Petnaestogodišnjaci iz Hrvatske (29. pozicija na listi), Srbije (45.), Crne Gore (52.), Albanije (61.), Bosne i Hercegovine (62.), Sjeverne Makedonije (67.) i Kosova (75. pozicija) ispodprosječni su u čitalačkoj i matematičkoj te u oblasti prirodnih nauka, pokazalo je PISA istraživanje Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) u 2018. provedeno u 79 zemalja.
Od 45. do posljednjeg mjesta na ovoj ljestvici od zemalja Evrope tu su još samo Kipar (50.) i Moldavija (51. pozicija).
Dr. sc. Lamija Tanović, umirovljena profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i članica Europske akademije nauka, u razgovoru za Zašto? Radija Slobodna Evropa je kazala da su takvi rezultati “sasvim očekivani”. Tanović je dodala da je obrazovanje prioritet politikama, da je selekcija nastavnika loša, da su nastavnici slabo plaćeni te da školama nedostaje opreme. Istaknula je da učenici koji se školuju u takvim uvjetima “apsolutno nisu krivi jer samo slijede sistem koji je nad njima nametnut”.
RSE: Zašto dio učenika nakon osnovne škole, po PISA testu provedenom u zemljama Zapadnog Balkana, ne stekne minimum pismenosti?
Tanović: Za mene je to sasvim očekivano. Za mene je to sasvim razumljivo s obzirom na našu nedavnu prošlost od zadnje tri decenije, recimo.
I mislim da u svim zemljama ovog Zapadnog Balkana nekako obrazovanje nije došlo među prioritetne teme kojima se bave oni u zemlji, koji odlučuju o svemu, znači, naša politika, u Bosni i Hercegovini pogotovo. Mi (u BiH) smo administrativno prilično neobično uređeni. Imamo najmanje 12 obrazovnih vlasti, vrlo heterogen sistem tako da se teško dogovaramo, teško odlučujemo o nekim dobrim projektima za sve. Znači, parcijalno može jedan kanton, drugi ne mora itd.
Finansijski obrazovanje nije podržano kako treba, to je jedan od parametara zašto neki učenici pokazuju lošije rezultate.
Finansijski obrazovanje nije podržano kako treba jer je i to jedan od parametara generalno zašto neki učenici pokazuju lošije rezultate. Dalje, selekcija naših nastavnika je pogrešna. Obuka naših nastavnika je također neadekvatna. Dakle, mi bismo morali pod hitno da učinimo sve kako bi se na nastavničke fakultete upisivali prvo najbolji studenti, a to nije slučaj i to ne bez razloga zato što je finansiranje nastavnika katastrofalno. To bi trebalo biti jako dobro plaćeni ljudi. Vidjeli ste, uostalom, u Hrvatskoj koliko je bilo posljednjih mjesec dana aktivnosti da se taj položaj, koji je tamo još i bolji nego u BiH, popravi.
Sve to, na neki način, ali pogotovo, dakle, ovo što sam spomenula ima kao rezultat da su naši učenici loši u sve tri oblasti – i u ovoj čitalačkoj pismenosti, i u matematičkoj pismenosti, a pogotovo u pismenosti iz prirodnih nauka gdje su fizika, hemija, biologija gdje treba opreme, gdje treba vrlo dobrih nastavnika koji će biti u stanju da te neke nejednostavne lekcije dobro približe učenicima.
RSE: Tko je kriv: učenici, roditelji, nastavnici, školski kurikulumovi, obrazovni sistem?
Tanović: Učenici apsolutno nisu krivi i ne mogu biti krivi. Oni nisu u stanju da promijene ništa od ovoga što sam kazala. Učenici slijede sistem koji je nad njima nametnut u tom obrazovanju. Oni slijede svoje nastavnike pa, ako nastavnik traži “to i to”, da samo ponavljaju to što on kaže, oni to i rade. Nažalost. Njima se u našem sistemu ne dozvoljava da budu kreativni, ne dozvoljava im se sloboda da nešto i sami istraže. Ne da im se mogućnost da naprave eksperimente pa da na bazi eksperimenata donesu zaključke koji će im objasniti neke prirodne zakone. Znači, studenti sigurno nisu krivi.
Ne postoji dobra ekonomija bez dobrog obrazovanja.
Nastavnici? Šta da rade nastavnici koji su izabrali taj poziv? Vjerovatno svaki od njih zna kako i zašto. Sistem je uređen tako da ih ne nagrađuje za taj njihov trud. To je izuzetno važno zanimanje za sve nas čija se djeca školuju. Ne postoji dobra ekonomija bez dobrog obrazovanja. Znate onu evropsku devizu “ekonomija bazirana na znanju”? Ali upotrebljivom znanju.
Znači, ova PISA i jeste tu da ispituje koliko je upotrebljivo znanje kojim punimo glave naših učenika. I, eto, pokazalo se da je to znanje vrlo malo upotrebljivo i to je za mene sasvim realna procjena i to je za mene znak da PISA testovi zaista daju realne pokazatelje.
Međutim, oni su namijenjeni politikama. Obrazovne politike moraju se drastično promijeniti.
Što se tiče BiH, moraju nam obezbijediti sljedeće PISA testiranje 2021., pa 2024. ponovo (u BiH je 2018. izvedeno prvo PISA testiranje, a čeka se odluka Predsjedništva BiH o PISA testiranju 2021., op.a.). Ono i služi za to. Ne da jednom napravimo, nego da iz ovoga nešto naučimo pa da onda popravljamo to gdje smo loši i da na sljedećem testu vidimo jesmo li dobro nešto odradili.
Mnoge druge zemlje tokom niza testiranja su napravile vrlo značajan napredak. Tome služi PISA. Ona nije tu da se mi nešto takmičimo, mi i Albanija, mi i Crna Gora. Ono je tu da da upozori naše politike koje se bave obrazovanjem da mijenjaju onako kako sugerišu ti rezultati.
RSE: Vidite li vi viziju među onima koji donose odluke o obrazovanju kako bi se ono moglo reformirati?
Tanović: U BiH imamo Agenciju za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Ona radi vrlo dobre poslove. Između ostalog, ona je i PISA-u pripremila i odradila dio toga. Oni su napravili zajednička jezgra nastavnih planova i programa. To su okvirni planovi i programi svih mogućih predmeta koje treba slijediti i treba ih upotrijebiti na svim našim obrazovnim vlastima u BiH, u svim kantonima, u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu. To su gotovi materijali na kojima se radilo šest godina.
Oni su dobri, ali njih treba da implementiraju promijenjeni nastavnici koji su motivirani da rade taj svoj posao, koji su adekvatno plaćeni i nagrađeni jer im je u društvu dan položaj koji zaslužuje, nastavnici koji će biti bolje obrazovani. Njih previše “kljukaju” nekim teoretskim znanjima, a malo ih podučavaju kako prosvijetliti mlade učenike, kako im predstaviti neke sadržaje koje treba da nauče. U tom smislu, ne vidim da se nešto mijenjaju nastavni planovi.
Vidite šta nam se dešava? Imamo one koji odlučuju, a koji su kupili diplome.
Formiranje ministarstva obrazovanja na državnom nivou je dugo i teško. Možda se jednog dana to i desi. Danas postoji Ministarstvo civilnih poslova BiH i jedan njegov odsjek koji se bavi obrazovanjem i oni imaju jednu koordinirajuću ulogu. Ono bi moglo koordinirati rad svih obrazovnih vlasti, njih 12, i mislim da to nije nemoguće, ali treba staviti kvalitetne kadrove, kvalitetne ljude koji odlučuju.
Vidite šta nam se dešava? Imamo one koji odlučuju, a koji su kupili diplome. Drugi segmenti društva nam ne funkcioniraju – pravosuđe, inspekcije, službe koje bi trebale da kontrolišu neke stvari. Ja insistiram na kvalitetu nastavnog osoblja, na tome da se promijeni položaj obrazovanja u skali prioriteta. Obrazovanje mora ići jako visoko prema gore da bismo bilo šta drugo imali uspješno.
RSE: Koliko se posto BDP-a izdvaja za istraživanje i inovacije?
Tanović: Vrlo teško je procijeniti koliko se izdvaja za obrazovanje u BiH i pitanje je šta se sve uračunava u taj dio koji se daje obrazovanju. Sigurno je samo da to nije dovoljno. Dovoljno je otići u neku od naših škola i vidjeti u kojim uslovima se obavlja nastava. Dovoljno je zaviriti u učionice. Negdje i krov prokišnjava. Da ne govorimo o udžbenicima, o terenskoj nastavi. Učenici moraju otići u laboratorije da bi vidjeli kako se neki proces odvija itd.
Znam da se iz BDP-a Bosne i Hercegovine, ovako skromnog, u istraživanje ulaže između 0,03 i 0,05 posto. Evropska unija je u prosjeku negdje na dva posto. U Švedskoj je to oko 3,5 posto.
