Crnogorski privrednici upozorili su na dramatičan odliv radne snage iz Crne Gore, što bi, prema njihovom mišljenju, moglo da ima teške posljedice po njen dalji ekonomski razvoj. Osim nastavka emigracije visoko kvalifikovanog kadra, prije svega medicinske struke, zabrinjavaju ih i negativni efekti po turizam, kao glavnu privrednu granu Crne Gore, koja sve manje upošljava domaći ali i kadar iz okruženja, koji sezonski posao sve više nalazi u zemljama Evropske unije. Kako zaustaviti te negativne trendove?
Zdravstvenom sistemu jedne male zemlje kao što je Crna Gora nedostaje 150 ljekara i preko 300 medicinskih sestara, pokazala je nedavna analiza crnogorskog Instituta za javno zdravlje.
No, osim gotovo pa egzodusa bijelih mantila, Crnoj Gori sve više prijeti i odlazak manje kvalifikovane radne snage, koja šansu za zaposlenje nalazi u sve labavijim regulama u zemljama Evropske unije, koje su posebno spremne da usisavaju tzv. sezonsku radnu snagu iz zemalja Zapadnog Balkana.
Privrednici, kako je na to ukazala Unija poslodavaca Crne Gore, strahuju da veliki talas odliva domaće radne snage tek predstoji. Uvjereni su da bi, ukoliko se postojeći tempo napuštanja Crne Gore "trbuhom za kruhom" nastavi, to imalo razorne efekte po crnogorsko tržište rada i njenu ekonomiju. Za Radio Slobodna Evropa šefica sektora za odnose sa javnošću u Uniji poslodavaca Zvezdana Olujić upozorava:
"Ono što će se definitivno jednog dana promijeniti jeste demografska struktura u korist starijeg stanovništva. Problemi koje takva stanja nose, definitivno će se odraziti i na penzioni fond, definitivno će se odraziti i na ukupnu ekonomiju zemlje, ne samo na mogućnost privlačenja stranih investicija, nego na ono što jeste osnov održivosti privrede, a to je otvaranje novih radnih mjesta i, naravno, finansijske stabilnosti."
Crna Gora se ionako decenijama bori sa deficitom domaće radne snage, posebno u sektoru najvitalnije privredne grane, turizma, u kome je uglavnom upošljavala kadrove iz zemalja u regionu, a koji se sada sve više okreću bolje plaćenim poslovima u obližnjoj Hrvatskoj i ostalim zemljama Evropske unije, koje su pojednostavili proceduru dobijanja radnih viza.
Tako je, prema zvaničnim podacima, samo u posljednje tri godine, Njemačka crnogorskim građanima izdala oko 3.000 radnih dozvola. Koliko taj problem može da eskalira i kakve probleme može da donese turističkoj privredi, pitanje je na koje nam odgovara Dragan Purko Ivančević, predsjednik Odbora za turizam u Privrednoj komori Crne Gore.
"Čini mi se da ćemo u budućnosti to morati da nadomještavamo iz zemalja Trećeg svijeta, onima koji su spremni da rade za plate koje smo spremni da im ponudimo. Da li su niske plate ili je nešto drugo razlog, u svakom slučaju na to moramo da odgovorimo, jer u svakom slučaju ova sezona je tek vrh ledenog brijega i svaka naredna će, bojim se biti sve gora", kaže on.
Crna Gora je donedavno imala najnižu minimalnu zaradu u regionu od 195 eura, prosječna plata iznosi oko 510 eura, a minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu procijenjena je na 647 eura. Šta država i njeno resorno Ministarstva rada treba da učine kako bi zaustavili negativne trendove u odlasku radne snage, pokušali smo da saznamo na državnim adresama, ali do sagovornika na tu temu nismo došli.
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić, pak, smatra kako situacija na tržištu rada u Crnoj Gori nije toliko dramatična kako upozorava Unija poslodavaca.
"Ne bih se saglasio da je to samo problem Vlade, niti je Vada u mogućnosti da sama riješi taj problem. Mislim da tu treba da budu uključeni svi društveni subjekti, pa i Unija poslodavaca i sve biznis asocijacije, jer je problem kompleksan", konstatuje Kostić.
Sa stanovišta uticaja Vlade, nastavlja Kostić, "ono što je definitivno jeste da poslodavcima i ukupnom ambijentu u Crnoj Gori treba dodati jednu stimulativnu notu u dijelu fiskalnih rasterećenja, u dijelu plaćanja poreza i doprinosa, odnosno troškove rada učiniti jeftinijima, kako bi poslodavci mogli da imaju više prostora za plaćanje radne snage".
"No, u rješavanju tog dijela moraju da participiraju i poslodavci. Ja bih čak rekao da su mnogi od njih profitabilnost svojih kompanija gradili na jeftinoj radnoj snazi", kaže Kostić.
Zvezdana Olujić naglašava kako se rješenje alarmantne situacije na tržištu rada mora naći u dogovoru socijalnih partnera: Vlade, sindikata i poslodavaca, koji već godinama predlažu smanjivanje troškova rada, koji su prema riječima Oljuić najveći u regionu, pošto je Crna Gora jedina država u kojoj se oporezuje i dio zarade koji se odnosi na topli obrok i regres. Potrebno je unapređenje biznis okruženja, kao i eliminisanje biznis barijera. Kao poseban problem Olujić ističe sljedeće:
"Čini mi se da je u našem društvu još uvijek prisutna generalizacija, dijelimo se isključivo na one dobre i one loše, a kao loš konstanto se proziva jedan te isti krivac a to je isključivo poslodavac i to onaj iz realnog sektora. Praksa potvrđuje suprotno. Zato ću se osvrnuti na satanizaciju cjelokupnog realnog sektora, u kojoj su svi privrednici tzv. robovlasnici, radnici su žrtve, a čini se da je država nijemi posmatrač. Mislim da je došlo vrijeme da jasno i glasno imenujemo one koji ne postupaju u skladu sa zakonom, one koji ne izvršavaju svoje obaveze, ali i one koji ne izvršavaju svoja ovlašćenja. Radni odnos ne postoji samo u privatnom, već i u javnom, u civilnom sektoru."
Dragan Ivančević zaključuje kako država mora shvatiti da mora da smanji brojne namete na turistička preduzeća, kako bi stvorila uslove za povećanje plata zaposlenima. Drugi problem koji treba riješiti jeste usklađivanje obrazovne politike sa potrebama tržišta rada.
"I da na taj način zadržimo postojeću radnu snagu koju smo školovali i obučavali, i godinama pripremali za razne vještine u turizmu i ugostiteljstvu, do onog momenta dok ne obezbijedimo novu generaciju operativaca za turizam i ugostiteljstvo. Jer, ono što je 50 ili 60 godina pogrešno rađeno, a to je nastavni sistem koji se uglavnom bavio školovanjem naših kadrova, a manje obučavanjem, manje pripremanjem da tehnički i vještinama zadovoljimo one potrebe najozbiljnijih i najvažnijih poslova", smatra Ivančević.
Sa druge strane, u državi koju prati stereotip o "lijenim Crnogorcima koji biraju posao", gotovo da je među beračima breskvi ili grožđa na podgoričkim plantažama nemoguće naći lokalno stanovništvo, koje je spremno da od jutra do mraka sezonski radi za dnevnicu od 35 eura. To nam potvrđuju Danko i Miloš, dva mlada čovjeka, koji, međutim, smatraju kako problem nije u mentalitetu i nedostatku radnih navika, već u niskim primanjima:
Facebook Forum