Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Veliki izraelski pisac Amos Oz izjavio je: ''Izraelski političari vole u goste pozivati pisce, pitaju ih gdje su pogriješili, slušaju njihove savjete a onda ih u potpunosti ignoriraju''.
Izgovorio je to 2011. godine u zagrebačkom kinu Europa i dobio spontani pljesak prepunog auditorija.
Hrvatski političari vole se fotografirati s umjetnicima, razgovaraju li s njima i pitaju li ih za savjet – ne znamo. Ali da ih ignoriraju, to je pouzdano. U najboljem slučaju, izaberu ponekog sa savitljivom kičmom i s njima dogovaraju paradne projekte sebi u slavu.
Kino Europa kultno je mjesto nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj. Ugošćuje filmske festivale svjetske reputacije, susrete s piscima, dijaloške tribine. Deseci tisuća ljudi proteklih godina pune njegove dvije dvorane. Na redovitom repertoaru mogli su se pogledati praktički svi najznačajniji naslovi nezavisne filmske produkcije. Kako dugometražni, tako i kratki, dokumentarni i animirani filmovi. Mladim domaćim autorima tu je otvaran prozor u svijet.
Od prije nekoliko dana kino Europa ne radi. Zakupcima, Zagreb Film Festivalu, umjetničkoj, produkcijskoj i prikazivačkoj instituciji visokog ugleda, istječe desetogodišnji ugovor. Grad Zagreb, vlasnik prostora, oglušio se na pozive o produljenju ugovora.
Odmah su uslijedili javni prosvjedi. Ispred kina dvije tisuće, listom mladih ljudi, okupilo se tražeći nastavak rada kina Europa u dosadašnjem formatu. Javili su se i brojni umjetnici i kulturni radnici.
Dugovječni gradonačelnik, čovjek s tisuću skandala Milan Bandić ih je prostački otpilio. Prosvjed je proglasio događanjem naroda i šank-linijom. ''Ja sam otac i tata i mama tog kina Europe. Da nije bilo gradonačelnika, tog kina Europa ne bi bilo'', kazao je tvrdeći da ga je upravo on spasio od tajkunske privatizacije.
Je li baš tako? 2006. godine, kada je već praktički bila završena totalna devastacija zagrebačke kino-mreže, a derutnom kinu Europa bila namijenjena mutna sudbina, entuzijasti iz Hrvatskog filmskog saveza organizirali su javne prosvjede pod nazivom ''Daj mi kino!''. Odazvali su se brojni građani i umjetnici, među njima i kapitalci hrvatske filmske scene, od Veljka Bulajića, Zorana Tadića, Vinka Brešana do Ante Peterlića i Ive Škrabala, zalažući se za opstanak toga kina u središtu Zagreba koji je i kao dvorana spomenik kulture. Gradonačelnik Bandić tada im je udovoljio, došao je pred njih i izgovorio: ''Hvala vam što ste me natjerali da kupim ovo kino''.
Toliko o tati i mami kina Europa. Kino su obranili građani Zagreba i kupili vlastitim novcem.
Sada im se ponovno otima. Gradonačelnik se u međuvremenu osilio, upleo u niz nerazjašnjenih poslova, za neke od njih zaradio i niz kaznenih prijava. Grad je premrežen gustim lancem klijenata, dilerima gradskim zemljištem i poslovnim prostorima, investitorima, poduzetnicima i graditeljima sumnjivih referenci. U međuvremenu je narastao i otpor takvom stilu vladanja.
Srednji građanski sloj, umjetnici, intelektualci, mladi i civilne udruge raznih profila formirali su više oaza otpora tzv. developerskoj devastaciji grada koja je atakirala na mnoge prepoznatljive simbole zagrebačkog urbanizma i baštine. Vodili su mnoge bitke – za Preradovićev trg, za sportsko-rekreacijski centar na Sveticama, za okoliš Meštrovićevog paviljona, za dječja igrališta u više kvartova, za program kulture Studentskog centra, za neovisnost kazališta. Većinu tih bitaka su izgubili. Nisu uspjeli stvoriti suvislu zajedničku platformu, organizirati se i politički djelovati. Tek jedan ogranak tih raspršenih civilnih inicijativa uspio je ući u zagrebačku Gradsku skupštinu i barem upozoravati na razmjere devastacije.
Bilo kako bilo, višestruki izborni pobjednik Milan Bandić nije pridobio ono što se naziva srcem Zagreba. Njegovi sve brojniji nekontrolirani izljevi rezultat su frustracije lokalnog moćnika u sudaru s neosvojivim oazama slobode.
Možda je i udar na kino Europa proizašao iz nemoći da se uspostavi kontrola nad institucijom koja je dosegla međunarodni ugled, ima vjerno mnoštvo poklonika i pri tome je zadržala svoju neovisnost.
Prije deset godina Zagreb Film Festival pod vodstvom Borisa T. Matića, jednog od utemeljitelja Motovunskog filmskog festivala, preuzeo je kino Europa na natječaju i dobio ugovor o zakupu. Utemeljitelji su u osnovnu obnovu kina uložili vlastiti nemali novac. Gradsku subvenciju praktički cijelu vraćaju kroz uplatu najamnine. Glavni izvor financiranja im je ugostiteljski objekt koji se nalazi u sklopu kina.
U proteklih deset godina u kinu Europa razvilo se toliko manifestacija da bi samo njihovo nabrajanje zauzelo cijeli prostor ovoga teksta.
Zagrebački filmski festival, kojeg je još 2003. godine utemeljio Boris T. Matić sa svojom ekipom, od preseljenja u kino Europa kao matičnu dvoranu, doživio je svjetski uzlet. Na njemu su se kao debitanti pojavljivali danas vodeći autori nezavisnog filma, poput Stevea McQueena, Xaviera Dolana, Andreja Zvjaginceva, Jeffa Nicholsa. Festivalom su prošli praktički svi najvažniji filmovi iz nekadašnje Jugoslavije. Mladi autori dobili su šansu predstaviti se pred velikom, zainteresiranom i upućenom publikom. Posebna su vrijednost prezentacija dokumentarnih i kratkih filmova koji teško nalaze prostor u multipleks kinima.
U kinu Europa održavao se i Subversive Film Festival, festival avangardnog, političkog i angažiranog filma, također sa značajnim odjekom u svijetu. U kinu Europa održava se i Svjetski festival animiranog filma Animafest, utemeljen 1972. godine na valu svjetske slave Zagrebačke škole crtanog filma. Tu su i filmske radionice za najmlađe, tribine, susreti, razgovori.
Zahvaljujući kinu Europa i silnoj produkciji događanja živnula su i art kina u nekoliko hrvatskih gradova.
Mreža Europa Cinemas proglasila je 2016. godine kino Europa najboljim kinom na kontinentu, kinom s najboljim filmskim programom. Izabran je između 1.078 kina u 644 grada iz 41 europske zemlje.
Sada je sve to došlo u pitanje. Gradonačelnik obećava da će se filmska djelatnost nastaviti. Ali film kao i svaku umjetnost čine ljudi, autori, profesionalci i entuzijasti. Boljih od onih okupljenih u dosadašnjem kinu Europa Hrvatska nema.
Hrvatska je prije desetak godina napravila iskorak u filmskom svijetu utemeljenjem Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Pod naletom konzervativne desničarske rekonkviste prije tri godine smijenjena je tadašnja uprava na čelu s Hrvojem Hribarom i HAVC danas broji otužne dane. Smanjuju se domaća produkcija kao i koprodukcije s inozemnim producentskim kućama. Otišao je i privremeni ravnatelj, budućnost je neizvjesna.
Kino Europa nije srušio ideološki već developerski tsunami. Rezultat je isti.
Na dan kada pišem ovaj tekst, 8. travnja, otvoreno je kino Balkan-Palace, današnje kino Europa. Bilo je to prije 94 godine, 1925. Bilo je najmodernije kino u ovom dijelu Evrope. Podigli su ga zagrebački industrijalci braća Alfred i Leo Müller, a projektirao arhitekt Srećko Florshütz. Prvi film koji se prikazivao bili su ''Nibelunzi'' Fritza Langa, te hrvatski film ''Dalmacija, zemlja sunca''.
U počast svojim utemeljiteljima kino Europa otvorilo je u sklopu kina još jednu manju dvoranu s ugođajem kućnog salona i nazvala ''Dvorana Müller''.
Tamo sam pogledala film Margarethe von Trothe ''Hannah Arendt''.
Utemeljitelj kina Leo Müller, industrijalac i filmofil, pogubljen je u Jasenovcu.
Što će u Bandićevoj mahnitoj viziji novog i još ljepšeg Zagreba ostati od onoga što Zagreb doista jest?
Facebook Forum