Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Izbori za Evropski parlament održat će se 26. svibnja. U Hrvatskoj su upravo raspisani. Nitko ne dvoji u ishod – sigurni je pobjednik vodeća stranka, Hrvatska demokratska zajednica. Ostale stranke pokupit će mrvice. Jedina rasprava koja se trenutačno u javnosti vodi u vezi s EU izborima je kalkuliranje o broju zastupnika. Građanima se kao najvažnije teme nameću pitanja: hoće li HDZ osvojiti i više od pretpostavljenog broja zastupnika što bi učvrstilo pozicije sadašnjeg vodstva, hoće li SDP ostati koliko toliko relevantna stranka, jesu li prosvjedne stranke dosegnule svoj limit i hoće li nove grupacije na ljevici i desnici uopće ući u Evropski parlament.
Sve se mjeri unutarnjopolitičkom mjerom, a euroizbori se promatraju kao osvajanje startnih pozicija za domaće parlamentarne izbore, kao svojevrsni unutarnjopolitički plebiscit.
Ekonomske i socijalne prilike nadvisuju brigu za evropski dom. Političari tome pridonose svojim proračunatim karijerističkim egoizmom i intelektualnom nedoraslošću za rješavanje složenih izazova.
Ovi se evropski izbori održavaju u izuzetnom trenutku za Uniju i za svijet. Ne zna se čak niti koliko će se parlamentaraca izabrati, jer spor s Velikom Britanijom zbog Brexita nije riješen. Tako će Hrvatska izabrati možda 12, a možda 11 eurozastupnika.
Glavno pitanje budućih euroizbora je koliko će narasti utjecaj euroskeptika, te populističkih i ksenofobnih stranaka i pokreta. Na tom je valu uostalom, podgrijanom migrantskom krizom, nastao Brexit koji sada i njegovim zagovarateljima nije više tako privlačan.
Evropski političari silno se posljednjih mjeseci trude obnoviti evropske vrijednosti i glasno agitiraju protiv populizma. Pri tome zaboravljaju vlastititi doprinos takvom razvoju događaja. U proteklom je razdoblju fokusiranost političkih elita na sebe same i na taktike izbornih pobjeda totalno zamaglila ciljeve i smisao političkog djelovanja. Najkrupnijim političkim pitanjima prilazilo se kalkulantski – koliko štete ili koristi donosi trenutačnoj eliti i njenom ostajanju na vlasti. Kalkuliralo se u Velikoj Britaniji s Brexitom, kalkuliralo se u Evropskoj pučkoj stranci s Orbanovom Mađarskom, kalkulira se s Italijom nakon pobjede populista, kalkulira se s Poljskom, s Putinovom Rusijom, s Trumpom, s migrantima, sa zajedničkom obrambenom politikom, itd.
Jedina dosljednost postala je nedosljednost i nevjerodostojnost. Taktika je pojela strategiju, politički sadržaji gube smisao. Građani se udaljavaju od politike. Rast populizma i protestnih stranaka svih vrsta rezultat je tih kretanja.
Evropski političari, s malim izuzecima, niti vide niti priznaju vlastitu odgovornost za ljuljanje zajedničke evropske kuće.
Slabi politička moć odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel, jedne od onih koji su shvaćali vrijeme i svijet oko sebe. Francuski predsjednik Emmanuel Macron trudi se preuzeti barjak kreatora evropske budućnosti. Njegov nedavni Proglas upućen svim evropskim građanima ponudio je viđenje funkcionalnije i povezanije Evrope. “Ne smijemo dopustiti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda”, lajtmotiv je Macronovog obraćanja. Odjeci su mlaki. Hrvatski političari, uključujući i aktualne eurozastupnike, reagirali su ravnodušno, ne razumijevajući ili se praveći da ne razumiju bit njegovih nastojanja.
U takvim okolnostima od euroizbora u Hrvatskoj ne treba previše očekivati. Izvjesni pobjednik izbora, vladajući HDZ, načelno je privržen općim evropskim vrijednostima. Premijer Plenković, s iskustvom nekadašanjeg eurozastupnika, poznaje mehanizme ponašanja u Uniji i prilagodit će kampanju srednjestrujaškoj evropskoj politici. U praksi, sve će ostati isto.
S diplomatima na najvažnijim državnim dužnostima Hrvatska pokazuje (za neupućene promatrače) začuđujuću nezainteresiranost za sudjelovanje u oblikovanju evropskih politika. Kao jedina članica EU u regiji imala je sjajnu priliku sudjelovati u kreiranju i unapređenju regionalne suradnje i učiniti nešto dobro i za vlastite građane i za građane u susjedstvu. Sada se čini da je suradnja na nižim granama, nego prije desetak godina.
Hrvatska suzdržanost prema ''Balkanu'' i bilo kakvim stvarnim inicijativama rezultat je unutarstranačkih kalkulacija u HDZ-u i straha od gubljenja glasova kod najvjernijeg dijela biračkog tijela, onog desničarski nastrojenog.
Ista ta kalkulantska logika određivat će sadržaj svih ostalih tema u kampanji za evropske izbore.
Čut ćemo mnogo lijepih eurofraza, a svjedočiti malim ili nikakvim eurofilskim djelima.
Facebook Forum