Dostupni linkovi

Šaškor: Hrvatski novinari pune sudnice i ulice


Protest novinara, medijskih radnika i aktivista u Zagrebu
Protest novinara, medijskih radnika i aktivista u Zagrebu

Piše: Ines Šaškor

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Novinari na cesti u Hrvatskoj nisu baš svakodnevna pojava. Iz sjećanja već blijedi 21. studeni 1996. godine i stotinjak tisuća ljudi na zagrebačkom glavnom trgu kada su u obrani Radio 101 građani masovno ustali i tako spriječili pokušaj gašenja jednog od rijetkih slobodnih medija. Bio je to i početak kraja Tuđmanovog režima.

Pamti se i jedan bizarni prosvjed iz 2016. godine kada je desničarska kolona od pet tisuća ljudi nasrnula na novinare i tadašnjoj predsjednici Vijeća za elektronske medije isporučili – šajkaču. Nisu bili zadovoljni što je nakratko zabranjen rad mrzilačkoj TV stanici na kojoj se zazivala smrt Srbima.

Bilo je i javnog paljenja novina, u više navrata.

Svi ostali prosvjedi povezani s medijima bili su strukovno-sindikalni hepeninzi čije poruke su imale ograničeni javni odjek.

Prije nekoliko dana u Zagrebu su prosvjedovali novinari. Hrvatsko novinarsko društvo je pod sloganom "Oteli ste medije, novinarstvo ne damo" odlučilo javno prosvjedovati ulicama grada, te Vladi i Ministarstvu kulture uručiti listu od osam zahtjeva. Pridružilo im se nekoliko tisuća građana. Nakon duljeg vremena dio javnosti je prepoznao da je sloboda medija dio njihovih sloboda i da se za nju vrijedi boriti.

U Banskim dvorima zahtjeve su umjesto premijeru uručili portiru, a u Ministarstvu kulture objesili su ih na kvaku. Nikoga nije bilo.

Premijer Andrej Plenković je još ranije izjavio da ''ne vidi problem po pitanju slobode medija'' pa se tako ponio i ovom prigodom. Nakon prosvjeda poslužio se otrcanom PR-ovskim metodom zamjene teza, pa se o meritumu skupa izbjegao izjasniti, ali je zato predsjednika HND-a Hrvoja Zovka žigosao kao nasilnika, što je činjenično nepotvrđeno.

Premijer ''ne vidi problem po pitanju slobode medija''
Premijer ''ne vidi problem po pitanju slobode medija''

Trenutačno je u Hrvatskoj protiv novinara pokrenuto 1.130 sudskih sporova. Zakonska nivelacija koja je u kazneni zakon uvrstila i ''sramoćenje'' omogućila je ''osramoćenim'' moćnicima, pa i kada su o njima iznesene posve točne, provjerene i istinite činjenice, da tuže novinare i medije zbog povrede časti i ugleda. Sudska praksa posljednjih godina bilježi stotine takvih tužbi i sve više presuda na štetu novinara. Na njih se najčešće odlučuju lokalni političari, pa i sami suci. Pravna norma prerasla je u apsurdnu aberaciju. Primjenom na novinare izravno je ograničila slobodu izražavanja. Pojedini suci u presudama satiričarima uzimaju slobodu tumačenja što je satira – ona se, po njima, mora temeljiti na istinitim činjenicama. Cijeli jedan prostor ljudskog duha, izgrađivan stoljećima i posvjedočen tisućama neponovljivih djela, u interpretaciji nekih hrvatskih sudaca, mogao bi biti obesmislen i izbrisan.

A premijer ''ne vidi problem po pitanju slobode medija''.

U posljednje dvije godine zabilježeno je 50 napada i prijetnji novinarima. Malo njih doživjelo je sudsku zadovoljštinu.

Premijer i dalje ''ne vidi problem po pitanju slobode medija''.

Na brojnim skupovima kao i na spomenutom prosvjedu novinari su ukazivali na brojne probleme s kojima se susreću – na pritiske, prijetnje, cenzuru, materijalne ucjene. Govorili su o infiltraciji raznih interesnih lobija pa i mafije u medije. Država je sve odšutjela.

Briga za istinito, pravodobno i uravnoteženo informiranje, uz istodobno očuvanje novinarske samostalnosti i nezavisnosti, dio je javnih politika demokratskih društava. U Hrvatskoj je ta briga mizerna, ili preciznije, svodi se na kontrolu. Zakonodavni i financijski okvir, kao i sustav javnog utjecaja, uobličeni su tako da mediji servisiraju trenutačno vladajuću garnituru na državnoj i na lokalnoj razini.

Javni servis, prije svega Hrvatska radiotelevizija, prepušten je trećem ešalonu podobnika, kreativno nedoraslima čak i za suvislu propagandu. Programski osiromašen i profesionalno devastiran HRT je postao plijen sirove desničarske rekonkviste i izgubio javnu funkciju i utjecaj. Pri tome se novinare koji ukazuju na takvo stanje sankcionira, pa je tako ova kuća pokrenula 36 sudskih postupaka protiv vlastitih novinara i drugih medija koji o tome pišu.

Hrvatska pada na ljestvici medijskih sloboda. U EU je pri samom dnu. Glavne međunarodne novinarske asocijacije i evropske institucije koje o tome brinu ukazale su na ove probleme i pozvale hrvatske vlasti na djelovanje.

I za njih premijer ima odgovor: ''Ne treba međunarodna analiza da vidi ima li ili nema slobode medija u Hrvatskoj. Ne vidim problem, više se dramatizira nego što problem postoji.''

Umjesto dijaloga i djelovanja, vlast je izabrala bahatost i ignoranciju i sama se razotkrila. Svjedoci smo mekog autoritarizma koji je preplavio Hrvatsku. Nakon prijema Hrvatske u EU i prestanka strogog međunarodnog monitoriranja oblasti ljudskih prava i slobode izražavanja nastupilo je nazadovanje u ovim oblastima. Vlast se prilagodila novim okolnostima i pronašla nove, naoko nevidljive instrumente kontrole. Zakonodavstvo, regulativa, financiranje, kadrovska politika – sve je u funkciji vladanja nad društvom. Sve izgleda kao pravo, a zapravo je šarena laža.

Nekoliko dana poslije novinarskog javnog prosvjeda na zgradama nezavisnih medija osvanuli su ogromni grafiti s natpisom ''Smrt novinarima''.

Nepoznati mrzitelji dobro su iščitali onu premijerovu: ''Ne vidim problem po pitanju slobode medija''.

  • Slika 16x9

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG