Plenarna sala crnogorskog parlamenta ponovo je poluprazna, pošto su poslaničke klupe opet napustile one opozicione partije koje su se nakon dugotrajnog bojkota bile vratile u parlament.
Sve to dešava se u susret novim građanskim protestima, čiji je organizacioni odbor zatražio od opozicije da se pisano obaveže da će bojkotovati parlament i da neće izlaziti na izbore dok se ne ispune njihovi zahtjevi za ostavkama čelnih ljudi u državi, tužilaštvu i državnoj televiziji.
Da li je bojkot parlamenta definitivan izbor opozicije i kakve su njegove političke posljedice?
Najviši Zakonodavni dom Crne Gore, u kome gotovo polovina poslaničkih klupa zjapi prazna, ponovo je slika koja poslije duže vremena stiže iz zdanja državne skupštine. Tako je bilo gotovo godinu nakon parlamentarnih izbora 2016 godine, kada je zbog slučaja poznatog kao “državni udar” kompletna opozicija odlučila da stupi u bojkot parlamenta, pošto je smatrala da je taj događaj uticao na rezultate izbora.
Dio opozicije oličen prije svega u najbrojnijoj opozicionoj grupaciji Demokratski front, čijoj se dvojici lidera sudi kao navodnim akterima “državnog udara“, potom je odlučio da, zbog kako su objasnili medijske izolovanosti, prekine bojkot i vrate se u parlament.
Razlog za novu opstrukciju skupštinskog rada, opozicija nalazi u aferi „Koverta“, koja je prema njihovom mišljenju potvrdila nezakonito finansiranje vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) i postavila pitanje legitimiteta državnih organa i njihove podložnosti uticaju partije na vlasti.
Da li je novi bojkot privremen ili trajan i kakve će biti njegove političke posljedice, nijesmo uspjeli da saznamo od predstavnika onog dijela opozicije koji je ponovo napustio skupštinske klupe, budući da Demokratska Crna Gora i Građanski pokret URA, od konstituisanja novog parlamentarnog saziva ne dolaze na skupštinske sjednice.
Politički analitičar Sergej Sekulović primjećuje kako je najnovija slika iz crnogorskog zakonodavnog doma, u kome sjede samo predstavnici vladajuće koalicije, negativna poruka koja govori o trenutnom stanju u Crnoj Gori:
”Dakle, funkcionišemo u jednom permanentnom, poluvanrednom političkom stanju, iz kojega se u ovom trenutku ne naslućuju adekvatna rješenja, odnosno odgovori političkog sistema na takvo stanje. U kranjem, naravno da će pritisak biti da se čitav politički proces vrati onamo gdje mu je i mjesto - u institucije sistema. Samo se postavlja pitanje - kako i pod kojim uslovima? Jer, u ovakvim političkim okolnostima bilo bi zaista naivno očekivati da bilo koja strana može da očekuje apsolutno sve za sebe.
Dakle, svaka od strana bi morala da povuče određene poteze, koji bi bili usmjereni u pravcu traženja političkog kompromisa. Konkretno, to bi moglo da se traži u polju formiranja odgovarajuće prelazne, ili tehničke vlade, koja bi garantovala kontrolne mehanizme opozicije nad izbornim procesom, koji je izgubio legitimitet nakon ovih brojnih afera, i sa druge strane, vraćanja političkih subjekata u institucionalni proces, koji bi mogao da bude garancija političke stabinosti ”
Za Momčila Radulovića iz Evropskog pokreta Crne Gore, odluka opozicije da ponovo napusti parlament, loša je po imidž države, ali još više po samu opoziciju, pošto svoje proklamovane ciljeve nije ispunila ni prvim bojkotom skupštine:
“Taj najnoviji krug bojkota parlamenta od strane opozicionih partija neće donijeti nikom dobro, a čini mi se da će dodatno produbiti i društveni jaz i podjele u Crnoj Gori, i da će, u svakom slučaju, smanjiti manevarski prostor za bilo kakav dogovor u vezi sa institucionalnim, zakonodavnim rješenjema za uspostavljanje bolje situacije za vrijeme sljedećeg izbornog ciklusa.“
Otvoreno je međutim pitanje može li se u parlamentu, poslije sve zaoštrenijih odnosa vlasti i opozicije zbog afere Koverte i svih ostalih koji su je pratile, ponovo uspostaviti politički dijalog, prijeko potreban prije svega u sferi reformi izbornog zakonodavstva, a na koje insistira Brisel, koji i dalje smatra da je parlament, a ne ulica, mjesto gdje treba da se rješavaju svi problemi. Takođe, u svojim redovnim izvještajima Evropska komisija napominje da je u Crnoj Gori potrebno dodatno poboljšati zakonodavni kapacitet Skupštine, kao i nadzor izvršne grane vlasti.
Sve se to, međutim, dešava u uslovima kada bi politička kriza u Crnoj Gori ove sedmice mogla dostići svoj vrhunac, pošto su organizatori građanskih protesta do petka ostavili rok predsjedniku Milu Đukanoviću, premijeru Dušku Markoviću, Vrhovnom i Specijalnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću kao I Milivoju Katniću, te rukovodstvu državne radio i televizije (RTCG) da podnesu ostavke, ili će od subote početi neprekidne proteste.
Više od 10.000 građana na protestu u Podgorici
Pošto nema bilo kakvih nagovješaja da će do ostavki doći, za Sergeja Sekulovića zahtjevi organizacionog odbora nijesu realnii ocjenuje ih kao maksimailističke. Oni su, prema njegovom mišljenju, prije svega usmjereni na opipavanje političkog pulsa.
”Dakle, ako su akteri na društvenoj sceni ozbiljni, ako nije riječ o nekim avanturistima, oni će biti spremni da određene zahtjeve svedu na realnu političku mjeru, o kojoj sam već govorio. Naravno, moguć je drugi scenario, dublje radikalizacije političkih prilika, tvrdih zahtjeva od kojih se ne odustaje. Sa druge strane, apsolutno odbijanje takvih zahtjeva iz pozicija vlasti, koje bi vodilo daljoj destabilizaciji i neizvjesnosti same političke scene, pa i crnogorskog društva. Ali, to je scenario koji u ovom trenutku ne bih mogao da isključim”, kaže Sekulović.
Facebook Forum