Bečke vlasti izabrale su da tri zagrebačke kustosice iz kolektiva „Što, kako i za koga“ sljedećih pet godina vode renomiranu Kunsthalle Wien.
„Ovo priznanje doživljavamo u tužnom nesrazmjeru sa lokalnom valorizacijom našeg rada,“ poručile su autorice čiji rad u gotovo dvadeset godina postojanja nije dobio primjerenu institucionalnu i financijsku potporu u Zagrebu i Hrvatskoj. Sa svojim projektima gostovale su u brojnim renomiranim galerijama na tri kontinenta.
Tri zagrebačke kustosice – Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović - od ljeta preuzimaju upravu renomirane bečke kulturne institucije Kunsthalle Wien sa gotovo 40 zaposlenih i godišnjim proračunom od nešto preko 4 milijuna eura.
Program koji je prihvaćen na natječaju na koji se javilo osamdesetak kandidata iz cijelog svijeta temelje – kako kažu – „na orijentaciji na teme relevantne u bečkom, regionalnom, i globalnom kontekstu, na interesu za veze umjetnosti s društvenim i političkim kontekstom te na fokusu na nove umjetničke produkcije".
Kažu i da će program razvijati kroz suradničke razmjene s nizom međunarodnih saveznika, ali da ih "zanima i razgovor s neistomišljenicima te gradnja institucije koja je odgovorna prema napetostima i polarizacijama koje trenutno obilježavaju suvremeno društvo.“
Ivet Ćurlin, jedna od tri buduće direktorice bečke Kunsthalle, podsjeća u izjavi za Radio Slobodna Europa da je Beč često bio filter kroz čije su institucije umjetnici s Balkana i istočne Europe imali priliku po prvi puta izlagati na Zapadu:
„Naravno da mi u Beču nećemo raditi program koji je vezan samo za ovu našu regiju, niti samo za kontekst Beča, iako ćemo se naravno fokusirati na njega, već želimo napraviti program – kao što su to bili i naši dosadašnji programi - koji će biti izrazito međunarodnog karaktera i povezivati različite geografije svijeta.“
Priznanje autorskom kolektivu „Što, kako i za koga“ (WHW) je – i to ne po prvi puta – stiglo preko granice, dok u Hrvatskoj od grada i države za zagrebačku Galeriju Nova koju vode dobivaju manje od pola sredstava potrebnih za elementarni hladni pogon, a Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva njima već nekoliko godina ne daje ni kune, dok novca ima za programe konzervativnog usmjerenja.
„Rekla bih da je naš uspjeh u smislu priznanja i veličine projekata koje nam službene institucije povjeravaju znatno veći u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Već i prije Beča imale smo priliku raditi u institucijama kao što su madridski Museo Reina Sofia ili Muzej suvremene umjetnosti MHKA u Antwerpenu, koji su neki od najjačih europskih muzeja, dok u Hrvatskoj takvu priliku nismo dobile“, kaže Ivet Ćurlin.
Ljubav kolektiva WHW i Beča nije od jučer - njihova prva izložba, po kojoj su dobile i ime - Što, kako i za koga, povodom 152. obljetnice Komunističkog manifesta, održana 2000. u Zagrebu, bila je i njihovo prvo međunarodno gostovanje u bečkoj Kunsthalle Exnergasse godinu kasnije, povodom 153. obljetnice Manifesta.
Jedna od svjetski najcjenjenijih suvremenih hrvatskih umjetnica Sanja Iveković priznaje u izjavi za RSE da je ne čudi izbor bečkih vlasti, jer su svi projekti što ih je kolektiv WHW radio – bilo u Hrvatskoj, bilo oni veliki u svijetu – bili ocijenjeni izrazito pozitivno:
„One su zaista važne, jer su se već svojom prvom izložbom povodom obljetnice Komunističkog manifesta otvoreno izjasnile u smislu naklonjenosti kritičkim umjetničkim praksama, dakle ne samo suvremenim. One su kroz svoje projekte kritički promišljale i odnos između suvremenosti i povijesti – lokalne povijesti i povijesti drugih…“
Nije nevažno da je u ovom slučaju presedan u umjetničkom svijetu i to što je za voditelja jedne takve ugledne kulturne institucije izabran kolektiv, a ne pojedinac, zaključuje Sanja Iveković.
Kustoski kolektiv Tko, što i za koga (What, How & for Whom/WHW) čine kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, i dizajner i publicist Dejan Kršić.
Od 2000. godine su sa svojim projektima četrdesetak puta gostovali u galerijama na tri kontinenta – od Zagreba do Bejruta i New Yorka.
