Vlast postavlja sebi lojalne ljude, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor Jasmin Hasić, šef Odsjeka za međunarodne odnose i EU studije na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu.
Imenovanje ambasadora u Bosni i Hercegovini je visokopolitizirana stvar, objašnjava on i podsjeća da se to ne dešava samo kod imenovanja ambasadora već i nižerangiranog osoblja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Sve to izuzetno je loše za bosanskohercegovačku vanjsku politiku koja, kako kaže Hasić, nema diplomatsku službu organizovanu kao profesionalan aparat.
Nedavno su novi članovi bosanskohercegovačkog Predsjedništva Milorad Dodik i Željko Komšić smijenili 21 ambasadora, što su i najavljivali prije dolaska na funkciju.
RSE: Kako posmatrati posljednje smjene ambasadora u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine? Je li riječ o političkim smjenama?
Hasić: Znate onu seriju "Igra prijestolja", upravo tako, ko dođe na vlast postavlja sebi lojalne ljude, postavlja ljude za koje će vjerovati da će propagirati onu partikularnu politiku. Pa i sam način izbora, pogledajte taj način na koji se biraju ambasadori. Zvanično je to konsenzus sva tri člana Predsjedništva, u praksi, svaki prebroji svoj broj stolica, imenuje svoje ljude i ova druga dva samo daju zeleno svjetlo za to jer niko ne želi da se upušta u igru gdje će svako stavljati veto na svačiji prijedlog. Dakle, to je u samom startu pogrešan pristup.
Niko nije konsenzusom izabrao nijednog od tih ambasadora. Ti ambasadori su bukvalno predstavnici one osobe, iz one etničke strukture iz koje dolazi taj član Predsjedništva, ova druga dvojica samo daju zeleno svjetlo, jer ako krenu jedan drugog blokirati nećemo imati onda nijednog ambasadora. I zato je to visoko politizirana stvar.
Ljudi koji nisu vezani ni na kakav način za javni život postaju diplomate. Imamo nekoliko primjera ovih smijenjenih ambasadora, koje je postavio recimo hrvatski član Predsjedništva, gdje je gospođa Ćužić (Vesna) u Švedskoj, nju da navedem kao primjer, možda nije korektno u tom smislu, bila predsjednica udruženja u Širokom Brijegu. Bila je predsjednica lokalnog udruženja za zaštitu djece, ne znam tačno kako se zvalo. Nikakvog racionalnog objašnjenja nema zašto je ta gospođa bila najbolja od najboljih, koja god etnička grupa je u pitanju, koji god da je član Predsjedništva, da se takva osoba pošalje u inostranstvo.
RSE: To, nažalost, nije jedini primjer.
Hasić: Nije, mogu ih deset nabrojati da ne pogledam na internetu ko je ko. To je suština ove naše diplomatije, koja se svodi na imenovanja članova Predsjedništva, a oni kakvi jesu - visokopolitizirani - samo koriste priliku, jer niko ni sa jedne strane ne može da prigovori za te stvari. Da ne govorimo o imenovanjima nižerangiranih činovnika u ministarstvu.
O ambasadorima se pisalo i ranije, o njihovim platama, nekompetencijama i nepoznavanju jezika.
RSE: Šta se dešava na tim, kako kažete, nižerangiranim mjestima?
Hasić: Je li ikada neko dublje zarovio šta se dešava na konzulskim mjestima, mjestima, na mjestima ministara savjetnika, na mjestima bukvalno vozača ili konzularnih radnika, gdje postoje ljudi koji su već diplomatske karijere ostvarili na jednom mjestu, nikako se ne pomjeraju, a to se sve završava u Ministarstvu (vanjskih poslova).
Predsjedništvo imenuje samo ambasadore, nižerangirane diplomate i uposlenike njih više od 300, jer u Ministarstvu radi više od 500 osoba. Od toga oko 180 radi u Ministarstvu u Sarajevu, a skoro 350 radi u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. I niko ne postavlja pitanja ko su ti ljudi i kako su došli na te položaje. S tim Predsjedništvo nije imalo nikakve veze, osim ako nije imalo direktnu političku liniju preko ministra da naredi da određena osoba ode na određeno mjesto.
Ako pogledate zamjenike ili ministre savjetnike oni imaju skoro ambasadorske plate, sa malo manje ovlaštenja i malo manje privilegija. A već decenijama su na istim mjestima i o njima niko ne priča. Svi su se zavrtjeli oko priče o ambasadorima, a niko ne gleda gdje je ovih 300 ljudi. Struktura je dozvolila upravo ovo i to su politička trgovanja i oni jedni sa drugima u Ministarstvu to vrlo kolegijalno dogovaraju. Ti ćeš ovamo, ja ću ovamo, kćerka mi treba ovo, moj mali hoće za Italiju da studira ili igra nogomet... bukvalno se tako rade stvari.
RSE: Koliko je to pravilo u Bosni i Hercegovini da se ambasadori bukvalno politički imenuju loše po vanjsku politiku BiH?
Hasić: Izuzetno loše. Kombinacija ambasadora, u omjeru onih koji su postavljeni kao karijerne diplomate i politički imenovano osoblje, izuzetno je velika u korist ove druge kategorije, pa je zbog toga fluktuacija česta. Svake četiri godine, ukoliko član Predsjedništva ne dolazi iz iste stranke kao njegov prethodnik, dolazi upravo do tih smjena.
Dublja posljedica svega toga je što bh. diplomatska služba nije organizovana kao jedan profesionalni aparat. Sami ćete vidjeti da BiH uopšte nema diplomatsku akademiju pri Ministarstvu vanjskih poslova, Zakon o državnoj službi diplomate ne rangira kao činovnike u bilo kojem drugom ministarstvu, već vi možete, na primjer, ako ne govorimo isključivo o ambasadorima, raditi u bilo kom drugom ministarstvu, recimo telekomunikacija, ljudskih prava i odjednom preći u Ministarstvo vanjskih poslova i biti sa istim činom i istim ekvivalentom imenovani za neku stranu službu, što nije slučaj ni sa jednom stranom zemljom.
Dakle, nije to više stvar onoga što mi radimo kao zemlja dođe neki novi član Predsjedništva i postavlja svoje ljude, već ne postoji aparat koji bi karijerne diplomate gurao naprijed, da bi mi imali kontinuirano predstavljanje makar u onim najvažnijim zemljama.
RSE: Da li ta politička imenovanja sa sobom nose i to da se imenuju podobni a ne sposobni za diplomatiju? Pomenuli ste da se pisalo o tome kako su ambasadorska mjesta dobijali čak ljudi koji ne poznaju nijedan strani jezik?
Hasić: Naravno, zato što bh. diplomatija je struktura radi strukture, a ne radi funkcionalnosti i onda to, naravno, naši članovi Predsjedništva u velikoj mjeri koriste, oni to vrlo dobro znaju. Mi smo jedna zemlja koja ima diplomatsku mrežu, dakle taj hardver, ali nam je softver jako slab. I mi ne možemo pomoću ovakve politički imenovane strukture da se uvežemo sa drugim zemljama.
Struktura u Ministarstvu je stara 25 godina i ona se uopšte ne mijenja.
Mi nemamo nikakvo horizontalno ni vertikalno uvezivanje. Pogledajte samo zemlje iz regiona. Mi kao gradimo bilateralne odnose i krećemo se prema Evropskoj uniji, a nemamo nikakvih sektora u Ministarstvu koji se bave regionalnim pitanjima. Dakle, struktura u Ministarstvu je stara 25 godina i ona se uopšte ne mijenja. Mi sa takvom diplomatskom mrežom, sa takvim hardverom koji je zastario i softverom koji se nikako ne obnavlja, ako mogu tako pežorativno da se izrazim, naravno da ništa ne možemo i tu vješto političke stranke koriste te rupe, odnosno nedostatak zakona.
Nemamo ni zakona o vanjskim poslovima. Tek nedavno smo usvojili neku petogodišnju Strategiju. Bolje bi bilo, izgleda, da je nismo usvajali pošto je tako jadna i napisana na dvadesetak strana i obuhvata sve i svašta, a u suštini ne kaže ništa.
Dakle, mnogo je problema u čitavoj organizaciji diplomatske mreže unutar vanjske politike i oni spretni, oni politički podobni, uvijek su se koristili time, tako da ništa novo na tom planu. To će se dešavati i naredne četiri godine i iza toga, te ćemo mi ove vijesti ponavljati dok god ozbiljno ne shvatimo ulogu bh. vanjske politike i diplomatske mreže, pa je normiramo kroz zakonske i podzakonske akte, dok ne reformiramo strukturu i sve druge komponente koje svaka normalna zemlja, kao što i Bosna treba da bude, ima.
RSE: Pomenuli ste nefunkcionalnost strukture diplomatsko-konzularne mreže, ali i Ministarstva vanjskih poslova, kao i kompletne vanjske politike, šta imamo za posljedicu toga?
Hasić: Za posljedicu imamo upravo to da nismo prisutni vani. BiH se kao zemlja ne brendira ni na kakav način. Dakle, poslije 23 godine od rata mi smo i dalje postkonfliktna zemlja u tranziciji, zemlja kojom vladaju stranci u kojoj pojedini ambasadori stranih velikih sila su jači nego izabrani zvaničnici na određenim funkcijama u BiH. To je imidž koji mi šaljemo. To ne mora da bude istina, svako će o tome suditi na svoj način.
Ali, nefunkcionalna mreža, nefunkcionalna struktura, nedostatak angažmana na tom polju upravo utiče na to da taj diskurs o BiH, kao o nekom pacijentu kojem stalno treba pomoć, kojem stalno dijagnosticiramo neke nove bolesti se nastavlja. Naravno, to odvraća investicije, to odvraća povjerenje drugih vlada da sa nama uđu u neke angažmane.
Sve to, naravno, se kaskadno prelijeva i na privatni sektor. Ne govorimo samo o međudržavnim odnosima ili o regionalnom uvezivanju, tu pate i pojedinci i određene privredne strukture. Posljedice su mnogobrojne a, nažalost, mi se još nismo konsolidirali sa ovim problemom i ne shvatamo koliki je značaj vanjske politike u ovom domenu.
RSE: Zapravo bi vanjska politika trebala graditi imidž BiH, koji je apsolutno srušen.
Hasić: Upravo tako, to je njena osnovna funkcija u tom smislu. Nećemo se baviti samo građenjem odnosa između vlada dviju država, tu je i ova public diplomatija, javna diplomatija, gdje mi trebamo sliku svoje zemlje ne samo predstaviti stranim vladama, već svima u tim državama iz kojih želimo da privučemo privrednike.
Nije to više ni stvar koliko nas poznaju zvanični Berlin, zvanični Zagreb, Pariz bilo koji grad, već koliko nas poznaju privrednici iz tih zemalja koji nemaju direktni interes da možda ulože u našu zemlju, a nisu dovoljno zainteresovani da sami nešto o njoj saznaju. Mi moramo biti ti koji šalju sliku koja je drugačija, koja ima neki pozitivan kontekst da bi oni svoj novac investirali ovdje. To je osnovna funkcija toga.
Da ne govorim o kulturi, da ne govorim o nekim značajnim sportskim događajima. Sad nam predstoji Olimpijada mladih u februaru, dakle to su sjajne prilike gdje javna diplomatija može da dođe do izražaja. Međutim, čisto sumnjam da su naše strukture iz ministarstava prepoznale ove prilike i krenule aktivno da zajedno sa organizatorima iskoriste ovaj momentum, pa da zajedno nešto naprave u tom smislu.
Facebook Forum