Arbitražno rješavanje sporova, naročito investicionih, u svijetu je ustaljena praksa. I u regionu posljednjih godina sve češće se koristi ovaj način za rješavanje sporova. Bosna i Hercegovina je potpisnica Njujorške konvencije na osnovu čega može sporove rješavati arbitražom, no svoje zakonodavstvo još treba da doradi kako bi se investitori osjećali sigurniji kad ulažu svoj kapital u BiH.
Bosna i Hercegovina trenutno vodi četiri arbitražna spora i to tri sa Slovenijom i jedan sa indijskim investitorima, navodi Armela Ramić iz Udruženja arbitara BiH:
"Vrijednost istih procjenjuje na 1,6 milijarde konvertibilnih maraka (KM). Da su sporovi pokrenuti pred nacionalnim sudovima trajali bi više godina, a gubitak tih sporova pao bi na teret bh. građana. Jedan spor je već izgubljen, to je spor protiv Strabaga u vrijednosti od dva miliona KM", kaže Aida Ramić.
Investitori nemaju povjerenje u domaći pravosudni sistem, stoga se opredjeljuju za arbitražne postupke. Advokatska kancelarija Stevanović iz Bijeljine vodi trenutno tri arbitražna postupka u regionu. Pravnik Miloš Stevanović navodi kakva su njihova iskustva u ovom postupku:
"Trenutno smo zaduženi za spor koji je inicirala Elektroprivreda Slovenije. Ona se tiče infrastrukturnog ulaganja na bazi ranijih odluka u vezi sa Fondom ex Jugoslavije i tiče se Ugljevika. Arbitraža se vodi u Zagrebu i Beogradu, vrijednost spora i potencijalna izloženost je 1,4 milijarde KM. Mi smo vrlo optimistični s obzirom na zastarne rokove i na činjenicu da se primjenjuju zakoni iz bivše Jugoslavije."
Jürgen Schramke, partner u međunarodnoj advokatskoj kancelariji Baker and McKenzie, navodi primjer iz prakse ove kancelarije i objašnjava zbog čega se velike kompanije odlučuju za arbitražne postupke:
'"Navešću primjer jednog velikog infrastrukturnog projekta u skandinavskim zemljama. Vrijednost spora iznosila je oko 6 milijardi eura. Naručioc arbitraže bila je jedna velika infrastrukturna kompanija u državnom vlasništvu, a izvođači radova bili su francuske i njemačke kompanije. Bio je to veliki predmet sa mnogo uključenih advokata i riješen je pred arbitražnim vijećem uspješno. Možete zamisliti kako bi izgledalo da se taj slučaj rješavao na državnom sudu, to bi bilo potpuno nemoguće, prvo zbog različitih jezika stranaka u sporu, a onda i zbog broja sudija i vremena koje bi bilo potrebno da se tako jedan veliki predmet dovede do kraja."
Izvršna direktorica Vijeća stranih investitora Sanja Miovčić podsjeća da je BiH potpisnica Njujorške konvencije, što joj omogućava arbitražno rješavanje sporova, ali da domaće zakonodavstvo nije dovoljno preciziralo ovu oblast te je ostavljena mogućnost za različita tumačenja pojedinih zakonskih odredbi.
Vijeće stranih investitora, u svojoj "Bijeloj knjizi" preporuka, navelo je šta bi to trebalo promijeniti, prilagoditi i dodatno osigurati da bi investitori imali više povjerenja da će njihov kapital biti zaštićen.
"Čak i prema izvještaju Svjetske banke – Doing Business – arbitraža je navedena kao jedan od ključnih parametara koji investitori gledaju kada se odlučuju za ulaganje. Dakle, arbitraža kao mehanizam zaštite investicije mora biti stavljena na raspolaganje ukoliko želimo osigurati pravnu sigurnost u državi što bi svakako dovelo do većeg broja potencijalnih investitora", navodi se.
Osim međunarodnih sporova arbitraža je poželjnija opcija i za rješavanje sporova između privatnih malih i srednjih preduzeća, koja u nekim slučajevima, kao što je nemogućnost naplate potraživanja, ne mogu preživjeti dugogodišnje sudske sporove, navodi predsjednik Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić.
"Zato je vrlo bitno aktiviranje jednog ovakvog alata, arbitražnog postupka, gdje firme između sebe postižu dogovor, a da se sudski postupci prorijede", kaže Jašarspahić.
On navodi i da se direktori javnih preduzeća u BiH češće opredjeljuju za sudske postupke, jer ne žele preuzeti odgovornost za ustupke u arbitražnom procesu, a arbitražni postupak je kompromis između dvije strane koji zahtijeva određena odstupanja od prvobitnih stavova.
Facebook Forum