Podaci o broju građana koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu, uporno upozoravaju na sve vidljiviji proces depopulizacije zemlje. Fenomen "odlaska" toliko je zahvatio pore društva, da se širom zemlje razni pojedinci i organizacije bave posredovanjem u traženju posla u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama.
Na Fejsbuku je nedavno osnovana i grupa „Pokret za odlazak“ koja će uskoro prerasti i u registrovano udruženje s ciljem pomoći građanima BiH da napuste zemlju.
„Živjeti, ne preživljavati“, slogan je fejsbuk grupe „Pokret za odlazak“ koju već prati više od 9.000 posjetilaca.
U opisu stranice navodi se da je „Pokret za odlazak prije svega humanitarna organizacija koja želi da spasi što veći broj poluživih bića koja se trenutno nalaze u BiH“. Na stranici se između ostalog dijele oglasi za posao u inostranstvu, a jedan od ciljeva je i da se finansijski, putem kupovine karata za odlazak i slično pomogne odlazak ljudi.
Nismo uspjeli konaktirati osnivača stranice, ali portal „Srpskanfo“ prenosi izjavu osnivača koji je privrednik i želi da ostane anoniman dok ne zaživi udruženje.
„Trenutno je to samo Fejsbuk stranica, ali planiram da se uskoro registrujemo i više pomažemo ljudima. Odavno sam shvatio da je BiH mala, jadna, nikakva i da ne vrijedi čekati nešto bolje. Ova zemlja ni u bivšoj državi nije bila ništa drugo nego priljepak iz koga su ljudi i prije odlazili. Ljudi ne treba da čekaju bolje sutra jer ga ovdje nema. Ovdje je sve zakomplikovano još Dejtonskim sporazumom, tako da neće biti bolje ni za 100 godina. Uništeni su nam stubovi društva, ekonomije, školstva i zdravstva, a mi jednostavno nemamo ljude da to promijene“, navodi se u izjavi.
S obzirom na trend odlaska, takve stranice mogu imati smisla. Prema istraživanju mobilnosti radne snage, koje je provela Kompanija „Kolektiv“, a na osnovu zvaničnih informacija došlo se do podataka da je samo u tri zemlje, Njemačku, Sloveniju i Hrvatsku otišlo u prošloj godini između 65 i 70 hiljada građana iz Bosne i Hercegovine.
No tu nije kraj, ističe se u istraživanju: "Novi njemački zakon, koji će dodatno liberalizovati tržište rada, sigurno će podstaknuti mnoge poslodavce iz ove države da više traže radnu snagu iz regiona, ali i ljude iz regiona da u većem broju odlaze na rad u Njemačku. Pored zdravstvenih radnika i inženjera, o kojima se najčešće govori kada je u pitanju ova država, naši podaci govore da bi BiH uskoro mogla ostati bez građevinskih, ugostiteljskih i proizvodnih radnika, vozača i električara.“
Odlaze ljudi u potrazi za poslom, ali odlaze i oni koji su koliko-toliko bili situirani. Sve to je rezultat toga što vlast nije uradila ništa za građane, ističe profesor komunikologije Enes Osmančević.
„Ovdje je riječ o nekoliko stvari. Prije svega vlast nije uradila ništa za ljude, stranke su klijentelističke, one su same sebi svrha, cilj i razlog. Strankama upravljaju bezidejne stranačke kamarile i one ne rade ništa za opće dobro. Ljudi su prepušteni sami sebi i oni su jednostavno u stanju beznađa. Oni odlaze zato što negdje drugdje vide nadu. Oni vide da se stvar ne mijenja već dugi niz godina“, kaže Osmančević.
Profesor sociologije Ivan Šijaković mišljenja je da ljudi odlaze i zbog konstantnog produbljivanja nacionalnih i vjerskih podjela u zemlji:
„Vi i dan-danas ništa ne možete rešiti niti organizovati društvo niti pravni i politički sistem ukoliko on neće počivati na nacionalnim i verskim odnosima. Dakle, čovek je potisnut iz Bosne i Hercegovine. Nema ga. U tom političkom smislu on nije subjekt. Subjekt su nacionalne grupe, verske, ideološke, političke i tome slično. Ljudi koji ne počivaju na tome ili nisu u to uključeni ne mogu da nađu svoje mesto i oni moraju da idu dalje.“
Zbog odliva radne snage trpe poslodavci. Godinama se govori o niskim primanjima, te o tome kako je najveći broj radnika prijavljen na minimalac. No predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Dragutin Škrebić tvrdi da plate nisu toliko male da bi oni mogli biti krivi za depopulaciju.
„Ljudi se ovdje ne osjećaju sigurno, ne vide perspektivu i to je mnogo veći razlog nego što su finansije. Jer ja i dalje tvrdim, odgovorno tvrdim, da ako u porodici dvoje rade, pogotovo ako su stambeno riješeni, a jedan dobar dio ljudi je stambeno riješen, bolje živi ovdje sa prosječnom platom nego u Njemačkoj ako jedno radi pa porodicu ima sa sobom. Dok plati stan, dok plati sve druge obaveze, manje će mu ostati nego ovdje“, navodi Škrebić.
Ipak Enes Osmančević smatra da su i poslodavci važna karika u promišljanju o odlasku.
„Poslodavci posluju uglavnom, većina naravno, posluju po principima prvobitne akumulacije kapitala odnosno tog surovog, primitivnog kapitalizma, i sa treće strane, ljudi su ovdje višedecenijskom letargijom odustali od želje da mijenjaju bilo šta u mjestima svojeg življenja. Tako da radije odlaze negdje na zapad, u Njemačku recimo, da budu neki šrafćići u sistemu nego da ovdje predvode promjene. Imamo situaciju da sva ova tri aktera, vlast, poslodavci i uposlenici, odnosno radnici potencijalni, jednostavno ne djeluju stimulativno jedni na druge, nego djeluju destruktivno. Mislim da ovdje u godinama koje dolaze ćemo svjedočiti jednom pojačanom trendu depopulacije, a konačno mislim da to politici i odgovara jer ona vlada na feudalnim principima, dakle 'što manje ljudi, manje problema', a može se naravno živjeti vrlo udobno, eksploatirajući pripadnike svoje etnije ili ljudi za koje se oni zalažu na jedan vrlo besprizoran način“, zaključuje Osmančević.
Ivan Šijaković dodaje kako su prvenstveno mladi ljudi onemogućeni, zbog manjka adekvatno plaćenih poslova, da grade svoje porodice u svojoj zemlji. Pored toga tu jedna od bitnih karika koja utiče na sporost u privrendom rastu jeste i tehnološka nerazvijenost zemlje.
„Evropa, a posebno ovaj razvijeni deo Nemačke, skandinavskih zemalja i drugih, sve to pružaju i mame ljude, posebno mlađe, jer njima je svakako draže da im dođu 'belci' iz Bosne i Hercegovine, nego da im dođu Arapi il' ne znam ko drugi, ta da je ceo splet tih okolnosti uslovio da se počinje BiH već vidno prazniti. Jer ako 70.000 ljudi ode godišnje, možete prognozirati da 2050. godine nećete imati u Bosni i Hercegovini više od milion stanovnika, ako se taj trend nastavi“, upozorava Šijaković.
U Kolektivu ističu da su istraživanje mobilnosti radne snage proveli u saradnji sa najvećom svjetskom grupom portala The Networks i Konsultanskom kućom The Boston Cosulting Group te da je ove godine bilo obuhvaćeno blizu 400.000 ispitanika iz 197 zemalja svijeta. U dijelu istraživanja koji govori o Bosni i Hercegovini ističe seda je 80 posto ljudi spremno otići iz BiH a najvažniji razlozi su: bolji životni standard, ekonomska nesigurnost u zemlji u kojoj žive, kao i bolja plata.
Za građane BiH najatraktivnije su evropske zemlje: Njemačka, Austrija, Švajcarska, Švedska i Norveška.
Otići ili ostati? Evo šta pišu naši pratioci na Facebooku:
Facebook Forum