Odlazak mladih iz Hrvatske sve je ozbiljniji ne samo demografski, nego i društveni i politički problem. Istraživanje predstavljeno u Zagrebu pokazalo je da su mladi optimistični oko svoje budućnosti, ali da se taj optimizam slomi u susretu sa uvjetima koji vladaju u društvu i u neuređenim institucijama, i onda odlaze iz zemlje.
Mladi su optimistični u pogledu vlastite budućnosti, pokazalo je istraživanje „Iskustvo migracije i planirani odlasci mladih iz Hrvatske“, ali u jednom trenutku njihov optimizam prelazi u pesimizam i oni odlaze vani.
„Taj osobni optimizam se potpuno suzbija uvjetima koji vladaju u društvu i u neuređenim institucijama. Znači, to je ono zbog čega se moramo zabrinuti, jer mladi jesu optimistični – normalno je da putuju, normalno je da žele istraživati, normalno da se žele obrazovati. Ali onda se postavlja pitanje – što ih ovdje čeka? I sve češće je odgovor – ništa. Moram van. Znači, to je taj prijelomni trenutak gdje se sve lomi“, kaže Dunja Potočnik iz Centra za omladinska i rodna istraživanja zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja.
Taj se gubitak optimizma sve češće događa i kod onih starijih od 29 godina, što je službena granica mladosti.
„Znači, gubimo ljude u čije je obrazovanje ova država uložila sredstva, koji su željeli ovdje ostvariti život, koji su vrlo vjerojatno – s obzirom na podatke o tome koliki se broj mladih ljudi usavršava vani – vani stekli neko obrazovanje, pa se vratili ovdje, i zaključili da na žalost za njih ovdje nema dobre prilike“, kaže.
Mladi koji u Hrvatskoj uspiju pronaći stalno zaposlenje i uvjete za kvalitetan život biraju ostanak u Hrvatskoj. Međutim, hrvatski poslodavci ne vole stalno zaposlenje, već ugovore na određeno vrijeme, odnosno nesigurne oblike rada ili – popularno – prekarni rad. Iva Tomić iz Ekonomskog instituta Zagreb iznijela je najnovije rezultate Eurostata – statističke agencije Europske komisije:
„Tu je Hrvatska rekorder! Oni prekarni rad definiraju kao rad na ugovore do 3 mjeseca, i tu je u 2016. godini Hrvatska bila na razini od 8,4 posto, dakle 8,4 posto svih zaposlenika radi na takve ugovore. Inače, prosjek EU je 2,3 posto. I sada – unutar tih 8,4 posto, što je samo po sebi velika brojka – 47 posto, dakle gotovo polovica mladi su do 29 godina! U principu, kada oni iziđu na tržište rada, u 50 posto čekaju ih takvi poslovi, prekarni rad.“
Kako ipak pokušati spriječiti odlazak mladih iz Hrvatske? Dunja Potočnik pobraja – treba nam efikasna pravna država, trebaju nam proaktivne demografske politike, efikasne socijalne politike, reforma obrazovnog sustava, poboljšanje ekonomskih pokazatelja, ali i promjena društvene klime – da se glas mladih čuje i da se njihovi napori cijene.
„I na zadnjem mjestu – treba stvoriti uvjete da bi se privuklo mlade koji su već otišli van. Svi znamo za primjer baltičkih država koje su bile izrazito siromašne u trenutku ulaska u EU, i koje su popom zaista izgradile i efikasan državni aparat i druge institucije i stvorile povoljnu klimu, da bi se mladi obogaćeni i obrazovanjem i financijskim kapitalom vratili, i sada ta društva prilično dobro funkcioniraju. To bi mogao biti neki put i za Hrvatsku“, zaključuje.
Facebook Forum