Za hrvatskog premijera Andreja Plenkovića ustaški pozdrav ''Za dom spremni'' delikatno je pitanje. Izjavio je to komentirajući postavljanje spomen-ploče poginulim pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Jasenovcu na kojoj je stajao taj natpis. On je dio službenog grba te paravojne formacije iz početka 1990-tih, koja je kasnije raspuštena, a njezini su pripadnici postali dio regularne Hrvatske vojske.
Plenković je najavio i donošenje cjelovitog zakona kojim bi se reguliralo veličenje, kako je kazao, totalitarnih režima.
Prevedeno, hrvatska Vlada neće ništa konkretno poduzeti. Spomen-ploča postavljena je prije mjesec dana u mjestu Jasenovac nekoliko stotina metara dalje od lokacije nekadašanjeg ustaškog logora. Na otvaranju je govorila i općinska načelnica, članica Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).
Nema ničeg ''delikatnog'' u pozdravu "Za dom spremni". Nema niti ičega kontroverznog ili dvosmislenog u tom pozdravu. I to u Jasenovcu, hrvatskom Auschwitzu. To je službeni pozdrav zločinačke kvislinške tvorevine. Nikada prije u povijesti nije upotrebljavan. Svatko tko to negira ili je pristaša NDH, ili je ignorant. Andrej Plenković nije ni jedno, ni drugo. On je, naprosto, političar koji je upravo demonstrirao manjak državničkog kapaciteta.
Vlada Ive Sanadera je 2004. godine, izravno primjenjujući Ustav i pozivajući se na štetu za ugled zemlje, naredila uklanjanje spomenika ustaškim zločincima Mili Budaku i Juri Francetiću u Lici, odnosno na Kordunu.
Dakle, postoji konkretna praksa, a nije ni da nema zakonskog uporišta za uklanjanje znakovlja koje izazivaju nacionalnu netrpeljivost i potiču na mržnju. Više je osoba do sada u Hrvatskoj osuđivano zbog toga, istina prekršajno.
Plenković se prisjetio da je HOS-ov grb sa spomenutom izrekom ozakonila SDP-eova Vlada. I ''zaboravio'' da je za vrijeme njegove, HDZ-ove Vlade, osnovana Udruga dragovoljaca HOS-a i da znak "Za dom spremni" nosi otpočetka. Jeftinim spinom premijer pokušava kontrolirati štetu i upada u nove nevolje. Kao da je sramota manja ako ju je prije učinio i netko drugi.
''Zaboravio'' je Plenković i važniju stvar – da je HDZ-ova Vlada, kada je bila pod snažnim monitoringom EU uoči ulaska Hrvatske, srušila bez oklijevanja spomenike ustašama.
Plenković evidentno kalkulira iz unutarstranačkih razloga. Radikalnu desnicu je potisnuo iz neposredne okoline i donekle marginalizirao, ali od nje je sačinjeno izvorno tkivo njegove stranke, umrežena je i ostvaruje značajan utjecaj na dobar dio biračkog tijela te stranke. Svojim ''mekanim'' pristupom ustaškom znakovlju i sklanjanjem problema pod tepih Plenković potkopava vlastiti autoritet i vjerodostojnost. Pojavljuju se prve pukotine u njegovom umjerenom imidžu. Desnica će tražiti sve više, a liberalna građanska javnost će ga početi napuštati.
Argumenti koji se čuju kako je oznaka "Za dom spremni" u grbu HOS-a izuzetak kojeg bi trebalo uvažiti, jer je HOS ratna formacija koja je u specifičnim uvjetima okupacije i oslobodilačkog rata koristila žešću retoriku su deplasirani.
Ustaše ne mogu biti argumenti ni za što osim za zločin, jer je NDH kvintesencija zločina. HOS je formacija koju je kao zajedničko ime za svoje vojne jedinice izvorno osnovala NDH 1944. i vrijedila je sve do sloma te tvorevine.
HOS iz 1991. godine uzeo je taj naziv, izvorno se inspirirajući ustaškim HOS-om. I prvo znakovlje bilo je ustaško, uključujući i crne uniforme i stranačke pjesme. O tome ima na tisuće tragova koji se lako mogu provjeriti.
Njihov prvi borbeni program bila je Hrvatska do Drine, da bi se neki dijelovi priklonili konceptu cjelovite Bosne i Hercegovine i sukobili se s Tuđmanom koji ih je najprije tolerirao a kasnije progonio. Njihove jedinice nosile su nazive po ustaškim zločincima Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu. Kasnije su raspušteni i priključeni Hrvatskoj vojsci.
Uz borbeni doprinos oslobođenju Hrvatske i žrtve kojih je nesumnjivo bilo, uz HOS se spominju i zločini. Legendarne su njihove akcije ''oslobađanja'' srpskih i vojnih stanova po hrvatskim gradovima. U novom službenom povijesnom narativu HOS se više ozbiljno ne propituje. A trebalo bi.
Izlaz koji Plenković najavljuje – donošenje posebnog zakona koji bi sveobuhvatno regulirao propagiranje ili veličanje simbola totalitarizama, tek će unijeti pravu pomutnju. Problem se takvim zakonom ne rješava.
Pristup koji HDZ zagovara, izjednačavanje fašizma, nacizma i komunizma i jednako tretiranje njihovih simbola duboko je kontroverzan. O njemu nema društvenog konsenzusa, niti će lako do toga doći. I dok o fašizmu i nacizmu nije moguće drugačije razgovarati osim u kontekstu zločina, ''komunizam'' u Hrvatskoj/Jugoslaviji nije moguće svesti (samo) na zločin. Autentičan je, kroz antifašističku borbu stekao je masovni legitimitet i međunarodni ugled, kroz razdoblje socijalističkog razvoja doveo zemlju do stupnja kakvog nije bilo u povijesti i – propao. I zbog vlastitih aberacija i zbog općih svjetskih zbivanja.
Primjeri odnosa prema prošlosti kakvi se zagovaraju u HDZ-eu, oni iz Poljske, Litve ili Ukrajine, naprosto nisu kompatibilni s hrvatskim/jugoslavenskim prilikama.
HDZ i hrvatska desnica nemaju problem s ''komunizmom'', već s ustaštvom i NDH. Ti se rani grijesi, relativizacije i koketiranja vuku od početka. Rasprava je neophodna. Smirena i tolerantna. Rješenje koje je HDZ smislio – proglasit ćemo i Pavelića i Tita zločincima, neće od Tita napraviti zločinca.
Ali hoće Hrvatsku spustiti korak niže na ljestvici povijesnih naroda.
*Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE
Facebook Forum