U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li referendum o Danu Republike Srpske, koji je zakazan za 25 septembar, može destabilizovati Bosnu i Hercegovinu. Sagovornici su bili Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, i Miloš Šolaja, profesor Fakuleta političkih nauka u Banjaluci.
U ovom polemičkom dijalogu bilo je riječi o tome da li se zakazivanjem referenduma krši Dejtonski sporazum, da li se referendumom otvara put ka otcjepljenju Republike Srpske, da li Milorad Dodik ozbiljno misli kada najavljuje osamostaljenje srpskog entiteta, kakav je odnos Srbije prema referendumu, da li će Zapad preduzeti mjere da spriječi održavanje referenduma, kao i tome kakve će biti njegove posljedice, ako se održi.
Omer Karabeg: Otkako je najavljen referendum vodi se polemika između srpskih i bošnjačkih političara o tome da li se zakazivanjem referenduma krši Dejtonski sporazum. Kakvo je vaše mišljenje?
Šaćir Filandra: Ako je Ustavni sud BiH rekao da se takvim činom krši i narušava ustav, sasvim je evidentno da je to antiustavna aktivnost. Tako stvari stoje sa legalističkog aspekta. Oko toga postoji velika saglasnost u Sarajevu kao što, s druge strane, u Banjaluci postoji drugačije mišljenje. Situacija je polarizirana. U svemu tome krajnji tumač ustava se prilično nemušto ponaša i ne donosi obavezujuće stavove.
Miloš Šolaja: Niko još nije eksplicitno rekao šta je to što se krši u Dejtonskom sporazumu. Sama odluka Ustavnog suda o Danu državnosti Republike Srpske je dosta čudna, jer se ne odnosi na nešto što je nastalo prije Dejtonskog sporazuma i prije osnivanja Ustavnog suda, a znate i sami da u pravu nema odluka unazad. Do konflikta ne bi došlo da su politički lideri u Bosni i Hercegovini otvorili to pitanje prije sudovanja. Umjesto toga došlo je do prilično isforsirane odluke Ustavnog suda, što je proizvelo ovu situaciju sa referendumom. Sve to sada unosi nemir u Bosnu i Hercegovinu i, kao što se često događa u konfliktnim situacijama, upire se prst u Republiku Srpsku.
Omer Karabeg: Može li se organizovati referendum o odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine?
Šaćir Filandra: U pravnom smislu - ne može. Odluke Ustavnog suda su obavezujuće - to zna svako u ovoj zemlji. Međutim, u političkom smislu došli smo u situaciju da jedan entitet, u suštini jedan narod, neće da poštuje odluku Ustavnog suda, smatra je povredom svojih prava i ulazi u jednostrane političke i pravne akte, a takvi akti u višenacionalnoj državi nisu dobri. Dakle, sa pravnog aspekta jasno je da se odluka Ustavnog suda mora poštovati i da ne može biti predmet referenduma, ali referendum je zakazan i o toj političkoj stvarnosti mi raspravljamo u ovom dijalogu. I ne samo mi, nego i svi ljudi u Bosni i Hercegovini.
Miloš Šolaja: Kao što vidite, referendum se organizuje, mada se referendumsko pitanje ne odnosi na samu odluku Ustavnog suda kao pravni akt, nego na meritum te odluke. Moramo shvatiti da je Ustavni sud i pravni i politički organ. Nije samo pravni. To nije sud za prekršaje koji ima eksplicitno napisanu pravnu normu. On proizvodi i politiku. Kad pogledamo kako se donose odluke suda, one se uglavnom donose preglasavanjem pet prema četiri: s jedne strane dva Bošnjaka i tri stranca, a na drugoj dva Hrvata i dva Srbina. To je vrlo kompleksna situacija.
Devedesetak odluka tog suda, od kojih se mnoge odnose na Federaciju, nije sprovedeno. U četiri kantona nisu sprovedene odluka iz 2002. godine o konstitutivnosti Srba koje je nametnuo tadašnji Visoki predstavnik Petrič. Od tada je prošlo šesnaest godina, nikome to nije smetalao i sada odjednom ova bomba. Meni se čini da je odluka Ustavnog suda o Danu Republike Srpske prilična politička improvizacija. Ne vjerujem da bi je i međunarodne sudije, koje su glasale za nju, podržale kada bi se ponovio čitav taj proces. Ali, to je sada gotovo. Odluka je donijeta i ne može se tek tako povući. Treba sjesti i razgovarati o svemu tome, ali bez direktivnog uticaja međunarodnih institucija.
Mnogo je špekulacija
Omer Karabeg: Vlada Republike Srpske se brani time da će referendum biti informativnog karaktera i da je njegov jedini cilj da se čuje mišljenje građana o tome kako treba slaviti 9. januar, dan kada je 1992. godine donijeta Deklaracija o osnivanju Republike Srpske. Mislite li vi da je taj referendum isključivo informativnog karaktera?
Šaćir Filandra: Niko to u ovom trenutku ne može ni potvrditi, ni negirati. Čitav je spektar različitih tumačenja referenduma - sve do toga da neki pominju i krimski scenario. Mnogo je špekulacija koje su posljedica nagomilanog nepovjerenja između ključnih političkih i nacionalnih aktera u Bosni i Hercegovini. Taj nedostatak povjerenja zapravo je ključni problem. Mi sebi dozvoljavamo da zbog nekih, uvjetno rečeno, banalnih simboličkih pitanja dođemo u političku i sigurnosnu krizu. Vodstvo Republike Srpske i svi politički predstavnici tog eniteta su se identificirali sa potrebom provođenja referenduma. To su svojoj javnosti obznanili i tako sebe doveli u poziciju da hoćeš-nećeš moraju ići u tom pravcu, iako nemaju jasnu predstavu šta nakon referenduma. To je otvoreno pitanje.
Miloš Šolaja: Moram napraviti malu korekciju - nije to stav vlade, nego stav Narodne skupštine i to je u skladu sa zakonom po kome je svaki referendum informativni, odnosno savjetodavni. U principu, Narodna skupština ne mora da prihvati rezultate referenduma, mada je teško vjerovati da neće. U svakom slučaju - referendum je rezultat nepostojanja povjerenja među liderima u Bosni i Hercegovini o kome govori i kolega Filandra. Po mom mišljenju, jedini put da se to prevaziđe je da tri nacionalne zajednice krenu u proces međusobnih razgovora o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu žele, i da usvoje ustav koji će biti zaista naš ustav. Jer Bosna i Hercegovina umjesto ustava ima Aneks 4 Dejtonskog sporazuma kojeg je neko nazvao ustav. To nije ustav kojeg smo mi, građani Bosne i Hercegovine, usvojili - i to je jedan od najvećih problema.
Omer Karabeg: Da li najavljeni referendum otvara put ka referendumu o otcjepljenu Republike Srpske, o kome Milorad Dodik govori već nekoliko godina? Recimo, ovih dana je govoreći o referendumu o otcjepljenju izjavio: “Iduća godina je godina referenduma u Evropi, pa zašto ga i mi ne bismo imali“.
Šaćir Filandra: Teško je dati precizan odgovor na to pitanje. Sasvim je evidentno da problemi koji postoje u Bosni i Hercegovini proizlaze - i tu se u potpunosti slažem sa kolegom - iz postojećeg ustavnog okvira, utvrđenog Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je postao permanentno izvorište političkih kriza. Nezadovoljstvo postojećim stanjem postoji. U kom pravcu će to nezadovoljstvo ići - teško je reći. Činjenica je da određene političke snage u Republici Srpskoj, koje su apsolutno podržane od određenih političkih snaga u Beogradu, rade na političkoj destabilizaciji Bosne i Hercegovine - usporavaju i otežavaju proces evropskih integracija ove zemlje, a posebno njenu integracija u euroatlantski sistem sigurnosti. To pokazuje da aktualno srpsko političko vodstvo ima, da tako kažem, i alternativno, rezervno rješenja za Bosnu i Hercegovinu, a to je jednostrano proglašenje neovisnosti Republike Srpske putem referenduma. To je jedna od mogućnosti koju pametni ljudi trebaju imati u vidu. Da li je ona realna - u to nisam siguran, jer su sva dešavanja u Bosni i Hercegovini i oko Bosne i Hercegovine povijesno uvijek bila u okviru većih političkih gibanja u Evropi. Ali, ta opcija postoji. Da li je referendum uigravanje, proba nečeg takvog - teško je reći, ali u svakom slučaju jeste politički voluntarizam koji ima avanturističku narav. Jer, ako se takva praksa legalizuje, onda svaka odluka bilo kog organa na nivou Bosne i Hercegovine može postati predmet referenduma, što ne bi bilo dobro ni sa političkog, ni sa sigurnosnog aspekta.
Dva separatizma i jedan centralizam
Miloš Šolaja: Ja ne vidim logiku u toj priči da bi ovaj referendum mogao biti priprema za otcjepljenje. Kakav je problem da se organizuje referendum o nezavisnosti, ako zaista neko želi nezavisnost: postavi pitanje, odštampa glasačke listiće, uspostavi komisiju, pusti to u promet i narod glasa kako glasa. Ne vidim da je za to potrebna nekakva priprema. Ja mislim da je ovaj referendum jedno ozbiljno upozorenje. Ja sam rođen u Banjaluci, živim u Banjaluci i mogu vam reći da se vrlo često iz Sarajeva ne vidi Banjaluka, odnosno Republika Srpska kao dio Bosne i Hercegovine, a da budem iskren, ni obrnuto, jer Republika Srpska vrlo često ne želi da kaže da je Bosna i Hercegovina država u kojoj se ona nalazi. Kako možemo stvoriti zajednički identitet ako, recimo, neko na silu želi da promijeni naše praznike? Bosna i Hercegovina mora da stekne svoj identitet, ali to ne može da bude identitet samo jednog naroda. Građani u Republici Srpskoj treba zaista da se identifikuju s Bosnom i Hercegovinom, ali - dok se stvari postavljaju onako kako se danas postavljaju - neće. Jer, neko stalno pokušava da isforsira vlastita rješenja i da bude vlast koja se nameće drugima. Šta se postiglo ovim negiranjem Dana Republike Srpske? Da li se neko do jučer sjećao Dana Hrvatske Republike Herceg Bosne? Gotovo niko. Ali, nakon odluke Ustavnog suda i priče o referendumu, naglašeno je oživjela ideja o obnavljanju Herceg Bosne, čak je i hrvatski član Predsjedništva BiH rekao da nema ništa protiv referenduma.
Dakle, stvari se komplikuju. Prema tome, daleko bi bilo bolje politi se bokalom hladne vode, smiriti strasti i reći: “Hajde da vidimo kako da Bosnu i Hercegovinu napravimo takvom da se svi narodi identifikuju s njom“. Ovako, imamo dva separatizma i jedan centralizam koji se stalno odbijaju kao bilijarske kugle. Tako više ne ide. Da li neko misli da će tužbama pred Ustavnim sudom, poput one o Danu Republike, postići da se Srbi u Republici Srpskoj identifikuju sa Bosnom i Hercegovinom? Neće sigurno. Meni se čini da je to, da budem iskren, jeftina populistička propaganda da bi se pridobili birači, ali mislim da takve igre preskupo koštaju. Nama je potrebna politička stabilnost da bismo mogli da se bavimo ozbiljnim životnim problemima. Bosna i Hercegovina zaostaje po svim pokazateljima. Ja sam ovih dana prošao četiri zemlje u jednom pravcu, četiri u drugom, i stid me je kad vidim kako drugi napreduju. Recimo, za nas je Albanija zaostala zemlja, a Tirana izgleda kao Njujork. Mi ne možemo da shvatimo da drugi idu naprijed, a da mi stojimo - upravo zbog stvari o kojima sam govorio.
Omer Karabeg: Kako tumačite stav rukovodstva Srbije koje je saopštilo da ne pruža podršku referendumu, ali da ne želi da utiče na promjenu stava legitimno izabranih političara Republike Srpske?
Šaćir Filandra: Takav ishod razgovora rukovodsva Srbije sa rukovodstvom Republike Srpske bio je očekivan. Gospodin Aleksandar Vučić, koji zapravo vodi cjelokupnu srpsku politiku, je vrlo vješt i odgovoran političar i njegova izjava da ne daje podršku referendumu, ali da se neće miješati u unutarnje stvari druge države, sasvim je u skladu sa diplomatskom etikecijom. Ta izjava u suštini nije ni pozitivna ni negativna, ali iz izjava aktera te sjednice, bar onako kako su ih prenijeli sarajevski mediji, moglo se između redova pročitati neko nadanje da je moguć nekakav kompromis kako sve ne bi otišlo predaleko.
Zapravo, cijela stvar sa referendumom koja je počela kao mala grudva snijega, svakim danom se uvećava i pretvara u političku lavinu koja može otići u neželjenom pravcu. Mislim da je Vučićeva izjava pobudila nadu da se cijela stvar može riješiti na kompromisni način.
Miloš Šolaja: Ko god da je bio na mjestu rukovodstva Srbije nije mogao drukčije da postupi. Onog časa kad bi Srbija priznala referendum kao potencijalni izvor za nezavisnost Republike Srpske mogla bi da se pozdravi sa svojom politikom prema Kosovu. Prema tome, takav stav rukovodstva Srbije bio je logičan. Ja bih se, međutim, vratio, na pitanje nezavisnosti. Mislim da uopšte nije realno razmišljati o nezavisnosti Republike Srpske u postojećim okolnostima, kada je i u okviru međunarodnog poretka potpuno izmijenjena percepcija i nezavisnosti i suvereniteta. Stav koji je iznio vrh Srbije jasno govori da nikakvo razmišljanje o referendumu o nezavisnosti ne dolazi u obzir.
Dodik i otcjepljenje
Omer Karabeg: Gospodine Šolaja, vi kažete da niko ozbiljan u Republici Srpskoj ne razmišlja o nezavisnosti, ali zašto onda Milorad Dodik uporno ponavlja priču o referendumu o otcjepljenju Republike Srpske i naglašava da je to u programu njegove partije. Pa on je i povodom ovog referenduma pomenuo osamostaljenje Republike Srpske. Zašto onda to radi?
Miloš Šolaja: Ja bih vas molio da Dodikove izjave stavite u kontekst. U Bosni i Hercegovini sve ide po zakonu akcije i reakcije. Bahato ponašanje jednih političara izaziva isti takav odgovor drugih. Na kraju krajeva, Dodikove izjave nisu baš tako eksplicitne, uvijek su u nekom kondicionalu. Treba pogledati i izjave koje dolaze s druge strane. Ima tu svega. Postoji i izjava da Srbi iz Republike Srpske, ako im se ne sviđa Bosna i Hercegovina, mogu slobodno da idu, ali da sa sobom mogu da ponesu samo onoliko zemlje koliko im ostane na cipelama. Treba se prisjetiti i takvih izjava. Ako postoje takve izjave, onda je razumljivo što i iz Republike Srpske dolaze ovako radikalne izjave. To sve ide naopakim putem. Recimo, mene lično pogođa ta izjava o zemlji na cipelama. Ja nemam, vjerujte mi, rodbine izvan granica Bosne i Hercegovine. Kuda da idem, ako mogu ponijeti samo onoliko zemlje koliko mi stane na cipele?
Omer Karabeg: Gospodine Filandra, po vama, da li Dodik ozbiljno misli kada govori o otcjepljenju Republike Srpske ili je to samo izrečeno u žaru polemike?
Šaćir Filandra: Poznajući Dodikov politički put, prije sam sklon uvjerenju da se radi o retoričkoj figuri jednog izuzetno sposobnog populističkog političara koji zna prodavati maglu i sjajno je prodaje svojim glasačima i svom građanstvu i pored katastrofalne socijalno-ekonomske politike koju vodi. On dobija podršku javnosti i simbolizira se kao nacionalni heroj. On je sjajan retoričar i populista, a i veliki politički cinik koji savršeno zna manipulirati javnošću. Kroz tu manipulaciju, kroz te agresivne retoričke finte on gradi svoj imidž. Nažalost, naši građani nikada političare ne cijene po njihovim djelima, nego po simboličkim gestovima, tako da je ovo područje sjajan prostor za Dodika. Ne mislim, međutim, da je on toliki avanturista da bi uradio neki potez koji bi skupo mogao koštati i njega i njegov entitet.
Omer Karabeg: Mislite li da će Vijeće za implementaciju mira, u stvari - međunarodna zajednica, ostati na pozivu da se referendum ne održi i da ni na koji način neće više intervenisati?
Šaćir Filandra: Situacija oko referenduma će se vjerovatno, da se žargonski izrazim, u narednim mjesecima “vozati“ i razvlačiti s namjerom njenog relativiziranja i ublažavanja. Nikome se baš ne ulazi u neki ozbiljan klinč - tako da treba očekivati više moralno, nego političko reagiranje. Vijeće za implementaciju mira faktički nema nikakvu izvršnu moć, da ne govorimo o tome da nema efektivnih kapaciteta za sprovođenje odluka bilo kojeg tijela Europske unije. Pokušaće se ublažiti oštrica tenzija koje sad postoje relativiziranjem značaja referenduma i njegovih odluka - tako da očekujem smirivanje, bez obzira da li se će se referendum održati ili ne.
Zemlja portparolija
Miloš Šolaja: Dopada mi se analiza kolege Filandre. Sad vidimo da međunarodna zajednica postaje u stvari jedan čisto paradni igrač. Savjet za implementaciju mira nije imao snage da kaže da se upotrijebe bonska ovlašćenja, a Visoki predstavnik nema ni volju, ni mogućnost, a ni hrabrost da nameće rješenja. Sve te odluke nema ko da podrži, ne postoji politička moć, ne postoji oružana moć, ne postoje mnoge stvari. Oni će se opet oglasiti nekim saopštenjem. Inače, ja sam prije godinu i nešto, govoreći za sarajevsko “Oslobođenje“ jednim drugim povodom, Bosnu i Hercegovinu nazvao zemljom portparolija, zato što ovdje upravljaju portparoli. Oni će i dalje izdavati neka saopštenja, a međunarodne glavešine će se, naravno, skloniti od političke odgovornosti. Tako da ne mislim da će se deseti nešto uzbuđujuće, ali ako se nastavi ta igra sa međunarodnom zajednicom, Bosna i Hercegovina će upasti u još dublju konfuziju.
Omer Karabeg: Ako se referendum održi, kakve će biti njegove posljedice?
Miloš Šolaja: Mislim da u suštini neće biti nekih političkih posljedica. Neće biti nikakve mobilizacije. Na kraju krajeva, treba da zahvalimo ekonomskoj nerazvijenosti što nemamo materijalne pretpostavke za neke žešće konflikte, uključujući oružane. Naravno da će Narodna skupština Republike Srpske da raspravlja o rezultatu referenduma i donijeće odgovarajuću odluku. Ojačaće politički subjektivitet Republike Srpske u okvirima Bosne i Hercegovine - to je savršeno jasno. Inače, ne očekujem ništa drugo, ukoliko ne bude nekih provokacija izvana. Ja bih, ako me se pita, svim akterima u Bosni i Hercegovini preporučio da mirno porazgovaraju o rezultatu tog referenduma i o tome šta su čiji interesi, šta su čiji problemi, šta koga boli, šta ko, na kraju krajeva, želi da postigne.
Šaćir Filandra: Ne očekujem da će se nakon referenduma, u slučaju da se on održi, nastaviti kriza. Sadašnje napumpavanje krize dijelom je i rezultat kampanje uoči oktobarskih lokalnih izbora. To se više odnosi na Republiku Srpsku, gdje referendum dobrim dijelom ide na ruku Dodikovom Savezu nezavisnih socijademokrata, dok na određen način delegitimira zahuktalu grupaciju oko Srpske demokratske stranke. Ništa se bitno neće desiti. Možda će nakon eventualnog održavanja referenduma doći do otriježnjenja i okretanja pitanjima ekonomije i evropskih integracija.
Omer Karabeg: I na kraju, mislite li da će se referendum sigurno održati 25. septembra?
Miloš Šolaja: Nisam siguran u potpunosti, ali kako sad stvari stoje - to je sasvim izvjesno.
Šaćir Filandra: Svi su izgledi da će se referendum održati, mada vjerujem da još postoji prostor za političke i pravne radnje koje bi onemogućile takav razvoj događaja budući da jednostrane odluke zaoštravaju i produbljuju političku krizu u zemlji.
Facebook Forum