Sa komšijama Srbima slažemo se kao i prije rata u BiH, vele rijetki povratnici u hrvatsko selo Komarica koje se nalazi na granici opština Doboj i Derventa. Žao nam je što se naših komšija Hrvata nije više vratilo, kažu stanovnici derventskog sela Mišinci.
Kada su se Iva i Petar Stopić iz Hrvatske vratili u dobojskom selu Komarica njihovo imanje izgledalo je sablasno. U dvorištu su vidjeli samo ostatke kuće, štale i pomoćne zgrade za poljoprivredne mašine. Ruševine su bile zarasle u šiblje.
"Kad smo došli ništa nismo zatekli", prisjeća se Iva Stopić.
Obnovu kuće koja uništena kada je Bosanska Posavina bila pod kontrolom srpskih snaga Stopići su započeli 2006. godine zahvaljujući međunarodnim donatorima. Donirani građevinski materijal, međutim, nije bio dovoljan za kompletnu rekonstrukciju.
"Došlo je pola materijala, a pola se snalazi kako se možeš snaći. Dobio sam ciglu. Dobio sam cement, crijep, grede, dasku i trstiku da metnem umjesto ploče gore. Međutim, danas je 21. stoljeće i ja ne znam gdje još grede idu osim na kuće koje su drvene, ali tako je to bilo", navodi Petar Stopić.
Naši sagovornici dodaju da im je preostali građevinski materijal za obnovu osigurao katolički svećenik Ivica Nujić. Stopići dodaju da su im tada u pomoć priskočile i njihove komšije iz susjednog srpskog sela Mišinci koje pripada opštini Derventa. Oni su im donosili hranu za radnike koje su Stopići morali da plaćaju iz svog džepa.
"Žena, Marica se zove, je meni donosila po 12 litara mlijeka u kanti. Slala mi je sireve, velike kao kruh. Snježana Zdravka Kuzmanovića isto. Zdravko Kuzmanović isto. Kad ti nemaš nigdje ništa, a trebaš za ljude koji rade i kojima treba dati da jedu. To nikad tim ženama ne mogu zaboraviti", naglašava Iva Stopić.
Petar Stopić dodaje da ga nije iznenadio takav komšijski odnos prema njemu i njegovoj supruzi.
"Nije me iznenadilo zbog toga što sam ja sa tim ljudima odrastao. Živimo 20, 30 godina zajedno i rat što nas je rastavio, rastavio. I sad kad dođemo i vidimo se, pa, zar jedan drugom nećemo pružiti ruku", priča Petar.
Stopići se ubrajaju među rijetke povratnike u Komaricu gdje je tokom rata u BiH potpuno uništeno oko 430 kuća. Do danas je u ovom selu obnovljeno tek tridesetak domova. U Komarici, selu sa porušenom školom, bez trgovine i ambulante, od nekadašnjih 1.000 sada živi tek četrdesetak mahom starijih povratnika.
Kuća Zdravka Kuzmanovića u Mišincima udaljena je oko kilometar i po od imanja porodice Stopić u Komarici. Kuzmanović objašnjava kako je pomagao komšijama:
"Kad su vršili tu obnovu, kad je trebalo nešto sa traktorom, sa motornom pilom, kad je trebalo nešto dovesti jer ljudi su došli tu gdje nije bilo ništa osim zgarišta. Jednostavno je bilo sve uništeno. Odmah smo obnovili prijateljske odnose kao što smo i prije bili. Jednostavno i nama je drago što su se ti ljudi vratili. Da su se bogdom svi htjeli vratiti bolje bi svi živjeli. Evo, sada kad vidiš da nema nikoga s kim da živiš", veli Kuzmanović.
U blizini Zdravka Kuzmanovića u Mišincima živi i Marica Kuzmanović koja tokom rata u BiH takođe nije zaboravila svoje komšije i prijatelje iz susjedne Komarice.
"Nisu imali čim hraniti radnike. Što sam god imala ja sam njima spremala. Čak je moj sin išao i pomagao im raditi. Ja odem na kafu i tako se ispričamo. Uvijek smo dobri", kaže Marica Kuzmanović.
Zdravko Kuzmanović i Petar Stopić navode da su obični ljudi različitih nacionalnosti u BiH jednostavno upućeni jedni na druge.
"Ima i dosta ljudi koji su zagrijani za politiku, za nekakvu stranku, da ga vodi za sobom kao ovcu. Nama je politike preko glave. Nas su političari uništili. Oni su nas opljačkali više nego bilo ko. Oni imaju milione, a mi se prebijamo kako da djetetu kupimo kiflu", ističe Kuzmanović.
"Političari su stvoreni da vode politiku i da rade svoj posao kako znaju da rade, ali onako kako bi trebali da rade, ne rade, a mi, što se tiče našeg suživota, to je već druga priča. Ja što imam od imovine to je jedan kroz jedan, a što imam prijateljstvo ovdje sa mojim komšijama Srbima to je isto jedan kroz jedan", naglašava Stopić.
Facebook Forum