Odgovorne funkcije u BiH, kako na državnom tako i na entitetskim nivoima, zauzimaju ljudi osuđeni za teška krivična djela ili su protiv njih u toku krivični postupci. Tako i poslijednji slučaj Bakira Dautbašića koji će iz pritvora sjesti u ministarsku fotelju, te hapšenje Fahrudina Radonjčića, lidera SBB-a, postavljaju pitanje kako je moguće da osobe kojima je presuđeno ili se vode postupci pred sudovima u BiH mogu obavljati javne funkcije, lista onih kojima je presuđeno ili su se vodili postupci pred sudovima u BiH, a i dalje su na vlasti, je podugačka.
Samo tri dana nakon hapšenja i dan poslije određivanja jednomjesečnog pritvora, Bakir Dautbašić, generalni sekretar Ministarstva bezbjednosti BiH, dobio je "zeleno svjetlo" Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da može postati ministar u Savjetu ministara BiH, kao kandidat SBB-a. Nedugo zatim, uhapšen je Dautbašićev stranački šef, Fahrudin Radončić, takođe osumnjičen za kazneno djelo ometanja rada pravosuđa u slučaju Keljmendi.
Ivana Korajlić iz Transparency internationala BiH kaže da političarima to dozvoljava sa jedne strane Zakon i pretpostavka nevinosti, kao i zabrana obavljanja funkcija na određeno vrijeme u slučaju presude, dok sa druge strane kod njih ne postoji moralna odgovornost.
˝U nekim normalnim državama ukoliko je neko osumnjičen ili se protiv njega vodi proces vezano za zloupotrebe i vezano za ono što je radio dok je obavljao javnu funkciju, u normalnim državama te osobe odmah podnose ostavke ili stavljaju svoje ostavke na raspolaganje. Kod nas naravno se to toliko ustalilo i kada pogledate samo koliko je istraga vođeno protiv ključnih ljudi u političkim partijama i u vladama i parlamentima i slično, po tome pola njih onda ne bi više ni bilo na javnim funkcijama˝, komentariše Ivana Korajlić.
Međutim, ako se malo dublje zagrebe, nisu pomenuta dvojica jedini nosioci vlasti u BiH koji iza sebe imaju staža u pritvoru i pred sudovima. Naime, presudu ima i trenutni ministar energetike RS Petar Đokić, koji je 2007. godine pravosnažno osuđen na tri mjeseca zato što je njegova privatna firma „ukrala“ impulse „Telekomu Srpske“ i tako zaradila oko 140.000 konvertibilnih maraka. Uslovnu kaznu zatvora od šest meseci i novčanu kaznu za nesavjestan rad u službi iza sebe ima i aktuelni načelnik Prijedora Marko Pavić.
Svojevremeno je i trenutni član predjedništva BiH Mladen Ivanić pred Sudom BiH osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora u predmetu "Srpske šume" zbog nesavjesnog rada u vrijeme dok je bio premijer Republike Srpske, čime je opština Ribnik oštećena za više od pola miliona konvertibilnih maraka. Ipak, kasnije je oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Dodik rekorder po broju afera
Aleksandar Trifunović, urednik magazina Buka, kaže da sve ovo pokazuje da je pravda u BiH selektivna
"Broj velikih hapšenja koja nam se dešavaju u proteklom periodu i koja su završila isto tako spektakularnim oslobađanjima govore da jednostavno postoji jedna velika disproporcija između jednog sistema koji želi nekog da kažnjava i drugog sistema, djelom istog pravosuđa, koji smatra da treba ljude jednostavno da oslobađa zbog velikih i krupnih krivičnih djela, što se ne dešava malim ljudima", ocjenjuje Trifunović.
Da istrage protiv nosilaca javne vlasti nisu prepreka za dalju karijeru pokazuje i slučaj Dragana Čovića, aktuelnog člana Predsjedništva BiH, koji se tri puta našao na optuženičkoj klupi i sva tri puta je oslobođen. Prvo u predmetu "Lijanovići", potom u predmetu "Eronet", a onda u predmetu "Stan“.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik možda je i rekorder po broju afera koje se dovode sa njim u vezu. Trenutno aktuelna je istraga bh. Tužilaštva u slučaju kredita koji je Dodik podigao kod Pavlović banke za kupovinu vile na Dedidnju, koja je navodno kupljena godinu ranije, a kredit je bio pokriće da se opravda kupovina, a dobijen je navodno kao protiv usluga za Pavlović Banku.
Građani na sebi svojstven način komentarišu zašto istrage i sudske presude nisu smetnja za obavljanje javnih funkcija:
"Sjede zato što sve počiva na leglu kriminala. Nema više mjesta za njih – Goli otok je ukinut, a jedini je on bio mjesto za takve ljude.“
„Tu je situaciju tako teško komentarisati zdravorazumski. Jedino možemo reći da se tako šalje jasna poruka da činiti kriminal znači uspjeti u životu.“
„Ti ljudi nisu sankcionisani i zato je to tako. Najkraće - pravosudni sistem je katastrofa i to je to.“
Ono što kao argument u svoju odbranu iznose bh. političari kako bi opravdali istrage i presude je da su one bile politički motivisane. To pokazuje da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od moralnih standarda u politici, iako je takvo ponašanje danas nejpomljivo u zemljama Evropske unije čije standarde i kulturu nastojimo da usvojimo, a građani i dalje trpe i nemoral često nagrađuju glasovima na izborima.
