Hapšenje predsjednika Političkog savjeta vladajuće Demokratske partije socijalista Svetozara Marovića i dalje je udarna tema u Crnoj Gori.
Nakon što je istražni sudija u četvrtak kasno uveče Maroviću odredio tridesetodnevni pritvor, pošto ga Specijalno tužilaštvo tereti za malverzacije kojima je crnogorskoj metropoli turizma nanijeta višemilionska šteta, podgorički mediji podsjećaju na burnu Marovićevu političku biografiju.
Svoj politički uzlet Svetozar Marović počeo je krajem 80-ih, kada se priključio "mladim, lijepim i pametnim", kako se govorilo o Milu Đukanoviću i Momiru Bulatoviću, koji su ustali protiv ondašnje komunističke vrhuške, sa željom da socijalizmu daju "humani lik".
Međutim, taj trojac postaje blizak režimu Slobodana Miloševića u čijoj režiji je i izvedena tzv. AB revolicija koja je Marovića, Đukanovića i Bulatovića dovela na vlast.
U dramatičnim godinama rata koje su uslijedile, ostaće upamćen Marovićev svojevrsni oksimoron, krilatica o "Ratu za Mir", kako je pravdao učešće crnogorskih boraca na Dubrovačkom ratištu.
Glavni ideolog i strateg partije, u sukobu đukanovića i Bulatovića 1997. godine staće na stranu ovog prvog, koji se okrenuo protiv Miloševića nazivajući ga "prevaziđenim političarem".
Tri puta Marović je biran za šefa crnogorskog parlamenta, za šta ga je preporučila politička umješnost, staloženost i vještina u rješavanju sporova.
No, odanost Đukanoviću i antimiloševićevski kurs lansirali su ga stepenicu više, na mjesto predsjednika Državne zajednice Srbija i Crna Gora 2003. godine, na čijem je čelu ostao do obnove crnogorske nezavisnosti, čiji je bio jedan od vatrenih pobornika.
Istovremeno, ostao je aktivan u političkom životu Crne Gore gdje je, kao potpredsjednik vladajućeg DPS-a, revnosno agitovao u svom prepoznatljivom maniru kojim je uveseljavao okupljene. Tako je bilo i martu 2013, kada je učestvovao u predizbornoj konvencji predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića, čiji je takmac bio opozicionar Miodrag Lekić.
"Na ovim izborima se takmiče dva. Prvi i Drugi. Prvi je već bio prvi, prvi je i sada a Drugi nije prvi jer već imamo Prvoga. Nikada nije bio Prvi pa ne može ni biti prvi."
Đukanović: Hapšenje Marovića dokaz da država funkcioniše
Đukanović: Hapšenje Marovića dokaz da država funkcioniše
Povodom hapšenja Svetozara Marovića oglasio se u međuvremenu premijer Milo Đukanović, istakavši kako to potvrđuje da država funkcioniše i da njene institucije obavljaju posao kako je predviđeno Ustavom i zakonom.
"To potvrđuje da organi, kojima je to u opisu posla, pokazuju sumnju na odnosu na određeni broj poslova u kojima smatraju da je učestvovao Svetozar Marović i da je bila bez osnova sumnjičavost jednog broja lidera političkih partija da u Crnoj Gori funkcioniše selektivna pravda”, naglasio je premijer odgovarajući na pitanje kako komentariše hapšenje jednog od svojih dugogodišnjih saradnika.
Đukanović je naglasio da nema selektivne pravde.
"Svi smo mi pojedinačno dostupni ustavnom i pravosudnom sistemu države i svi smo obavezni da se suočimo sa tom okolnošću i da pokušamo da argumentima dokažemo da su to sumnje bez osnove".
Odgovarajući na pitanja da li se plaši da bi ista sudbina mogla zadesiti i njega, zbog spekulacija da bi Marović mogao progovoriti o sumnjivim poslovima Đukanovića i njegove porodice, odnosno da li strahuje da ga Marović tokom istrage pomene u negativnom kontekstu, što bi moglo da isprovocira na taj način novu istragu, Đukanović je rekao – „A zašto bih se plašio?“.
Svetozarevo na moru
Nasuprot briljantne političke karijere, Svetozara Marovića je još 90-ih počeo da bije loš glas kako se u metropoli turizma bavi sumnjivim poslova i kako učestvuje u neleglanom biznisu, posebno u sferi građevinarstva.
Zbog moći koju je demonstrirao u rodnom gradu u kojem se, kako se šuškalo, nijedan posao nije mogao obaviti bez Marovićevog aminovanja, Budva je u pošalici nazivana "Svetozarevom na moru".
Kada je klupko počelo da se odmotava i kada je uhapšen njegov brat Dragan, zbog sumnji da je kao sekretar za gradske investicije učestvovao u malverzacijama, Marović je ovako reagovao:
"Zašto se sudi ljudima koji su napravili korist a ne štetu? Zahvaljujući tome što su oni radili u Budvi, dvije godine smo imali vodu, umjesto da je nemamo."
Vladajuća DPS, međutim, sve vrijeme bila je nijema i nije reagovala na javne optužbe kako je Marović neformalni gazda Budve, čije se bogatstvo gomila naočigled sve siromašnijeg stanovništva. Kada su se pojavili navodi o tome kako je otkriveno da je Marovićeva supruga prije desetak godina na računu švajcarske banke navodno imala gotovo četiri miliona dolara, premijer Đukanović lakonski je prokomentarisao:
"Ja se ne bavim pitanjem finansijskog statusa bilo koga, uključujući svoje prijatelje i svoje saradnike.“
Nakon svega, pošto se Svetozar Marović našao iza rešetaka, iza kojih se već nalazio dobar dio njegove familije, postavlja se pitanje kolika je specifična težina njegovog hapšenja, imajući u obzir činjenicu da je bio višedecenijski najbliži saradnik i prijatelj premijera Đukanovića.
Đukanovićevo ćutanje indikativno je za političku analitičarku Daliborku Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje.
“Mislim da je indikativno da Milo Đukanović, za razliku od slučaja Telekom, ćuti kada je riječ o hapšenju jednog od nekada njegovih najbližih saradnika, prijatelja i ključnog ideologa DPS-a. To ukazuje da se Đukanović tog prijateljstva i saradnje odrekao, odnosno da je Marovićev slučaj za njega formalni ulog u ono što će se predstaviti kao neselektivna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, a suštinski je to još jedna doping injekcija za Đukanovićev opstanak na vlasti", ocjenjuje Daliborka Uljarević.
Na pitanje kolika je odgovornost na samom DPS-u, koji je ćutao, nije znao ili nije htio da zna, kakva je i kolika bila uloga Marovića u Budvi, Uljarević odgovara:
“Marović nije izolovan slučaj sistema iza kojeg stoji način vršenja vlasti DPS koji produkuje zabrinjavajući nivo političke korupcije i zloupotrebe položaja u cilju ostvarivanja ličnih interesa i to naglašeno finansijskih. Ovdje je važno naglasiti da jednom započet proces ovog tipa neće biti lako kontrolisati, jer, u krajnjem, za očekivati je da se sami funkcioneri DPS-a koji se nađu u istražnim postupicima počnu okretati jedan protiv drugih.“