Na Međunarodni dan ljudskih prava, kada govorimo o stanju u Crnoj Gori, prva asocijacija naših sagovornika jeste slučaj brutalnog prebijanja Milorada Martinovića, od strane grupe Specijalnih jedinica policije u noći protesta 24. oktobra. Taj slučaj, Zaštitnik ljudskih prava i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije okarakterisali su kao klasičan primjer torture i nečovječnog ponašanja. No, osim tog drastičnog primjera i ove godine se u prvi plan stavlja nedovoljna zaštićenost tzv. ranjivih društvenih grupa.
Iako se u svim relevantnim izvještajima međunarodnih organizacija apostrofira kako se ljudska prava u Crnoj Gori generalno poštuju, i dalje na polju vladavine prava ostaju tamne sjenke koje pokrivaju one društvene grupe čija su prava ugrožena ili nedovoljno zaštićena, koje većinski dio društva diskriminiše ili stigmatizuje. Pri prvoj pomisli na njih, odmah se izdvajaju Romi, osobe sa posebnim potrebama, pripadnici LGBT zajednice, žene i brojne druge tzv. vulnerabilne društvene grupe. Za Teu Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava, pak, suštinski, najveće žrtve u Crnoj Gori su zapravo siromašne osobe.
“Neobrazovani, koji nemaju leđa, nemaju informacije, a i onda kada ih imaju ne vjeruju da imaju bilo kakvu šansu da zaštite svoja prava. Mislim da će ti ljudi, vezani siromaštvom i strahom, imati šansu tek kad državne institucije postanu aktivne i odgovorne. Da ih ne zloupotrebljavaju pred izbore nego da ih stvarno osnaže i sa margine odvuku u glavne društvene tokove.“
Ipak, ombudsman Šućko Baković konstatuje kako je u ovoj godini registrovan napredak u poštovanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori.
“I to uglavnom u legislativi, u usaglašavanju zakonodavstva sa tekovinama Evropske unije i u primjeni temeljnih prava. Međutim, posmatrano u cjelini, stanje ljudskih prava u Crnoj Gori i pored tog određenog napretka, ne može se ocijeniti zadovoljavajućim, a naročito kada su u pitanju ranjive grupe.“
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava svake druge godine sprovodi israživanje koje iznova potvrđuje da su pripadnici romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori najdiskriminisaniji. No, pomaka kada je riječ o drugim ranjivim grupama, kako kaže Blanka Radošević Marović, ima.
“Najveći pomak je napravljen kad su u pitanju osobe sa invaliditetom. Odnos opšte populacije u Crnoj Gori prema ovoj ranjivoj društvenoj grupi se značajno promijenio. Od onog perioda kada su oni bili zatvoreni u četiri zida, gdje ih je čak i familija krila, do danas kada se oni zaista tretiraju, u izvjesnom smislu, kao ravnopravni građani crnogorskog društva.“
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava oglasila se grupa istaknutih nevladinih aktivista koja je upozorila na hronični nedostatak odgovornosti državnih službenika u Crnoj Gori za „dokazana mučenja i druga kršenja ljudskih prava, čime se podržava nekažnjivost i negira vladavina prava“. U prilog tome navode odugovlačenje istrage torture nad Miloradom Martinovićem u noći protesta 24. oktobra. Među potpisnicima su i Tea Gorjanc Prelević i Milan Radović iz Građanske alijanse. Njega ohrabruje jačanje institucije Ombudsmana u Crnoj Gor,i a obeshrabruje to što državni organi ne pokazuju djelotvornost , posebno u sferi istrage i sankcionisanja kršenja ljudskih prava.
“Suština u cijeloj priča jeste depolitizacija drugih institucija koje sprovode istragu, prije svega mislim na policiju i tužilaštvo, jer mi za sve slučajeve kršenja ljudskih prava do sada možemo izvesti jedan zajednički imenitelj: to je odsustvo efikasnih, pravovremenih i djelotvornih istraga, koje bi vodile identifikovanju svih učinilaca kršenja ljudskih prava i njihovom adekvatnom sankcionisanju, kroz pravosudne institucije.“
Državni organi su neefikasni u zaštiti ljudskih prava upravo zbog toga što nijesu snosili odgovornost, dodaje Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava.
“Svako kršenje ljudskih prava mora efikasno da se istraži i mora da se kazni. To po pravilu u Crnoj Gori do danas nije bio slučaj i mi smo u našem saopštenju podsjetili na neke skandalozne drastične slučajeve masovnih prebijanja u samom zatvoru od strane Specijalne jedinice policije još 2005 godine, za koje do danas niko nije kažnjen. I neke druge slučajeve koji su bili sasvim očigledni. Nedavno, ima mjesec i po, svi smo vidjeli na snimku kako policijaci brutalno prebijaju građane. I to mora da se kazni, inače vladavine prava nema.“
I na kraju, profesorica medjunarodog prava Ivana Jelić, upozorava na to kako je osim efikasnosti institucija na sprječavanju i sankcionisanju kršenja ljudskih prava, u Crnoj Gori nephodno izgraditi kulturu ljudskih prava.
“Da razvijamo kulturu ljudskih prava i promijenimo mentalitet u duhu onoga što savremeno vrijeme traži i što su medjunarodni, posebno evropski standardi u zaštiti ljudskih prava.“