Proteklih 15 godina, od kada su potpisani bilateralni odnosi između Bosne i Hercegovine i Srbije, bilo je više padova, nego uspona. Svako malo dešavale su se ekscesne situacije zbog kojih bi jedni ili drugi povlačili ambasadore, a bilo je i perioda kada je odbijan dolazak najviših predstavnika vlasti u Beograd ili Sarajevo.
Brojna su otvorena pitanja - od granica, problema u pravosudnoj saradnji koja se tiču procesuiranja ratnih zločina, statusa izbjeglica u obje zemlje, ali i onih koji se odnose na imovinsko-pravne odnose.
No, ono što ovdašnji analitičari u prvi plan stavljaju je problem i Bosne i Hercegovine i Srbije, a to je suočavanje sa prošlošću.
„Bez prevladavanja prošlosti nema budućnosti. Sadašnja igra Srbije u kojoj je Republika Srpska tretirana kao međunarodni politički subjekt, i u kojoj Srbija kao garant Dejtonskog sporazuma forsira Republiku Srpsku ka njenom podržavljenju, neprestano dovode u pitanje međunarodni suverentitet Bosne i Hercegovine, odnosno državne strukture u Sarajevu“, smatra profesor na sarajevskom univerzitetu Enver Kazaz.
Niko u Bosni i Hercegovini ne spori činjenicu kako je Srbija garant Dejtonskog sporazuma i da ima pravo na specijalne veze sa Republikom Srpskom.
Minić za RSE: Šansa za prekretnicu u odnosima BIH i Srbije
Minić za RSE: Šansa za prekretnicu u odnosima BIH i Srbije
„Predstojeći sastanak BIH-Srbija može da predstavlja pozitivnu prekretnicu u odnosima dve zemlje,“ izjavila je za RSE Jelica Minić, predsednica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta. Ona je rekla da očekuje konkretne efekte od sastanka tročlanog Predsedništva BIH i srpskih zvaničnika u Beogradu. Više pročitajte OVDE.
No, susjedima se često zamjeri kako te veze zloupotrebljavaju, a neki idu i korak dalje, pa kažu kako navedeni sporazumi dovode u pitanje održivost države Bosne i Hercegovine. Tim prije, jer bi više trebalo razvijati odnose dvije zemlje, posebno ako se u obzir uzme činjenica da obje u prvi plan stavljaju regionalnu saradnju i put ka Evropskoj uniji. O tome profesor na banjalučkom univerzitetu Miloš Šolaja kaže:
„Činjenica je da je Evropska unija standard koji ujedinjuje Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, ali treba ponekad zaviriti i u unutrašnje odnose i u jednoj, i u drugoj zemlji, gdje ti odnosi često budu i politički poligon za unutrašnje sukobe, odnosno za unutrašnje političke promocije, pa se onda s tim vrlo često poigrava.“
Profesor na mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić sadašnje odnose između Bosne i Hercegovine i Srbije ocjenjuje najgorima do sada. Pri tome, Kukić kaže kako veliku odgovornost snosi srbijanski premijer Aleksandar Vučić za koga kaže da vodi dvostruku igru prema Bosni i Hercegovini.
„Sada imate, doista, jedan privid. U verbalnom smislu premijer Srbije gospodin Vučić pokušava, dojam je, te odnose otopliti, a iza te verbalne ravni ono što stvarno čini, nisam siguran da doprinosi otopljavanju odnosa između dviju zemalja. Tu mislim, prije svega, na njegov stav prema Republici Srpskoj, ne kao dijelu Bosne i Hercegovine, već kao samostalnom državnom entitetu i zbog činjenice da on i danas, 20 godina od završetka rata, nije spreman gospodinu Dodiku kazati da mu je glavni grad Sarajevo, a ne Beograd. Uostalom, jedna od njegovih zadnjih izjava je tako intonirana da- niti ima Republike Srpske bez Srbije, niti Srbije bez Republike Srpske“, ističe Kukić.
Profesor Kukić dalje navodi i kako sadašnja politika koja Beograd vodi, daje krila vlastima u Republici Srpskoj, koje već godinama prijete otcjepljenjem.
„Ukoliko svjetski centri moći ne primijene mogućnosti koje im je dao Dejtonski mirovni sporazum, a iskreno se nadam da će te mogućnosti biti i iskorištene, prije svega bonske ovlasti i to u njihovopj najradikalnijoj formi, u formi u kojoj ih je iskoristio Petrich i Ashodwn“, zaključuje profesor Kukić.
