Prije godinu u Bosni i Hercegovini su usvojene izmjene Krivičnog zakona koje podrazumijevaju zabranu odlaska bh. građana na strana ratišta, te sankcioniranje organizatora koji vrbuju građane BiH za ratovanja u stranim zemljama. Još nema preciznih podataka o tome koliko je efikasna primjena ovog zakona i da li se smanjio broj onih koji odlaze da ratuju, prije svega u Siriji i Iraku, no iskustva zemalja regije, koje takođe imaju ovaj zakon, su pozitivna, kaže u intervjuu za RSE novinar Esad Hećimović. Dodaje da su metode vrbovanja ljudi za odlazak ostale identične.
RSE: Gospodine Hećimoviću, koliko je zakonski okvir koji postoji u Bosni i Hercegovini smanjio broj ljudi koji odlaze na strana ratišta?
Hećimović: Ako govorimo o ratištima u Siriji i Iraku, takve procjene nemamo, ne znamo kako je direktno uticala promjena zakona na odlaske mogućih stranih boraca na ratišta u Irak i Siriju, ali postoje procjene koje govore da je ovaj trend sada pod kontrolom i da manje ljudi odlazi nego što je bilo u prvom talasu.
RSE: Šta je konkretno zakon promijenio? Možemo li govoriti o nekim konkretnim pomacima?
Hećimović: Možda je najbolji primjer podatak o tome da je svega nekolicina dobrovoljaca iz Srbije koji učestvuju na ratištima u Ukrajini ostala na tom području nakon primjene zakona u Srbiji. Sada bezbjednosne i obavještajne službe u Srbiji govore o samo nekoliko boraca iz ove države koji se tamo nalaze. Dakle, suočeni s mogućnošću kriminalizovanja i zakonskog kažnjavanja odlaska na strana ratišta, ljudi ponovo razmišljaju o tome koja je korist, a koje su loše strane takve odluke. Očigledno se odlučuju da ne idu. Mislim da je to veoma važno.
RSE: Da li su u Bosni i Hercegovini promijenjeni načini vrbovanja ljudi koji odlaze na strana ratišta i koji se priključuju ISIL-u?
Hećimović: Ja sam uvjeren da je ključni način regrutovanja unutar zajednice i unutar mreže tzv. sunetskih mesdžida, koja postoji ne samo u BiH nego i u regionu, i šire. Ja sam uvjeren da je ključni način reagovanja unutar mreže ovih mesdžida i zajednica koje su formirane oko ovih mesdžida. Drugi način koji, naravno, postoji jeste mogućnost različitih uticaja putem socijalnih medija i različitih grupa koje koriste moderne načine komunikacijskih tehnologija, ali primarni način regrutovanja jeste unutar zajednica koje su formirane u mreži sunetskih mesdžida u BiH.
RSE: Da li mi imamo podatke koliko je osoba do sada iz Bosne i Hercegovine otišlo na strana ratišta ili se priključilo ISIL-u?
Hećimović: Mislim da je pogrešno praviti analizu unutar država, jer, ako govorimo o našem regionu, postoje dvije najvažnije nacije, etničke grupe, unutar kojih se odvija ovo regrutovanje, i to regrutovanje se odvija unutar tih nacija neovisno o državi. Ako govorimo o Bošnjacima i Albancima, postoje procjene da unutar obje nacionalne zajednice oko 300 ljudi je regrutovano u prethodnom periodu za borbu u Iraku i Siriji. To ne znači da su regrutovani samo unutar BiH nego na područjima gdje ta nacija živi i unutar područja u kojem su formirani ovakvi sunetski mesdžidi u prethodnom periodu. Ako govorimo o Bošnjacima, riječ je o Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, ali i o dijaspori. Ako govorimo o Albancima, tu je riječ i o Albaniji, i o Makedoniji, i o Kosovu. Mislim da je veliki problem u sadašnjim uslovima u Bosni i Hercegovini što mi nemamo razvijene diplomatske odnose, uopšte nemamo diplomatske odnose s Kosovom, a s Albanijom nemamo čak niti međusobnih ambasada. Mislim da je ovo jedno važno sigurnosno pitanje za koje bi bilo potrebno da se uspostave odgovarajuće platforme za saradnju policijskih agencija. Policijski zvaničnici tvrde da postoji ta saradnja, ali ona nije formalizovana upravo zbog kompleksnih međusobnih odnosa pojedinih država u regionu.
RSE: Vi ste puno pisali i istraživali o zatvorenim zajednicama, prije svega u Bosni i Hercegovini. Mnogo se govori o tome. Šta zapravo te ljude nagna da odu u jedan potpuno nepoznat svijet?
Hećimović: Moje razumijevanje je da mi govorimo o onome što je religijski koncept hidžre, da se neko odlučuje na izdvajanje iz zajednice u kojoj je živio, kako bi sačuvao i postupno ojačao svoj vjerski identitet i da bi se, kada ojača, vratio kao pobjednik u zajednicu iz koje je izašao. To je jedan religijski koncept koji možemo primijeniti i na samo regrutovanje i odlazak boraca na strana ratišta. Nije taj odlazak slučajan. Ja sam uvjeren da je prije svega ideološki motiviran i da ima značenje u okviru religijskog koncepta hidžre. Ljudi se sele na ona područja gdje misle da svoj vjerski identitet mogu potpunije izraziti, gdje se mogu boriti za ono što oni nazivaju islamskom domovinom, hilafetom ili drugim idejama za koje misle da se vrijedi boriti, i da je ideološka motivacija u najvažnijem dijelu presudna za mobilizaciju. To je ideologija, prije svega, islamske eshatologije koja daje brojna i povijesna i politička tumačenja ovim mladim ljudima, ti mladi ljudi postupaju u skladu s onim što vjeruju u svom religijskom značenju i tumačenju, i svijeta i povijesti.
RSE: Koliko je odlazak ljudi na strana ratišta i priključivanje ISIL-u velik sigurnosni problem na Balkanu?
Hećimović: Problem odlaska mladih ljudi na strana ratišta u Siriju i Irak je samo indikacija daleko većeg problema. U proteklih sedam ili više godina mi smo imali različite diobe unutar tzv. selefijske ili vehabijske zajednice na ovom području, na različitim pitanjima i kao posljedica tih podjela unutar ove zajednice, sada imamo grupe koje podržavaju napr. "Islamsku državu", ili grupe koje podržavaju Al Kaidu u tom području, ili neke druge odgovore daju na ova pitanja. Ako govorimo o pristalicama" Islamske države", oni su samo jedan manji dio zajednice o kojoj govorimo, i ta zajednica, naravno, nema cilj da ostane izolovana ili izdvojena. Njen cilj je da promijeni društvo oko sebe, a ne da samu sebe žrtvuje. Itekako ćemo tek biti u prilici da se suočavamo s prijetnjama koje dolaze iz ove ideologije.
