Slučaj Morinj, za koji je u aprilu ove godine izrečena prva pravosnažna osuđujuća presuda za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore, pokazuje sa koliko opstrukcije, odugovlačenja i izbjegavanja u Crnoj Gori protiče proces suočavanja sa prošlošću. To je poruka sa konferencije koju je u Podgorici organizovao Centar za građansko obrazovanje.
Presudom za Morinj nezadovoljni su advokati osuđenih, ali i zastupnici oštećenih dok u Hrvatskoj podsjećaju da ostaje otvoreno pitanje političke odgovornosti za mučenja i torturu kojima su bili izloženi civili i ratni zarobljenici sa područja Dubrovnika.
Činjenica da se Morinj dogodio u periodu od oktobra 1991. do jula 1992. godine a da je suđenje za taj ratni zločin počelo 24 godine kasnije, za nadležne u specijalnom tužilaštvo za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločine pokazuje sa koliko problema su se susretali kada je konačno počeo sudski postupak.
Zamjenica specijalnog tužioca Mira Samardžić ukazuje na prepreke sa kojima su se suočavali u procesuiranju slučaja ratnog zločina u Morinju ali i u preostala tri.
“Osnovni problem koji se tužilaštvu postavio u postupcima protiv učinilaca krivičnih djela ratnog zločina je problem obezbjeđivanja dokaza, naročito kada se ima u vidu priroda tih krivičnih djela i vremena kada su počinjena kada je zbog ratnih dešavanja bilo vrlo teško obezbijediti materijalne dokaze. I sam protok vremena od izvršenja tih krivičnih djela predstavlja problem, barijeru, smetnju u prikupljanju kako materijalnih tako i personalnih dokaza kojima se dokazuje krivica izvršilaca ovih krivičnih djela”, rekla je Samardžić.
U aprilu ove godine crnogorski Apelacioni sud potvrdio je osuđujuću presudu za slučaj Morinj, kojom su četvorica bivših rezervista Jugoslovenske narodne armije osuđena za zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u tom logoru.
Četiri godine zatvora dobio je Ivo Menzalin, Špiro Lučić i Boro Gligić su osuđeni na po tri godine, dok je Ivo Gojnić osuđen na dvije godine zatvora. Oni su osuđeni zbog zlostavljanja hrvatskih civila i vojnika 1991. i 1992. godine, koji su zarobljeni na ratištu u blizini Dubrovnika, a potom dovedeni u logor Morinj, u blizini Kotora.
Advokatica Tamara Durutović zastupala je oštećene koji, kako ističe nijesu u potpunosti zadovoljni presudom za torturu i mučenja kroz koja su prošli početkom 90 tih
“Može se reći da su oštećeni zadovoljni postupkom koji se vodio u Crnoj Gori jer je donijeta osuđujuća presuda. Oni, međutim imaju neke primjedbe i prisutno je nezadovoljstvo. Prije svega zato što su presudom oglašeni krivim samo jedan intendant, jedan policajac, stražar i jedan kuvar a raspon kazni je bio od dvije do četiri godine”, kaže Durutović.
Advokat Goran Rodić zastupao je odbranu optuženih u slučaju Morinj i kaže da je presuda kojom su četvorica njih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora ishitrena i donesena pod sjenkom brojnih kršenja zakona i procedure.
Zato će kako je najavio pravdu potražiti prvo pred Vrhovnim i Ustavnim sudom Crne Gore a u konačnom i pred sudom u Strazburu
“Znajući za sve ove povrede i sve šta je rađeno u ovom postupku, siguran sam da se pred Strazburom ovaj predmet neće završiti onako kako je završen u Crnoj Gori jer je nemoguće da taj sud ne prihvati ove povrede prava na odbranu o kojima sam govorio jer u svojoj sudskoj praksi i u brojnim presudama to već ima konstatovano”, objašnjava Rodić.
Vesna Teršelič, iz hrvatske NVO Dokumenta, upozorava da pravosnažnost presude za Morinj ne zatvara priču o tom slučaju jer su ostala otvorena i druga veoma važna pitanja.
“Pitanje političke odgovornosti za ratne zločine još uvijek ostaje otvoreno, jer u Crnoj Gori je u kontinuitetu na vlasti ista vlast koja upotrebaljava svoje transformacije i tranziciju ali je to pitanje sa kojim se neće očito baviti samo pravosuđe. Tim pitanjem će se baviti društvo, sustav, NVO, a ja se nadam da će se u budućnosti tim pitanjem baviti i muzeji”, istakla je Teršelič.
Evropska komisija je u izvještaju o napretku Crne Gore za 2014. godinu poručila da Crna Gora mora da osnaži napore u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina i da efikasno istražuje, procesuira i kažnjava ratne zločine u skladu sa međunarodnim standardima.
No, na terenu u Crnoj Gori mnogi pokazuju otpor prema suočavanju sa prošlošću , konstatuje Daliborka Uljarević iz CGO
“Ukupan društveni ambijent u Crnoj Gori i dalje ima ozbiljnu odioznost prema suočavanju sa ratnim zločinima koji su počinjeni između ostalog i u ime kompletnog crnogorskog društva. Susret sa istinom je težak, od njega se bježi i to je činjenica. Mnogi su 90-ih bili vinovnici ratnih zločina, a zbog odanosti vladajućem režimu izmiču utvrđivanju odgovornosti, često opstruirajući istražne i sudske postupke”, zaključila je ona.