Vanredni kongres SDP BiH pokazao je kako demokratizacija stranke i nije jednostavan posao, ali i da promjena samo radi promjene ne vodi ničemu do farsi i produženju agonije i razočarenja njihovih simpatizera i članstva.
Ista imena u novom reformisanom izdanju, izabrana mahom lobiranjem, što je dao naslutiti i Nikšićev protivkandidat Selim Bešlagić.
„Ako bude iole kakve sumnje biću razočaran i tada ću samo biti član SDP i ništa više“, rekao je Bešlagić prije glasanja. Nakon izbora tvrdio je da nije razočaran i da mu je jedina namjera bila ukazati na probleme u stranci ali je i poručio:
„Ja ću od sada biti samo član SDP-a ali vam obećavam da ću pratiti i da ću govoriti.“ Tako je u samo jednoj rečenici Bešlagić sažeo suštinu pokušaja demokratskih procesa u stranci.
„Neću se boriti da postanem predsjednik na predstojećem kongresu. Posvetiću se borbi za novi SDP i ako to ne uspijem onda i ne zaslužujem da budem predsjednik“, kazao je novi čelnik stranke Nermin Nikšić.
Najavio je borbu za privredni razvoj, poboljšanje položaja radnika i penzionera te borbu protiv kriminala i korupcije, ali većina se nije mogla oteti utisku kako se u slučaju izbora dosadašnjeg generalnog sekretara stranke radi tek o kozmetičkoj promjeni - umjesto šije - vrat.
Na kojoj mu je strani srce, a mnogi će reći i odanost Nikšić je jasno kazao zahvalivši se dosadašnjem vođi stranke, Zlatku Lagumdžiji partneru „i u dobru i zlu“, a koji mu je potporu, bar sudeći prema atmosferi na vanrednom kongresu, vratio favoriziranjem baš kako to rade, kako ga Nikšić nazva,„iskreni prijatelji“.
„Nije došao drugi nego je opet došao prvi, čovjek iz samog vrha, jer ako se hoće promjene onda se mora uzeti neko sa dna, i samo novi ljudi donose nove ideje“, navodi analitičar Esad Bajtal. Zadovoljena je, kaže tako forma, tek da se pokaže nezadovoljnima da senešto radi.
„Traži se okretanje ekonomiji i radu a ne vlastitim stranačko partijskim i individualnim interesima. To je u ovom trenutku izostalo i zato je izostala samokritika. Da su zaista kritikovali vlastiti rad i sebe tada bi se otvorio prostor i omogućili onima koji nisu toliko bili involvirani u donošenje odluka da sami preuzmu kormilo i pokažu može li se tako raditi ili da pokažu kako je otpor samokritici jedini mogući način rada", tvrdi Bajtal.
„Kao kapetan broda ja predsjednik SDP zlatko Lagumdžija čovjek koji nije odluke ni mogao ni donosio sam ali je to što je. Moja odgovornost je jasna i taj dio ja preuzimam“, kazao je Lagumdžija.
Upravo je ta rečenica bila i jedina zraka samokritike, vjeruje predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić. No, ona je ubrzo potonula u more drugih krivaca “da građani nisu prepoznali sve vrijednosti koje je uradio SDP da su krivi neki intelektualci koji su opravdano kritikovali ono što je SDP radio i koji su lijeve orijentacije, a koje su u SDP smatrali neprijateljima.“
Tako su, prema njegovom mišljenju političke stranke postale inrteresne grupe i gdje god imate interes imate i ovakvu situaciju.
„Imate dokaza da politika može biti časno zaminanje u onom opštem obliku, ali i evo kada je u pitanju stranka ukoliko se vodi u inetersu svih članova SDP, a ne odeređenih. Plaćamo pogrešan pristup politici - da politika meni obezbjeđujue materijalnu sigurnost zanemarujući sve druge“, kaže Šehić.
Ostanak u vrhu „je interesna priča jer je politika na ovim prostorima jedina dobro plaćena neodgovornost.“ zaključuje Esad Bajtal.
