Na Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) počela je trodnevna rasprava po Pravilu 98 bis, na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću. Pravilo omogućuje obrani da zatraži na polovici suđenja, oslobađanje svog klijenta od onih točaka optužnice za koje smatra da ih tužiteljstvo nije dokazalo tijekom svog dokaznog postupka.
General Mladić se tereti po 11 točaka optužnice za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992.godine, genocid u Srebrenici 1995., progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Branitelj Dejan Ivetić izjavio je na početku rasprave kako se obrana generala Mladića protivi i odbacuje sve tvrdnje tužiteljstva u cjelini. No Ivetić je i neizravno potvrdio kako ne očekuju oslobađanje po svih 11 točaka optužnice, izjavivši kako se vesele izvođenju dokaza obrane koje bi trebalo početi za dva mjeseca.
„Kako bi pobili svaku neistinitu i pogrešno protumačenu argumentaciju tužiteljstva. General Mladić vjeruje u istinu i u da ćemo biti u mogućnosti da prezentiramo tu istinu. I da jednom kada pokažemo tu istinu – ona će demonstrirati njegovu nevinost.“, naveo je branitelj.
Ivetić je zatražio od sudaca da pročiste optužnicu i izbace incidente za koje je izvedeno nedovoljno dokaza, ili nepouzdanih svjedočenja, kako bi se obrana mogla fokusirati na bitno u svom slučaju dokazivanja i osporavanja. Zatraženo odbacivanje svjedočenja u vezi egzekucije Srebreničana na obali rijeke Jadar, dokaza o razaranju kulturnih i vjerskih objekata u 11 općina, kao i optužbi za genocid.
„General Mladić nikad, želimo da bude jasno da general Mladić nikad nije namjeravao da se počine, ili naredio da se počine zločini. I sve vrijeme se ponašao časno u obrani svog naroda.“, ustvrdio je branitelj.
Prebacivana odgovornost za zločine na političare, policiju i paravojne formacije
Ivetić je pozvao suce i da umanje zapovjednu odgovornost generala Mladića za zločine koje su počinile srpske snage, tvrdeći da nad njima nije imao efektivnu kontrolu. Kao dokaz toga predočena je njegova zapovjed o razoružanju paravojnih formacije.
„Ako su namjere paravojnih formacija časne onda se one trebaju podvrći VRS-u. Drugi se trebaju razoružati, koji su počinili ratne zločine trebaju se procesuirati.“, citirao je branitelj predočivši potom i naknadan upit generala Mladića svojim potčinjenim oficirima – zašto to nisu učinili.
Spomenuto je kako se general Mladić žalio predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću na Arkana (Željko Ražnjatović) i njegove snage.
„Što pokazuje da oni nisu djelovali pod zapovjedništvom generala Mladića.“, konstatirao je branitelj.
Obrana je osporavala odgovornost generala Mladića i za masovne egzekucije u Srebrenici, poput ubojstva zarobljenih dječaka u Trnovu koji su počinili Škorpioni, kao i masovnog ubojstva oko 1000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca u skladištu u Kravici.
„Vidi se da general Mladić nije imao efektivnu kontrolu nad ovim jedinicama budući da su one bile pod zapovjedništvom MUP-a.“, naveo je Ivetić, pozivajući se na iskaz Renea Tunensa, svjedoka tužiteljstva koji je kao vojni stručnjak napravio analizu zapovjednog lanca srpskih snaga za više haških suđenja. Pri tom je citirao dio njegovog iskaza – kako srpske snage vojske i policije sudjeluju u akcijama („u sadejstvu“), ostajući pod komandom vlastitih zapovjedništava.
Osim za genocid u Srebrenici, branitelj je odbacivao optužbe u vezi genocida u Prijedoru i još nekih općina 1992.godine, tvrdeći da vojska i general Mladić nisu imali ništa s masovnim grobnicama, prebacujući odgovornost za Tomašicu i ostala stratišta također na paravojne formacije i policiju bosanskih Srba.
Također, osporavalo se i da je tužiteljstvo dokazalo genocidnu namjeru optuženog i njegovo sudioništvo (1991-1995) u udruženom zločinačkom poduhvatu nasilnog uklanjanja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Pri tom je prebacivana odgovornost za djelovanje vojnih snaga na političko vodstvo bosanskih Srba, kreiranjem ratnih planova, između ostalih i 6 strateških ciljeva u kojima se predviđa razdvajanje naroda u Bosni i Hercegovni. Kao i izdavanje Direktive 7 – o stvaranju nemogućih uvjeta za stanovništvo zaštićenih enklava Žepe i Srebrenice te njihovo razdvajanje.
U vezi optužbi za teror nad Sarajlijama Ivetić je izjavio kako postoje dokazi, odnosno izjave međunarodnih promatrača kako se general Mladić trudio sklopiti prekid vatre, koju navodno nije željela druga zaraćena strana.
U utorak protuargumentacija tužiteljstva
Nakon argumentacije obrane, stav o do sada izvedenim dokazima iznijeti će u utorak haško tužiteljstvo. Rasprava o oslobađanju generala Mladića na polovici suđenja predviđena je do srijede, nakon čega će se suci povući i donijeti odluku o tome – treba li što i koliko obrana dokazivati.
Podsjetimo, Mladićevog političkog šefa Radovana Karadžića koji se tereti za iste zločine – Raspravno vijeće je oslobodilo prilikom rasprave po Pravilu 98 bis optužbi za genocid u općinama 1992.godine (točka 1). No u žalbenom postupku točka 1 je vraćena u optužnicu pa je tijekom svog dokaznog postupka Karadžić i nju trebao osporavati.
General Mladić se tereti po 11 točaka optužnice za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992.godine, genocid u Srebrenici 1995., progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Branitelj Dejan Ivetić izjavio je na početku rasprave kako se obrana generala Mladića protivi i odbacuje sve tvrdnje tužiteljstva u cjelini. No Ivetić je i neizravno potvrdio kako ne očekuju oslobađanje po svih 11 točaka optužnice, izjavivši kako se vesele izvođenju dokaza obrane koje bi trebalo početi za dva mjeseca.
„Kako bi pobili svaku neistinitu i pogrešno protumačenu argumentaciju tužiteljstva. General Mladić vjeruje u istinu i u da ćemo biti u mogućnosti da prezentiramo tu istinu. I da jednom kada pokažemo tu istinu – ona će demonstrirati njegovu nevinost.“, naveo je branitelj.
Ivetić je zatražio od sudaca da pročiste optužnicu i izbace incidente za koje je izvedeno nedovoljno dokaza, ili nepouzdanih svjedočenja, kako bi se obrana mogla fokusirati na bitno u svom slučaju dokazivanja i osporavanja. Zatraženo odbacivanje svjedočenja u vezi egzekucije Srebreničana na obali rijeke Jadar, dokaza o razaranju kulturnih i vjerskih objekata u 11 općina, kao i optužbi za genocid.
„General Mladić nikad, želimo da bude jasno da general Mladić nikad nije namjeravao da se počine, ili naredio da se počine zločini. I sve vrijeme se ponašao časno u obrani svog naroda.“, ustvrdio je branitelj.
Prebacivana odgovornost za zločine na političare, policiju i paravojne formacije
Ivetić je pozvao suce i da umanje zapovjednu odgovornost generala Mladića za zločine koje su počinile srpske snage, tvrdeći da nad njima nije imao efektivnu kontrolu. Kao dokaz toga predočena je njegova zapovjed o razoružanju paravojnih formacije.
„Ako su namjere paravojnih formacija časne onda se one trebaju podvrći VRS-u. Drugi se trebaju razoružati, koji su počinili ratne zločine trebaju se procesuirati.“, citirao je branitelj predočivši potom i naknadan upit generala Mladića svojim potčinjenim oficirima – zašto to nisu učinili.
Spomenuto je kako se general Mladić žalio predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću na Arkana (Željko Ražnjatović) i njegove snage.
„Što pokazuje da oni nisu djelovali pod zapovjedništvom generala Mladića.“, konstatirao je branitelj.
Obrana je osporavala odgovornost generala Mladića i za masovne egzekucije u Srebrenici, poput ubojstva zarobljenih dječaka u Trnovu koji su počinili Škorpioni, kao i masovnog ubojstva oko 1000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca u skladištu u Kravici.
„Vidi se da general Mladić nije imao efektivnu kontrolu nad ovim jedinicama budući da su one bile pod zapovjedništvom MUP-a.“, naveo je Ivetić, pozivajući se na iskaz Renea Tunensa, svjedoka tužiteljstva koji je kao vojni stručnjak napravio analizu zapovjednog lanca srpskih snaga za više haških suđenja. Pri tom je citirao dio njegovog iskaza – kako srpske snage vojske i policije sudjeluju u akcijama („u sadejstvu“), ostajući pod komandom vlastitih zapovjedništava.
Osim za genocid u Srebrenici, branitelj je odbacivao optužbe u vezi genocida u Prijedoru i još nekih općina 1992.godine, tvrdeći da vojska i general Mladić nisu imali ništa s masovnim grobnicama, prebacujući odgovornost za Tomašicu i ostala stratišta također na paravojne formacije i policiju bosanskih Srba.
Također, osporavalo se i da je tužiteljstvo dokazalo genocidnu namjeru optuženog i njegovo sudioništvo (1991-1995) u udruženom zločinačkom poduhvatu nasilnog uklanjanja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Pri tom je prebacivana odgovornost za djelovanje vojnih snaga na političko vodstvo bosanskih Srba, kreiranjem ratnih planova, između ostalih i 6 strateških ciljeva u kojima se predviđa razdvajanje naroda u Bosni i Hercegovni. Kao i izdavanje Direktive 7 – o stvaranju nemogućih uvjeta za stanovništvo zaštićenih enklava Žepe i Srebrenice te njihovo razdvajanje.
U vezi optužbi za teror nad Sarajlijama Ivetić je izjavio kako postoje dokazi, odnosno izjave međunarodnih promatrača kako se general Mladić trudio sklopiti prekid vatre, koju navodno nije željela druga zaraćena strana.
U utorak protuargumentacija tužiteljstva
Nakon argumentacije obrane, stav o do sada izvedenim dokazima iznijeti će u utorak haško tužiteljstvo. Rasprava o oslobađanju generala Mladića na polovici suđenja predviđena je do srijede, nakon čega će se suci povući i donijeti odluku o tome – treba li što i koliko obrana dokazivati.
Podsjetimo, Mladićevog političkog šefa Radovana Karadžića koji se tereti za iste zločine – Raspravno vijeće je oslobodilo prilikom rasprave po Pravilu 98 bis optužbi za genocid u općinama 1992.godine (točka 1). No u žalbenom postupku točka 1 je vraćena u optužnicu pa je tijekom svog dokaznog postupka Karadžić i nju trebao osporavati.
