Na Haškom sudu (ICTY) Raspravno vijeće je odbacilo zahtjev za oslobađanjem na polovici suđenja Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika tzv.Republike Srpska Krajina, područja na pobunjenom dijelu Hrvatske.
Suci su se uvjerili kako je izvedeno dovoljno dokaza u vezi optužbi prema Hadžiću kao članu udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije na čelu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Kao i u vezi njegove zapovjedne odgovornosti za zločine protiv nesrpskog stanovništva 1991.godine u Opatovcu, Lovasu, Veleprometu i Ovčari.
Suci su zaključili kako je tužiteljstvo izvelo dovoljno dokaza da bi neko Vijeće moglo zaključiti da su se zločini dogodili, izjavio je predsjedavajući sudac tročlanog sudskog vijeća Guy Delvoa, govoreći o dokazima tužiteljstva u vezi zločina na pobunjenom području Hrvatske pod kontrolom Hadžićevih vlasti.
„Postoje dokazi da su Hadžić i Arkan (Željko Ražnjatović) bili bliski suradnici i prijatelji. I da je Arkan bio tijesno povezan s političkim krugovima u Srbiji. Radovan Stojičić, zapovjednik Teritorijalne obrane Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, obratio se Vladi SBZS, po zahtjevu njegovih pretpostavljenih u Beogradu – kako bi razgovarao o povezivanju svih snaga u tom području kako bi oni mogli zauzeti Vukovar.“, naveo je između ostalog sudac.
Suradnja pobunjenih vlasti s Beogradom i JNA
Hadžićeva obrana je tijekom rasprave po Pravilu 98 bis zatražila oslobađanje njezinog klijenta – tvrdeći da je zapovjednu odgovornost nad zločinima imala Jugoslavenska narodna armija, JNA. No suci su zaključili kako je izvedeno dovoljno dokaza o suradnji JNA s Hadžićevim vlastima i snagama pod njegovom kontrolom u činjenju zločina. Pa i onog nazloglasnijeg – ubojstva oko 200 zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice i pogubljenih na Ovčari u studenom 1991.godine.
„Postoje dokazi da su predstavnici Vlade SAO SBZS pregovarali s JNA o tim zarobljenicima, pokušavajući postići da oni i dalje ostanu zatočeni na teritoriju SBZS, a ne da ih se transportira u zatočeničke objekte u Srbiji. Dio tih pregovora odigrao se na sastanku u Veleprometu, 20.studenog 1991.godine, kojem je predsjedavao Hadžić, a prisustvovao mu je i Arkan.“, pročitao je u dijelu objašnjenja odbijanja zahtjeva sudac.
Iako je sudsko vijeće utvrdilo da postoji dovoljno izvedenih dokaza, napomenuto je da se odlukom nije procjenjivala njihova vjerodostojnost ili proturječnost, što znači da ona neće utjecati na konačnu presudu. Nakon sedmogodišnjeg bijega Hadžić je uhićen je 2011.godine, suđenje je počelo 2012., a tužiteljstvo je završilo svoj dokazni postupak u listopadu 2013.
Hadžić se kao bivši premijer SAO SBZS te nakon toga predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, tereti se za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, počinjene u Hrvatskoj u vrijeme njegove vlasti - od polovice 1991. do kraja 1993.godine.
Tijekom rasprave (na osnovu pravila 98bis) Hadžićeva obrana je zatražila oslobađanje po svih 14 točaka optužnice, tvrdeći da optužba nije izvela nikakve dokaze koji bi optuženog povezivali sa zločinima iz optužnice. S druge strane tužiteljstvo je zatražilo da se zahtjev odbije, tvrdeći da je u svom dokaznom postupku izvelo dovoljno dokaza za osuđujuću presudu.
Nakon pauze suđenje će se nastaviti tijekom ove godine izvođenjem dokaza obrane.
Suci su se uvjerili kako je izvedeno dovoljno dokaza u vezi optužbi prema Hadžiću kao članu udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije na čelu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Kao i u vezi njegove zapovjedne odgovornosti za zločine protiv nesrpskog stanovništva 1991.godine u Opatovcu, Lovasu, Veleprometu i Ovčari.
Suci su zaključili kako je tužiteljstvo izvelo dovoljno dokaza da bi neko Vijeće moglo zaključiti da su se zločini dogodili, izjavio je predsjedavajući sudac tročlanog sudskog vijeća Guy Delvoa, govoreći o dokazima tužiteljstva u vezi zločina na pobunjenom području Hrvatske pod kontrolom Hadžićevih vlasti.
„Postoje dokazi da su Hadžić i Arkan (Željko Ražnjatović) bili bliski suradnici i prijatelji. I da je Arkan bio tijesno povezan s političkim krugovima u Srbiji. Radovan Stojičić, zapovjednik Teritorijalne obrane Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, obratio se Vladi SBZS, po zahtjevu njegovih pretpostavljenih u Beogradu – kako bi razgovarao o povezivanju svih snaga u tom području kako bi oni mogli zauzeti Vukovar.“, naveo je između ostalog sudac.
Suradnja pobunjenih vlasti s Beogradom i JNA
Hadžićeva obrana je tijekom rasprave po Pravilu 98 bis zatražila oslobađanje njezinog klijenta – tvrdeći da je zapovjednu odgovornost nad zločinima imala Jugoslavenska narodna armija, JNA. No suci su zaključili kako je izvedeno dovoljno dokaza o suradnji JNA s Hadžićevim vlastima i snagama pod njegovom kontrolom u činjenju zločina. Pa i onog nazloglasnijeg – ubojstva oko 200 zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice i pogubljenih na Ovčari u studenom 1991.godine.
„Postoje dokazi da su predstavnici Vlade SAO SBZS pregovarali s JNA o tim zarobljenicima, pokušavajući postići da oni i dalje ostanu zatočeni na teritoriju SBZS, a ne da ih se transportira u zatočeničke objekte u Srbiji. Dio tih pregovora odigrao se na sastanku u Veleprometu, 20.studenog 1991.godine, kojem je predsjedavao Hadžić, a prisustvovao mu je i Arkan.“, pročitao je u dijelu objašnjenja odbijanja zahtjeva sudac.
Iako je sudsko vijeće utvrdilo da postoji dovoljno izvedenih dokaza, napomenuto je da se odlukom nije procjenjivala njihova vjerodostojnost ili proturječnost, što znači da ona neće utjecati na konačnu presudu. Nakon sedmogodišnjeg bijega Hadžić je uhićen je 2011.godine, suđenje je počelo 2012., a tužiteljstvo je završilo svoj dokazni postupak u listopadu 2013.
Hadžić se kao bivši premijer SAO SBZS te nakon toga predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, tereti se za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, počinjene u Hrvatskoj u vrijeme njegove vlasti - od polovice 1991. do kraja 1993.godine.
Tijekom rasprave (na osnovu pravila 98bis) Hadžićeva obrana je zatražila oslobađanje po svih 14 točaka optužnice, tvrdeći da optužba nije izvela nikakve dokaze koji bi optuženog povezivali sa zločinima iz optužnice. S druge strane tužiteljstvo je zatražilo da se zahtjev odbije, tvrdeći da je u svom dokaznom postupku izvelo dovoljno dokaza za osuđujuću presudu.
Nakon pauze suđenje će se nastaviti tijekom ove godine izvođenjem dokaza obrane.
