Vlada Crne Gore, uprkos gorkom iskustvu sa garancijama koje je dala podgoričkom Kombinatu aluminijuma, i dalje nastavlja da bude žirant državnim preduzećima koja proizvode milionske dugove, pa čak i privatnim preduzećima, od kojih pojedina ne otplaćuju kredite koji se zbog toga prebacuju na teret građana.
Crnogorska Vlada, ne samo da je velikodušna prema pojedinim preduzećima čije gubitke i kreditne obaveze prebacuje na teret građana, nego je spremna čak da u tome i krši zakon što je ustanovljeno izvještajem Državne revizorske institucije o reviziji garancija izdatih tokom 2010. i 2011. godine, kada je konstatovano da su: KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička infrastruktura i Željeznički prevoz kojima je Vlada žirirala za 214 miliona eura, garancije dobili nezakonito.
Pored toga što je nezakonito, Vladino ponašanje je i skupo za poreske obveznike iz čijih je džepova prošle godine vraćeno oko 114 miliona eura, od čega je samo na KAP-ove otišlo skoro 103 miliona.
Veliko nezadovoljstvo građana koji moraju da umjesto ruskog investitora koji je upravljao KAP-om do bankrotstva, vraćaju kredite ove propale firme, Vladi je značilo taman koliko i nalazi Državne revizorske institucije što se najbolje vidi iz činjenice da Vlada Crne Gore nastavlja sa praksom izdavanja državnih garancija bez ikakvog ekonomskog smisla. Koliko se novac građana besmisleno arči, najbolje se vidi po tome što su najčešći korisnici firme koje bi, da su poslovale po tržišnim principima u koje se zaklinje i sama Vlada, odavno prestale da postoje ili bar kroz stečaj promijenile vlasnike. U opoziciji negoduju.
"Za to nema racionalnog objašnjenja, pogotovo za taj nivo selektivnosti. Imamo stav EU da subvencije moraju da se smanjuju i da se pusti tržište da reguliše sve. Međutim, vlada i dalje ima svoje favorite, pomaže ih i očigledno da se tu radi o nekim privatnim interesima. Ne znam zašto bi vlada pomagala jednu privatnu firmu, a drugu ne. Međutim, očigledno oni tu pronađu neki razlog. To obrazlažu vrlo nemušto i onda imamo to što imamo – totalnu netransparentnost u svim tim procesima i bez logičkih objašnjenja i pojašnjenja. Mi smo to jednostavno tako uradili, jer tako hoćemo i ne može nam niko ništa", kaže funkcioner Demokratskog fronta, Milutin Đukanović.
Milionske sume i na privatne firme
Vlada je nedavno platila pet miliona eura za neotplaćeni kredit nikšićkih Rudnika boksita, ali milionske sume troši i na spašavanje pojedinih privatnih firmi, pa su tako krajem prošle godine aktivirane garancije vrijedne oko tri miliona eura koje su na ravne časti otišle za pokrivanje dugova, većinski državne Fabrike elektroda Plužine i nikšićke privatne fabrike nameštaja, Mirai - po milion i po.
Sada, navodno, postoji rizik da se iz budžeta povuče i dodatnih 5 miliona eura za vraćanje kredita barske Melgoni-Primorke od četiri miliona i bjelopoljske Lenke od pola miliona eura.
U vlasti smatraju da nema ničeg spornog u činjenici da građani otplaćuju finansijske obaveze neuspješnih preduzeća.
"Vlada prije svega vodi računa o stabilnoj ekonomskoj politici i u okviru toga je posebno važno voditi računa o preduzećima, i državnim i privatnim. U tom kontekstu je važno da se obezbijede kriterijumi na osnovu kojih će se davati garancije i vlada u svakom slučaju to poštuje. Naravno da se nekada desi da neka preduzeća do kraja ne odrade sve preuzete obaveze, kao na primjer KAP. Ali ne smijemo zbog toga govoriti da vlda ne vodi realnu ekonomsku politiku. U svakom slučaju ona to radi i mora računati na to da zaštiti interes preduzeća jer se na taj način čuvaju resursi sa kojima Crna Gora raspolaže", navodi funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista, Zoran Vukčević.
Jedan od primjera koji bi bio urnebesan samo da nije tako skup je slučaj budvanske lokalne vlasti, koja se povela Vladinim primjerom, pa je 2006. u vrijeme takozvanog investicionog buma, a prema mnogim ocjenama i periodu megalomanije, garantovala za kredit od milion i po eura kiparskoj firmi Numerico Trading Limited, navodno, za izgradnju "vodenog grada", od čega je ova firma vrlo brzo odustala, a kredit koji je podigla, pao je na teret građana Budve.
Predmet je već duže vrijeme u fioci Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije i terorizma. Međutim, NVO MANS je u međuvremenu objavila da vlasnici kiparske offshore firme, za koju je budvanska vlast tvrdila da se radi o renomiranoj španskoj kompaniji sa ogromnim iskustvom u izgradnji vodenih zabavnih parkova, nisu nikakvi strani investitori, već Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a, Svetozara Marovića.
"Basnoslovni računi Vladine prakse olakog izdavanja garancija na kraju se ispostavljaju građanima", kaže Milutin Đukanović iz Demokratskog fronta.
"Na kraju sve te garancije moraju da plate građani jer svaki put kada odu u prodavnicu i plate nešto 19 posto od toga novca ide u budžet. Iz tog njihovog novca se plaćaju takvi neuspješni projekti. Vlada je davala garancije a da nije ulazila u dubinu poslovanja tih preduzeća. Biće prije da se tu radi o korupciji".
Crnogorska Vlada, ne samo da je velikodušna prema pojedinim preduzećima čije gubitke i kreditne obaveze prebacuje na teret građana, nego je spremna čak da u tome i krši zakon što je ustanovljeno izvještajem Državne revizorske institucije o reviziji garancija izdatih tokom 2010. i 2011. godine, kada je konstatovano da su: KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička infrastruktura i Željeznički prevoz kojima je Vlada žirirala za 214 miliona eura, garancije dobili nezakonito.
Pored toga što je nezakonito, Vladino ponašanje je i skupo za poreske obveznike iz čijih je džepova prošle godine vraćeno oko 114 miliona eura, od čega je samo na KAP-ove otišlo skoro 103 miliona.
Veliko nezadovoljstvo građana koji moraju da umjesto ruskog investitora koji je upravljao KAP-om do bankrotstva, vraćaju kredite ove propale firme, Vladi je značilo taman koliko i nalazi Državne revizorske institucije što se najbolje vidi iz činjenice da Vlada Crne Gore nastavlja sa praksom izdavanja državnih garancija bez ikakvog ekonomskog smisla. Koliko se novac građana besmisleno arči, najbolje se vidi po tome što su najčešći korisnici firme koje bi, da su poslovale po tržišnim principima u koje se zaklinje i sama Vlada, odavno prestale da postoje ili bar kroz stečaj promijenile vlasnike. U opoziciji negoduju.
"Za to nema racionalnog objašnjenja, pogotovo za taj nivo selektivnosti. Imamo stav EU da subvencije moraju da se smanjuju i da se pusti tržište da reguliše sve. Međutim, vlada i dalje ima svoje favorite, pomaže ih i očigledno da se tu radi o nekim privatnim interesima. Ne znam zašto bi vlada pomagala jednu privatnu firmu, a drugu ne. Međutim, očigledno oni tu pronađu neki razlog. To obrazlažu vrlo nemušto i onda imamo to što imamo – totalnu netransparentnost u svim tim procesima i bez logičkih objašnjenja i pojašnjenja. Mi smo to jednostavno tako uradili, jer tako hoćemo i ne može nam niko ništa", kaže funkcioner Demokratskog fronta, Milutin Đukanović.
Milionske sume i na privatne firme
Vlada je nedavno platila pet miliona eura za neotplaćeni kredit nikšićkih Rudnika boksita, ali milionske sume troši i na spašavanje pojedinih privatnih firmi, pa su tako krajem prošle godine aktivirane garancije vrijedne oko tri miliona eura koje su na ravne časti otišle za pokrivanje dugova, većinski državne Fabrike elektroda Plužine i nikšićke privatne fabrike nameštaja, Mirai - po milion i po.
Sada, navodno, postoji rizik da se iz budžeta povuče i dodatnih 5 miliona eura za vraćanje kredita barske Melgoni-Primorke od četiri miliona i bjelopoljske Lenke od pola miliona eura.
U vlasti smatraju da nema ničeg spornog u činjenici da građani otplaćuju finansijske obaveze neuspješnih preduzeća.
"Vlada prije svega vodi računa o stabilnoj ekonomskoj politici i u okviru toga je posebno važno voditi računa o preduzećima, i državnim i privatnim. U tom kontekstu je važno da se obezbijede kriterijumi na osnovu kojih će se davati garancije i vlada u svakom slučaju to poštuje. Naravno da se nekada desi da neka preduzeća do kraja ne odrade sve preuzete obaveze, kao na primjer KAP. Ali ne smijemo zbog toga govoriti da vlda ne vodi realnu ekonomsku politiku. U svakom slučaju ona to radi i mora računati na to da zaštiti interes preduzeća jer se na taj način čuvaju resursi sa kojima Crna Gora raspolaže", navodi funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista, Zoran Vukčević.
Jedan od primjera koji bi bio urnebesan samo da nije tako skup je slučaj budvanske lokalne vlasti, koja se povela Vladinim primjerom, pa je 2006. u vrijeme takozvanog investicionog buma, a prema mnogim ocjenama i periodu megalomanije, garantovala za kredit od milion i po eura kiparskoj firmi Numerico Trading Limited, navodno, za izgradnju "vodenog grada", od čega je ova firma vrlo brzo odustala, a kredit koji je podigla, pao je na teret građana Budve.
Predmet je već duže vrijeme u fioci Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije i terorizma. Međutim, NVO MANS je u međuvremenu objavila da vlasnici kiparske offshore firme, za koju je budvanska vlast tvrdila da se radi o renomiranoj španskoj kompaniji sa ogromnim iskustvom u izgradnji vodenih zabavnih parkova, nisu nikakvi strani investitori, već Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a, Svetozara Marovića.
"Basnoslovni računi Vladine prakse olakog izdavanja garancija na kraju se ispostavljaju građanima", kaže Milutin Đukanović iz Demokratskog fronta.
"Na kraju sve te garancije moraju da plate građani jer svaki put kada odu u prodavnicu i plate nešto 19 posto od toga novca ide u budžet. Iz tog njihovog novca se plaćaju takvi neuspješni projekti. Vlada je davala garancije a da nije ulazila u dubinu poslovanja tih preduzeća. Biće prije da se tu radi o korupciji".
