Pripadnici bivše Vojske Jugoslavije, njih osam, oslobođeni su optužbe za ubistvo 15 izbjeglica iz Albanije i sa Kosova u selu Kaluđerski laz, kod Rožaja, u aprilu 1999. Presudu je donijelo vijeće Višeg suda u Bijelom Polju kojim je presjedavao sudija Vukomir Bošković.
Tokom skoro petogodišnjeg procesa optuženima je, prvo, na teret stavljana smrt 23 osobe, ali je taj broj smanjen na 15 jer je utvrđeno da je kod osam osoba smrt nastupila ranije.
Pravni zastupnik porodica žrtava u Kaluđerskom Lazu Velija Murić u izjavi za RSE kaže da nije iznenađen oslobađajućom presudom bivšim vojnicima Jugoslovenske armije optuženim za ratni zločin protiv albanskih civila 1999. godine.
Ukazuje da i ova presuda pokazuje da su u Crnoj Gori samo žrtve ratnih zločina nesporne, a da za njihova stradanja niko nije odgovoran.
"Njih 22 je ubijeno, niko ih nije doveo u Crnu Goru niti donio nego su u pitanju isključivo žrtve koje su nastradale uslijed djelovanja vojske tadašnje Jugoslavije nad civilnim stanovništvom. Što se samog krivičnog postupka tiče, on je od samog početka išao nevoljno, jer je tek nakon 5 godina po krivičnoj prijavi NVO Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava tužilac krenuo sa zahtjevom za istragu, naravno bez određivanja pritvora osumnjičenima da bi pritvor bio određen tek u fazi optuženja", navodi Murić i dodaje:
"Isto tako, tokom vođenog postupka koji je trajao 3 godine došlo je do ukidanja pritvora osumnjičenima zbog isteka zakonskog roka do kojeg je trebalo da bude donešena prvostepena presuda. Slučaj Kaluđerski laz nije ništa drugo u odnosu na Bukovicu, deportacije državljana BiH sa crnogorskog primorja, Morinj i druge ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore . Niti u jednom od tih slučajeva nije uslijedila sudska odluka o krivici optuženih. Zbog toga ja vidim da neko u Crnoj Gori mora odgovarati za te žrtve, prije svega iz struktura tužilaštva ili vlasti, jer je očigledna osptrukcija u tim slučajevima i dan danas".
Zločin nad albanskim civilima koji su sa Kosova bježali u Crnu Goru dogodio se u vrijeme NATO intervencije na SRJ.
Oslobođeni su: komandant bataljona Vojske Jugoslavije, potpukovnik Predrag Strugar, kao i bivši vojnici Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radić, Miro Bojović, Vladimir Đurašković i Boro Novaković.
Tokom skoro petogodišnjeg procesa optuženima je, prvo, na teret stavljana smrt 23 osobe, ali je taj broj smanjen na 15 jer je utvrđeno da je kod osam osoba smrt nastupila ranije.
Pravni zastupnik porodica žrtava u Kaluđerskom Lazu Velija Murić u izjavi za RSE kaže da nije iznenađen oslobađajućom presudom bivšim vojnicima Jugoslovenske armije optuženim za ratni zločin protiv albanskih civila 1999. godine.
Ukazuje da i ova presuda pokazuje da su u Crnoj Gori samo žrtve ratnih zločina nesporne, a da za njihova stradanja niko nije odgovoran.
"Njih 22 je ubijeno, niko ih nije doveo u Crnu Goru niti donio nego su u pitanju isključivo žrtve koje su nastradale uslijed djelovanja vojske tadašnje Jugoslavije nad civilnim stanovništvom. Što se samog krivičnog postupka tiče, on je od samog početka išao nevoljno, jer je tek nakon 5 godina po krivičnoj prijavi NVO Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava tužilac krenuo sa zahtjevom za istragu, naravno bez određivanja pritvora osumnjičenima da bi pritvor bio određen tek u fazi optuženja", navodi Murić i dodaje:
"Isto tako, tokom vođenog postupka koji je trajao 3 godine došlo je do ukidanja pritvora osumnjičenima zbog isteka zakonskog roka do kojeg je trebalo da bude donešena prvostepena presuda. Slučaj Kaluđerski laz nije ništa drugo u odnosu na Bukovicu, deportacije državljana BiH sa crnogorskog primorja, Morinj i druge ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore . Niti u jednom od tih slučajeva nije uslijedila sudska odluka o krivici optuženih. Zbog toga ja vidim da neko u Crnoj Gori mora odgovarati za te žrtve, prije svega iz struktura tužilaštva ili vlasti, jer je očigledna osptrukcija u tim slučajevima i dan danas".
Zločin nad albanskim civilima koji su sa Kosova bježali u Crnu Goru dogodio se u vrijeme NATO intervencije na SRJ.
Oslobođeni su: komandant bataljona Vojske Jugoslavije, potpukovnik Predrag Strugar, kao i bivši vojnici Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radić, Miro Bojović, Vladimir Đurašković i Boro Novaković.
