Kako bi osporio optužbe za organiziranje progona nesrpskog stanovništva Bratunca bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić doveo je kao svjedoka obrane Rodoljuba Đukanovića (zvanog Roćko), još jednog SDS-ovca i lokalnog dužnosnika bosanskih Srba iz spomenute općine.
Tijekom iskaza kojim je došao podržati teze svog bivšeg predsjednika - o odgovornosti Bošnjaka za izbijanje sukoba 1992. godine, haško tužiteljstvo je ustvrdilo – da je kao viši dužnosnik Srpske demokratske stranke (SDS) Đukanović morao biti upoznat sa spornim naređenjima Karadžića, koja su prema optužbi dovela do zločina, pripremanog puno ranije.
Tužiteljica Carolyn Edgerton priložila je telegram od 18.listopada 1991. godine, u kojim je „na osnovu statutarnih ovlaštenja“ Karadžić uveo izvanredno stanje stranke i upozorio lokalne vođe SDS-a - da će dobivati daljnja uputstva središnjice „svakodnevno“. Pri tom je tužiteljica ustvrdila da je jedno od očekivanih uputstva bila i „Varijanta A i B“, o preuzimanju općina u kojima su građani srpske nacionalnosti većina, odnosno manjina.
Svjedok obrane je pri tom osporavao da je vidio sporni telegram, kao i da je znao za „varijantu A i B“, tvrdeći da su se sve odluke donošene na lokalnom nivou, odnosno u Kriznom štabu čiji je bio član.
„Bio sam važan član SDS-a i morao bih znati za to, ali rekao sam i u svojoj izjavi – ja za nikakav plan A i B nisam čuo. Miroslav (Deronjić, nap.a.) bi me vjerovatno upoznao“, ustvrdio je svjedok nasuprot insajderu iz SDS-a koji je kao zaštićeni svjedok tužiteljstva ustvrdio drugačije.
Pri tom je Đukanović odgovornost za sve sporne odluke lokalnih vlasti bosanskih Srba svaljivao s Karadžića na predsjednika SDS-a Bratunac u ratno vrijeme - Miroslava Deronjića. Nastavio je tijekom toga usporedno i poricati - da je osobno, kao visoki član stranke i formiranog Kriznog štaba, imao saznanja o „varijanti A i B“ o kojoj se raspravljalo na sjednici lokalnog SDS-a u Bratuncu 23.prosinca 1991. godine, a o čemu je tužiteljstvo pokazalo kao dokaz - zapisnik.
„To je nevjerovatno da Vi niste čuli“, ustvrdila je pri tom tužiteljica podsjećajući da na visoku stranačku aktivnost svjedoka.
„Nemojte molim Vas da se ja sad pozivam na mrtve ljude i da ne daj Bože kažem nešto loše za tog čovjeka, ali mislim da je to Miroslav inicirao“, odgovarao je na inzistiranje tužiteljstva kako je lokalno rukovodstvo Bratunca dobivalo uputstva o preuzimanju općine - iz središnjice SDS-a (tada lociranoj u Sarajevu), na čijem je čelu bio Karadžić.
Podsjetimo Deronjić je priznao svoju odgovornost u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja te je svjedočio u više postupaka o organiziranoj operaciji potpomognutoj iz Srbije (i suradnika srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića), odnosno implementiranja „varijante B“ u Bratuncu gdje su bosanski Srbi bili manjina, naoružavanjem i slanjem dobrovoljaca.
(VIDEO: Priznanja Miroslava Deronjića)
No svjedok obrane je izjavio kako o tome nije ništa znao, ponovivši više puta kako je Deronjić sve radio na svoju ruku, koristeći se pri tom Karadžićevim imenom kako bi ostvario svoje planove.
Za razliku od iskaza mnogih žrtava nasilnog protjerivanja i zločina u zatočeničkim centrima, prema svjedočenju Đukanovića, bratunački Bošnjaci su općinu napustili na vlastitu želju. Pri tom je opisao kako ga je njihov predstavnik Nijaz Dubičić osobno zatražio „da izvede iz Bratunca sve muslimane za Tuzlu“, navodeći kako su ih srpske snage pratile - ne kako bi ih protjerale već zaštitile kao pratnja.
(VIDEO: Iskazi preživjelih žrtava iz bratunačke škole Vuk Karadžić)
Za ubijanje u školi Vuk Karadžić navodno je saznao tek naknadno jer mu je priopćeno – da se policija ne smije miješati u posao vojske. Prema njegovim riječima, kada je Krizni štab Bratunca saznao za ubojstva odlučeno je da se preostale zatočenike spasi i odvede na Pale.
„Pogotovo ako razgovaramo o ovom planu A i B, ja stvarno nisam znao. Tvrdim da sam govorio samo istinu i da ovi koje kakvi dnevnici (Ratka Mladića, generala JNA, kasnije VRS) i ove stvari..... U jednom momentu sam se osjećao kao da sam i ja optužen ovdje. Pogotovo riječnik...ne samo ružno nego i tužno. Toliko od mene, hvala Bogu“, obratio se na kraju iskaza sucima Đukanović.
Kao idući svjedok obrane, koji je također osporavao ulogu vlasti bosanskih Srba u zločinima u Bratuncu, iskaz je dao Dušan Mičić, bivši pripadnik Teritorijalne obrane u Bratuncu i policajac na tom području. Kako bi pokazalo njegovu nevjerodostojnost, haško tužiteljstvo ga je suočilo s informacijom da je tijekom zauzimanja Srebrenice bio u kontaktu „s najmanje jednom osobom“ za koju je utvrđeno da je počinila zločine.
Tijekom iskaza kojim je došao podržati teze svog bivšeg predsjednika - o odgovornosti Bošnjaka za izbijanje sukoba 1992. godine, haško tužiteljstvo je ustvrdilo – da je kao viši dužnosnik Srpske demokratske stranke (SDS) Đukanović morao biti upoznat sa spornim naređenjima Karadžića, koja su prema optužbi dovela do zločina, pripremanog puno ranije.
Tužiteljica Carolyn Edgerton priložila je telegram od 18.listopada 1991. godine, u kojim je „na osnovu statutarnih ovlaštenja“ Karadžić uveo izvanredno stanje stranke i upozorio lokalne vođe SDS-a - da će dobivati daljnja uputstva središnjice „svakodnevno“. Pri tom je tužiteljica ustvrdila da je jedno od očekivanih uputstva bila i „Varijanta A i B“, o preuzimanju općina u kojima su građani srpske nacionalnosti većina, odnosno manjina.
Svjedok obrane je pri tom osporavao da je vidio sporni telegram, kao i da je znao za „varijantu A i B“, tvrdeći da su se sve odluke donošene na lokalnom nivou, odnosno u Kriznom štabu čiji je bio član.
„Bio sam važan član SDS-a i morao bih znati za to, ali rekao sam i u svojoj izjavi – ja za nikakav plan A i B nisam čuo. Miroslav (Deronjić, nap.a.) bi me vjerovatno upoznao“, ustvrdio je svjedok nasuprot insajderu iz SDS-a koji je kao zaštićeni svjedok tužiteljstva ustvrdio drugačije.
Pri tom je Đukanović odgovornost za sve sporne odluke lokalnih vlasti bosanskih Srba svaljivao s Karadžića na predsjednika SDS-a Bratunac u ratno vrijeme - Miroslava Deronjića. Nastavio je tijekom toga usporedno i poricati - da je osobno, kao visoki član stranke i formiranog Kriznog štaba, imao saznanja o „varijanti A i B“ o kojoj se raspravljalo na sjednici lokalnog SDS-a u Bratuncu 23.prosinca 1991. godine, a o čemu je tužiteljstvo pokazalo kao dokaz - zapisnik.
„To je nevjerovatno da Vi niste čuli“, ustvrdila je pri tom tužiteljica podsjećajući da na visoku stranačku aktivnost svjedoka.
„Nemojte molim Vas da se ja sad pozivam na mrtve ljude i da ne daj Bože kažem nešto loše za tog čovjeka, ali mislim da je to Miroslav inicirao“, odgovarao je na inzistiranje tužiteljstva kako je lokalno rukovodstvo Bratunca dobivalo uputstva o preuzimanju općine - iz središnjice SDS-a (tada lociranoj u Sarajevu), na čijem je čelu bio Karadžić.
Podsjetimo Deronjić je priznao svoju odgovornost u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja te je svjedočio u više postupaka o organiziranoj operaciji potpomognutoj iz Srbije (i suradnika srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića), odnosno implementiranja „varijante B“ u Bratuncu gdje su bosanski Srbi bili manjina, naoružavanjem i slanjem dobrovoljaca.
(VIDEO: Priznanja Miroslava Deronjića)
No svjedok obrane je izjavio kako o tome nije ništa znao, ponovivši više puta kako je Deronjić sve radio na svoju ruku, koristeći se pri tom Karadžićevim imenom kako bi ostvario svoje planove.
Za razliku od iskaza mnogih žrtava nasilnog protjerivanja i zločina u zatočeničkim centrima, prema svjedočenju Đukanovića, bratunački Bošnjaci su općinu napustili na vlastitu želju. Pri tom je opisao kako ga je njihov predstavnik Nijaz Dubičić osobno zatražio „da izvede iz Bratunca sve muslimane za Tuzlu“, navodeći kako su ih srpske snage pratile - ne kako bi ih protjerale već zaštitile kao pratnja.
(VIDEO: Iskazi preživjelih žrtava iz bratunačke škole Vuk Karadžić)
Za ubijanje u školi Vuk Karadžić navodno je saznao tek naknadno jer mu je priopćeno – da se policija ne smije miješati u posao vojske. Prema njegovim riječima, kada je Krizni štab Bratunca saznao za ubojstva odlučeno je da se preostale zatočenike spasi i odvede na Pale.
„Pogotovo ako razgovaramo o ovom planu A i B, ja stvarno nisam znao. Tvrdim da sam govorio samo istinu i da ovi koje kakvi dnevnici (Ratka Mladića, generala JNA, kasnije VRS) i ove stvari..... U jednom momentu sam se osjećao kao da sam i ja optužen ovdje. Pogotovo riječnik...ne samo ružno nego i tužno. Toliko od mene, hvala Bogu“, obratio se na kraju iskaza sucima Đukanović.
Kao idući svjedok obrane, koji je također osporavao ulogu vlasti bosanskih Srba u zločinima u Bratuncu, iskaz je dao Dušan Mičić, bivši pripadnik Teritorijalne obrane u Bratuncu i policajac na tom području. Kako bi pokazalo njegovu nevjerodostojnost, haško tužiteljstvo ga je suočilo s informacijom da je tijekom zauzimanja Srebrenice bio u kontaktu „s najmanje jednom osobom“ za koju je utvrđeno da je počinila zločine.
