Nakon što je javnom mnijenju RS uskraćena prilika da vidi film Anđeline Džoli „U zemlji krvi i meda“, jer je ocijenjen kao „antisrpski“, na političku crnu listu uvršten je i američki film „Pucanj u srce“ koji je Radio-televizija RS nedavno emitovala, kako će se naknadno ispostaviti - greškom. I ovaj film, prema ocjeni dežurnih čuvara RS, prikazuje Srbe kao negativce.
Film „Pucanj u srce“, snimljen 1998. godine, govori o dvojici najboljih prijatelja iz Sarajeva, Slavku i Vladi, koji se u ratu nađu na različitim stranama – Slavko se pridružuje srpskoj vojsci, a Vlado ostaje da brani grad.
(VIDEO: Iz filma 'Pucanj u srce', Youtube)
Radio televizija Republike Srpske nedavno je emitovala taj film u večernjem terminu, nakon čega su uslijedile osude boračkih udruženja i porodica poginulih iz tog entiteta koje su ocijenile da se filmom "satanizuje srpska vojska i ponižavaju srpske žrtve".
RTRS je odmah uputio izvinjenje borcima, a uređivački kolegij te kuće je potvrdio njihov stav da "film sa stanovišta srpskog naroda ima uvredljiv sadržaj". Ali ni to nije bilo dovoljno. Generalni direktor ove kuće Dragan Davidović prihvatio je ostavku urednika filmskog i dokumentarnog progama Zorana Dotlića.
Novinar portala Buka Elvir Padalović komentariše o kakvoj se farsi radi i o čemu svjedoči cijeli taj slučaj:
''Svjedoči o jednoj potpunoj podijeljenosti u ovom društvu, o društvu koje je nespremno da se suoči sa bilo kakvom vrstom problema, društvu koje se potpuno ignorantski ponaša prema događajima iz nedavne prošlosti. Opet su na djelu neke zabrane, opet se uključuju takozvane nevladine organizacije, koje nama, čini mi se, uređuju Javni servis, dakle kroje nam uređivačke politike.''
Šamar ostatku javnog mnjenja
Za predsjednicu udruženja BH novinari Milkicu Milojević, s fenomenološkog aspekta, situacija je sasvim jasna.
Milkica Milojević
''Kod nas je sve naopako, pa i ove stvari, pa se boračka organizacija bavi američkim filmovima, a ne PTSP-om i problemima sa kojima se bore njihovi članovi, a sve naravno ima vrlo jasnu političku konotaciju i cijela priča naravno i cijela priča se uvijek, što bi se narodskim rječnikom reklo, kola se slome tamo gdje je najmekše, a to će reći preko leđa novinara ili medijskih radnika'', kaže Milkica Milojević.
Generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović nije bio dostupan da odgovori na pitanja da li za tu medijsku kuću, kada je riječ o igranim filmovima, postoji kriterij etničko-političke "podobnosti". I direktorica programa Natalija Trivić, iako je obećala odgovore, naknadno se ipak predomislila i odgodila ih za neku drugu priliku.
Cijeli slučaj je za naš radio pismeno prokomentarisala blogerka iz Prijedora Radost Stroynik koja se prije nekoliko mjeseci prva odlučila razbiti cenzuru u RS, organizovanjem privatne projekcije „anatemisanog“ filma Anđeline Džoli.
''RTRS je izvinjenjem i prihvatanjem ostavke urednika Filmskog programa udario šamar ostatku javnog mnienja koje misli svojom glavom presudivši u ime svih da film nije podoban za domaći politički mean stream. Tretirajući ga kao 'pucanj u srce srpskog naroda' oni i dalje nastoje kreirati javno mnjenje u kojem pravo na interpretaciju novije istorije imaju isključivo vladajuće strukture Republike Srpske i gdje je umjetničko izražavanje nepoznata kategorija. Time istovremeno vrijeđaju ostatak javnosti koji ne želi da mu se stavovi o filmovima serviraju iz Glavnog odbora SNSD-a'' – napisala je blogerka iz Prijedora.
S obzirom na činjenicu da se Boračka organizacija i Organizacija porodica poginulih boraca finansiraju iz budžeta RS, nije teško shvatiti čije interese oni zastupaju. Znaju to i na RTRS-u iz kojeg obećavaju da će ova kuća ostati “dosljedna u odbrani interesa Republike Srpske, njenih građana i srpskog naroda u cijelini".
A novinar Elvir Padalović, u istom kontekstu, predlaže da boračka organizacija i ostali eksponenti režima dostave spisak filmova koje građani ne smiju gledati.
