Posljednji primjer koji govori o političkim uticajima na medije, pa čak i javne servise, objavljen na web portalima, pokazuje kako lider SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH, Zlatko Lagumdžija sugerira uredniku FTV-a kako da radi svoj posao, a ovaj potom u Dnevniku FTV-a doslovce uradi kako mu je sugerisano, mnogi su u BiH ocijenili skandaloznim, podsjećajući da bi u normalnoj zemlji posljedice trpjeli i jedan i drugi.
Profesor mostarskog sveučilišta, Zoran Tomić, kaže kako je riječ o očiglednom primjeru '“ukroćenih'“ novinara i medija.
„Nije tajna da se mnogi mediji nalaze pod političkim pritiskom. Danas gotovo rijetko koji medij u BiH možemo izdvojiti i reći da je neovisan od bilo kojih političkih procesa. Donekle mogu razumjeti da politika ima interes prema medijima jer želi nametnuti svakim danom političku agendu, ali način na koji se komunicira sa medijima, ne ostavljajući nimalo prostora za dostojanstvo samih novinara, pa i kakav takav kredibilitet, posebno javnih medija, je porazan. Zato sam napisao da nažalost u tranziciji postoje ukroćeni mediji i novinari. Ko ih kroti? Politika naravno i na taj način guši političke procese i guši tranziciju BiH prema euroatlantskim integracijama. Zbog toga sam vrlo kritičan prema političkim procesima, da na takav način komuniciraju sa medijima i novinarima“, istakao je Tomić.
Podijeljenost medija po etničkoj i političkoj liniji u BiH nije nikakva novina, kaže Dragan Jerinić iz Udruženja novinara RS, i dodaje da je poražavajuća činjenica da su javni servisi, koji bi trebali služiti građanima, potpuno pod uticajem političkih lidera. Jerinić smatra da u tome prednjači Federalna televizija.
„Živimo u vremenu gdje se standardi snižavaju. Nije to samo zbog ekonomske krize. Jednostavno ljudi žele da se osjećaju moćnim. Novinari misle da su moćniji ako dozvole sebi da im neko od političara usmjerava prilog i da direktno komuniciraju sa političarima. Tada se osjećaju bitnim i moćnim. Problem je što novinar misli da kreira događaj, a ne prati događaj. Ono što se dešava na FTV-u je to da oni pokušavaju da kreiraju, ili da budu dio događaja i da su oni ti koji usmjeravaju procese koji određuju šta će se dešavati. Onda dolazimo u situaciju kakvu imamo”, navodi on.
Kapitulacija profesionalizma
Mladen Ivanić iz treće stranke u RS po broju glasova dobijenih na izborima kaže kako ni RTRS nije ništa bolja kada je u pitanju dodvoravanje uređivačke politike i novinara vladajućem Dodikovom SNSD-u.
„Lično sam navikao da na RTRS-u mogu proći samo ljudi iz SNSD-a. Primjera radi, već sedam godina nisam bio u prilici da učestvujem na bilo kakvom intervjuu na RTRS-u. Zato smo se mi odlučili za alternativne oblike promocije vlastitih pogleda. Iskren da budem, veoma sam zadovoljan postignutim. Imali smo jednu izložbu izjava gospodina Dodika o gospodinu Lagumdžiji u proteklih godinu dana, koje su sve bile potpuno neprimjerene, da bi sada imali jednu potpunu ljubav koja je prisutna. Pojavilo se puno medija i portala, jedan potpuno novi oblik promocije koji je bio više nego dobar. Time sam bio izuzetno zadovoljan. No, mi nećemo odustati od toga da i dalje pritišćemo javni servis jer je njihova obaveza da prate sve partije. Nažalost, oni to nisu uradili. Ne vjerujem ni da će u vremenu koje dolazi raditi, ali mi ćemo sa svoje strane raditi šta možemo”, kazao je Ivanić.
Nastojanja političara da utiču na rad medija uvijek je bilo, ali ono što se dešava u BiH u posljednje vrijeme je pokazatelj potpune kapitulacije profesionalizma u medijima, kaže Božo Ljubić iz HDZ-a 1990:
„Ono što je sada osnovni problem medija je manjak profesionalizma. Onda je zapravo takvim ljudima lakše i manji je rizik osloniti se na politiku i tražiti zaštitu i usmjerenost od politike, nego sami proizvesti odgovornost. Pije par mjeseci sam pokrenuo inicijativu da se pokrene rasprava u Parlamentu o tome, ali bih očekivao prije da to urade djelatnici medija, koji istinski drže do svoje profesije, nego ja, koji na neki način predstavljam politiku”, naglasio je Ljubić.
Novinar koji je 40 godina radio u profesiji, Mirko Šagolj, kaže kako ni u socijalizmu nije bilo ovakvog poslušničkog odnosa novinara, kao što je slučaj danas.
„Vidim da pojedini lideri, koji stvarno imaju apsolutnu moć, uzimaju pod svoje medije na način na koji nikada CK SKBIH nije uzimao. Ja sam 40 godina radio u novinarstvu. Bilo je i na nas pritisaka i znali smo svoje domete dokle se može ići u kritičkom političkom smislu, ali vjerujte da meni za 40 godina onoga sistema, niko nije izdiktirao vijest ili mi rekao uradi to ovako ili onako. Ali kada pogledam kako se pojedini mediji odnose prema liderima, ili prema glavnom lideru, onda stvarno pomislim da smo mi kao novinari u prošlom sistemu imali veliku slobodu”, ocjenjuje Šagolj.
Posljednji primjer Lagumdžijinog uređivanja dnevnika po instrukcijama, BiH svrstava među zemlje u kojima se mediji apsolutno drže pod kontrolom, poput Kube ili Sjeverne Koreje, kaže profesor Tomić i dodaje:
„Mi živimo upravo u takvom društvu gdje je sloboda medija potisnuta, gdje su bogovi političari i onda nam se takve stvari događaju. Vjerujem da ima jako puno novinara koji bi željeli imati uredničku i novinarsku samostalnost, ali im se to ne dopušta. Svi smo na neki način vezani za određene političke procese i svima su nam vezane ruke, samo je pitanje koliko je drska politika u određenom trenutku, a koliko smo opet drski mi da se suprotstavimo takvoj praksi. To je nešto što je dio BiH, ali i dio regije, da ni susjedne zemlje, Hrvatska i Srbija, nisu u boljoj situaciji. Mene kao profesora studija novinarstva žalosti ta činjenica i činjenica da živim u takvoj državi.”
Profesor mostarskog sveučilišta, Zoran Tomić, kaže kako je riječ o očiglednom primjeru '“ukroćenih'“ novinara i medija.
„Nije tajna da se mnogi mediji nalaze pod političkim pritiskom. Danas gotovo rijetko koji medij u BiH možemo izdvojiti i reći da je neovisan od bilo kojih političkih procesa. Donekle mogu razumjeti da politika ima interes prema medijima jer želi nametnuti svakim danom političku agendu, ali način na koji se komunicira sa medijima, ne ostavljajući nimalo prostora za dostojanstvo samih novinara, pa i kakav takav kredibilitet, posebno javnih medija, je porazan. Zato sam napisao da nažalost u tranziciji postoje ukroćeni mediji i novinari. Ko ih kroti? Politika naravno i na taj način guši političke procese i guši tranziciju BiH prema euroatlantskim integracijama. Zbog toga sam vrlo kritičan prema političkim procesima, da na takav način komuniciraju sa medijima i novinarima“, istakao je Tomić.
Podijeljenost medija po etničkoj i političkoj liniji u BiH nije nikakva novina, kaže Dragan Jerinić iz Udruženja novinara RS, i dodaje da je poražavajuća činjenica da su javni servisi, koji bi trebali služiti građanima, potpuno pod uticajem političkih lidera. Jerinić smatra da u tome prednjači Federalna televizija.
„Živimo u vremenu gdje se standardi snižavaju. Nije to samo zbog ekonomske krize. Jednostavno ljudi žele da se osjećaju moćnim. Novinari misle da su moćniji ako dozvole sebi da im neko od političara usmjerava prilog i da direktno komuniciraju sa političarima. Tada se osjećaju bitnim i moćnim. Problem je što novinar misli da kreira događaj, a ne prati događaj. Ono što se dešava na FTV-u je to da oni pokušavaju da kreiraju, ili da budu dio događaja i da su oni ti koji usmjeravaju procese koji određuju šta će se dešavati. Onda dolazimo u situaciju kakvu imamo”, navodi on.
Kapitulacija profesionalizma
Mladen Ivanić iz treće stranke u RS po broju glasova dobijenih na izborima kaže kako ni RTRS nije ništa bolja kada je u pitanju dodvoravanje uređivačke politike i novinara vladajućem Dodikovom SNSD-u.
„Lično sam navikao da na RTRS-u mogu proći samo ljudi iz SNSD-a. Primjera radi, već sedam godina nisam bio u prilici da učestvujem na bilo kakvom intervjuu na RTRS-u. Zato smo se mi odlučili za alternativne oblike promocije vlastitih pogleda. Iskren da budem, veoma sam zadovoljan postignutim. Imali smo jednu izložbu izjava gospodina Dodika o gospodinu Lagumdžiji u proteklih godinu dana, koje su sve bile potpuno neprimjerene, da bi sada imali jednu potpunu ljubav koja je prisutna. Pojavilo se puno medija i portala, jedan potpuno novi oblik promocije koji je bio više nego dobar. Time sam bio izuzetno zadovoljan. No, mi nećemo odustati od toga da i dalje pritišćemo javni servis jer je njihova obaveza da prate sve partije. Nažalost, oni to nisu uradili. Ne vjerujem ni da će u vremenu koje dolazi raditi, ali mi ćemo sa svoje strane raditi šta možemo”, kazao je Ivanić.
Nastojanja političara da utiču na rad medija uvijek je bilo, ali ono što se dešava u BiH u posljednje vrijeme je pokazatelj potpune kapitulacije profesionalizma u medijima, kaže Božo Ljubić iz HDZ-a 1990:
„Ono što je sada osnovni problem medija je manjak profesionalizma. Onda je zapravo takvim ljudima lakše i manji je rizik osloniti se na politiku i tražiti zaštitu i usmjerenost od politike, nego sami proizvesti odgovornost. Pije par mjeseci sam pokrenuo inicijativu da se pokrene rasprava u Parlamentu o tome, ali bih očekivao prije da to urade djelatnici medija, koji istinski drže do svoje profesije, nego ja, koji na neki način predstavljam politiku”, naglasio je Ljubić.
Novinar koji je 40 godina radio u profesiji, Mirko Šagolj, kaže kako ni u socijalizmu nije bilo ovakvog poslušničkog odnosa novinara, kao što je slučaj danas.
„Vidim da pojedini lideri, koji stvarno imaju apsolutnu moć, uzimaju pod svoje medije na način na koji nikada CK SKBIH nije uzimao. Ja sam 40 godina radio u novinarstvu. Bilo je i na nas pritisaka i znali smo svoje domete dokle se može ići u kritičkom političkom smislu, ali vjerujte da meni za 40 godina onoga sistema, niko nije izdiktirao vijest ili mi rekao uradi to ovako ili onako. Ali kada pogledam kako se pojedini mediji odnose prema liderima, ili prema glavnom lideru, onda stvarno pomislim da smo mi kao novinari u prošlom sistemu imali veliku slobodu”, ocjenjuje Šagolj.
Posljednji primjer Lagumdžijinog uređivanja dnevnika po instrukcijama, BiH svrstava među zemlje u kojima se mediji apsolutno drže pod kontrolom, poput Kube ili Sjeverne Koreje, kaže profesor Tomić i dodaje:
„Mi živimo upravo u takvom društvu gdje je sloboda medija potisnuta, gdje su bogovi političari i onda nam se takve stvari događaju. Vjerujem da ima jako puno novinara koji bi željeli imati uredničku i novinarsku samostalnost, ali im se to ne dopušta. Svi smo na neki način vezani za određene političke procese i svima su nam vezane ruke, samo je pitanje koliko je drska politika u određenom trenutku, a koliko smo opet drski mi da se suprotstavimo takvoj praksi. To je nešto što je dio BiH, ali i dio regije, da ni susjedne zemlje, Hrvatska i Srbija, nisu u boljoj situaciji. Mene kao profesora studija novinarstva žalosti ta činjenica i činjenica da živim u takvoj državi.”