Od nagovještaja da će sa civilnim, posebno NVO sektorom uspostaviti partnerski odnos, premijer Igor Lukšić došao je u poziciju koja bi se gotovo mogla nazvati objavom ratu tom segmentu društva.
Istražujemo šta je uzrok tome što je mladi premijer u kratkom periodu napravio niz autogolova koji su ga udaljili od nove politike koju je proklamovao, a približili tvrdokornom stilu vladanja njegovog prethodnika, bivšeg premijera Mila Đukanovića.
Od Nove godine premijer Lukšić napravio je više grešaka nego čitavu prethodnu godinu svoje vladavine.
Na samom početku 2012, sa ministrima ekonomije i finansija u tajnosti je otputovao u Maroko, na poziv i o trošku Aman Rizortsa, inostrane kompanije koja je zakupila Sveti Stefan.
Uslijedila je afera “Telekom” u koju su, kako su utvrdili američki istražni organi, umiješana najmanje dva Vladina službenika i advokatica, sestra u vrijeme te privatizacije najvišeg funkcionera Vlade Crne Gore.
Kritičari su zamjerali Lukšiću da u toj aferi, za razliku od prethodne “Listing”, za koju je direktno vezivan, nije insistirao da nema nedodirljivih, već je relativizovao potrebu sprovođenja istrage.
Seriji promašenih poteza dodao je otvorenu konfrotaciju sa učesnicima januarskog protesta zbog ekonomsko-socijalne situacije, MANS-om, Unijom slobodnih sindikata i studentskom Unijom, prozivajući ih za politički aktivizam i pozivajući ih da osnuju partiju.
Nakon što je postalo jasno da će Vlada raskinuti ugovor sa ruskim vlasnicima kombinata aluminijuma, kritičari su Lukšiću kao poseban grijeh apostrofirali to što je kao ministar finansija bio potpisnik državnih garancija Rusima od 132 miliona eura, a koje će u narednim godinama otplaćivati crnogorski građani.
Komentarišuću sve to, poslanik opozicone Nove Goran Danilović primjećuje kako se nije desilo ništa što nije očekivano, iako je mladi premijer obećavao drugačiju politiku.
"Lukšić je dosta izdržao, reklo bi se cijelu godinu, ali je očigledno bio neiskren. Njemu je napor, tako se meni čini, da sarađuje jer svako malo probije ispod kože, ispod te vješto upakovane političke oblande jedan karakter nestrpljenja, netrpeljivosti i omalovažavanja drugih. Dakle, nije se desilo ništa što nije bilo za očekivati budući da je ta politička matrica naslijeđena od gospodina Đukanovića i od njega brižljivo njegovana desetak godina. Njegova posljednja istupanja su me samo podsjetila na to da se može promijeniti koža, međutim ćud – vrlo teško", kazao je Danilović.
Šoć: Mašinerija koju pokreću razni interesi
U centru medijske pažnje posebno se posljednih dana našao konflikt premijera Lukšića i MANS-a, koji je tu nevladinu organizaciju, koja je najagilnija u kritici društvenih problema i najčešće ukazuje na primjere korupcije i organizovanog kriminala, nazvao parapolitičkom organizacijom i najavio da će o tome informisati njihove donatore.
Igor Lukšić
"Prvo što se da primijetiti jeste to da su maske pale i da je to isti onaj premijer koji je prije godinu započinjao svoju premijersku karijeru na način što je organizovao konsultacije sa NVO i na sva zvona objašnjavao građanima kako samo saradnjom sa NVO može da se ide dalje i kako skupljanjem svih potencijala na jednom mjestu mi možemo napredovati na putu evropskih integracija. U onom trenutku kada smo mi zatražili nešto vrlo konkretno, bile su to neke radne grupe i konsultacije, Lukšić nam je pokazao da on nema petlju da ispuni ono što se od njega očekuje, da on nema petlju da stane na stranu građana, a ne na stranu tajkuna i da jednostavno po njegovoj retorici on zaista malo odudara od svog prethodnika, ako tu uopšte ima nekih razlika", konstatuje koordinator MANS-a za monitoring Vuk Maraš tim povodom.
Bivši političar i ministar pravde Dragan Šoć primjećuje kako je premijer Lukšić u kratkom vremenu prošao put od, kako kaže pretjeranog davanja značaja NVO sektoru - do pretjerane ljutnje na nevladine organizacije.
"Ne odobravam to što je uradio, a nijesam ni odobravao kada je na početku bukvalno pozvao NVO sektor da supstituiše institucije, a sada mislim da je takođe pretjerao", ocjenjuje Šoć.
Šoć je jedan je od onih koji nije očekivao da će Lukšić za kratko vrijeme uvesti bitnije promjene, jer kako ističe, ne treba zaboraviti da je Lukšić dio DPS-a.
"To je jedna moćna mašinerija koja ima raznih interesa unutar sebe. Čak nijesam siguran da je Đukanović imao apsolutnu vlast, da je mogao da radi sve što je htio unutar DPS. Tako da u tom pogledu ja nijesam bio toliki optimista, niti sam očekivao ništa spektakularno. Nije da se nije nešto promijenilo, ali rekao bih u krajnjem slučaju da je opšti utisak, bar moj jeste da je bilo mnogo više očekivanja nego što je bilo realnih promjena", istakao je Šoć.
