Zajednica Hrvata u Banjaluci: Budućnost se gradi na toleranciji
U jeku političkih sukoba i radikalizacije odnosa u Bosni i Hercegovini malo je onih koji su u stanju oduprijeti se nacionalnom huškanju, govoru mržnje i upiranju prsta u drugoga.
Šesnaest godina nakon rata, u BiH dominiraju nacionalne teme - prebrojavaju se žrtve i manipuliše se strahom, negiraju se zločini pripadnika vlastitog naroda, a na odgovornost se pozivaju samo drugi. Ipak, ponegdje se mogu pronaći i oni kojima saradnja i tolerancija nisu strane riječi.
Upravo motom mira i suživota vodi se Zajednica Hrvata u Banjaluci – nestranačko udruženja građana, osnovano prošle godine, koje okuplja stotinjak članova. Riječ je o Hrvatima koji su ratne godine pretežno proveli u Banjaluci i koji se nerado sjećaju tih mračnih vremena.
Ipak, smatraju da se budućnost mora graditi na osnovu dogovora, zajedničkih interesa i tolerancije.
Dujić: Svugdje je bilo dobrih ljudi – i sad ih ima. Ja imam običaj reći još je ostalo dobrih ljudi, samo da se magla digne. A ta magla je ovo sve što nam se dešava.
Prošlost, iako se ne zaboravlja, mora biti ostavljena istoričarima - smatra predsjednik Zajednice Hrvata u Banjaluci Ivica Dujić. Nerado se prisjeća ratnog košmara, ali ipak podsjeća na neke činjenicem.
„U Banjaluci nije bilo ratnog dejstva, ali je ubijeno 700 Hrvata, što je apsurdno. Na nama namirivati nešto što se nekome ružno tamo dešavalo, to je stvarno projekat koji je krajnje ružan“, kaže on.
Ali i u ratu je bilo dobrih ljudi. Zbog njih i dalje postoji vjera u suživot na ovim prostorima, makar lična iskustva bila bolna. Ivica Dujić ni danas ne govori o detaljima, ali potvrđuje da je živ zahvaljujući njima.
„Pomogli su mi dobri ljudi. Malo su me sklonili, malo u radnu obavezu, ali su mi pomogli, tako da sam preživio. I sad ne znam da li je i pametno da ih spominjem čak i u ovo vrijeme. Svugdje je bilo dobrih ljudi – i sad ih ima. Ja imam običaj reći još je ostalo dobrih ljudi, samo da se magla digne. A ta magla je ovo sve što nam se dešava“, kazao je Dujić.
Zapaljiva retorika donosi puno zla
U bosanskohercegovačkoj magli skrili su se svi dobri ljudi, a isplivale ponovo riječi mržnje, dnevna politika i zapaljiva nacionalna retorika. Banjalučki biskup Franjo Komarica smatra da u najvećem dijelu naroda postoji volja i želja za suživotom u miru:
Biskup Franjo Komarica, april 2011.
„Svaki normalan stanovnik ove zemlje želi normalan život, život dostojan čovjeka, da bude svoj, sa svojim na svome, da živi u miru sa svojim susjedom. Ja bih rekao, stanovništvo, običan narod je sigurno ono jedno plemenito, dobro sjeme koje želi rasti i donositi plodove. Ali, međutim, ima puno kukolja. Ja bih kukolj nazvao upravo sijanje nepovjerenja, sijanje omraze među ljude. Tko to radi pokazuje što nosi u svojoj nutrini. Ako to rade ljudi na odgovornim, društvenim mjestima, onda oni doista pokazuju da ne bi smjeli biti na tim mjestima jer destruktivno djeluju“, smatra Komarica.
Kako promovisati zajedničke teme kada politika iz godine u godinu nameće nacionalizam, netrpeljivost i bavljenje prošlošću, pitanje je na koje Zajednica Hrvata pokušava pronaći odgovor. Ivica Dujić potvrđuje da političari otežavaju taj proces.
„Nažalost, ta zapaljiva retorika donosi nam puno zla u BiH, ali je jedan čudan sistem na neki način spoj dogovora naroda i vlasti da se ništa ne mijenja. BiH je sva učmala, sva se stisnula, sva je u prošlosti, nema maltene ni sadašnjosti, a pogotovu budućnosti“, ocjenjuje Dujić.
Banjalučki biskup Franjo Komarica smatra poraznim da se toliko dugo nakon tragičnog rata u BiH ponovo čuju ratni pokliči, a među ljudima podižu zidovi.
„I zato potičemo i poticat ćemo uvijek iznova političare - dajte približite se, daleko više ima onoga što nam je svima zajedničko nego onoga što nas razumljivo razlikuje, brata od brata, sestre od sestre, odnosno komšiju od komšije“, poručuje on.
Razgovorima u kojima se predočavaju praktične potrebe, a izbacuje politika, dolazi se i do određenog napretka, smatraju u Zajednici Hrvata u Banjaluci. Traženje zajedničkog interesa takođe je fokus njihovog djelovanja.
Zajednica Hrvata već vodi dijalog sa vlastima Republike Srpske u vezi s određenim zakonskim rješenjima. Pa, iako uspjehe ne mjeri radikalnim promjenama, može se pohvaliti barem nekim pomacima.
Možda bi to mogao da bude recept i za neke buduće političke strukture. Za ove sada vjerovatno je kasno. Jer da je drugačije, Hrvati iz Banjaluke bi mogli naglas da izgovore imena Srba koji su im pomogli prije 16 godina da prežive krvavi bosanskohercegovački rat.
