Jasna Vukićević
U petak uveče počeo je jubilarni 25. festival Grad teatar u Budvi. To je i dalje najskuplji festival u Crnoj Gori, za koji se i ove godine izdvaja milion eura, a korpodukcije se uglavnom finansiraju za igranje na scenama u Srbiji, van ljetnje sezone.
25. Grad teatar otvorio je 'Kanjoš Macedonović', korpodukcija festivala i beogradskog Narodnog pozorišta. Rediteljka Vida Ognjenović kaže da nije riječ o rimejku jedne od kultnih festivalskih predstava prije 20 godina u kojoj je naslovnu ulogu glumio Žarko Laušević
"Fokus je na odnosu između jedne male, prilično zatvorene, ruralne sredine i velikog sveta . Ta mala sredina je u vazalnom odnosu prema ovoj velikoj ali sa pretenzijama da radi u svoju korist pod senom malih marifetluka i malih prevara, o čemu uvek sanja, ja mislim, mala sredina - da može da nadmudri veliku", kaže Vida Ognjenović.
Novi Kanjoš je Igor Đorđević, mladi glumac Narodnog pozorišta iz Beograda.
"Nekako je izolovaniji od ovog naroda, nekim svojim darom i talentom i željom naravno da predstavlja svoje pleme, tamo negde u tuđini u gradu koji je mnogo veći i moćniji nego što je njegovo pleme", kaže Đorđević o liku Kanoša.
Kruna predstave je dijalog Kanjoša i odmetnika Furlana, negativca koji govori istinu. Glumi ga Branislav Lečić.
"I ta istina u Veneciji izaziva strah jer je istina koju ne žele da čuju, a opet istina kod Kanjoša ga otrežnjuje. Biti buntovnik je jedan ozbiljan rizik. Ispostavilo se da je taj rizik i ovog čovjeka koštao glave. Ali ne zato što je bio buntovnik nego zato što nije znao jednu običnu stvar kao moreplovac - da pliva", pojašnjava Lečić suštinu tog dijela predstave.
Dužd Frančesko Foskari ima lik ima lik Predraga Ejdusa, čija gluma se naslanja na likove nekih modernih duždova, koje danas zovu mafiozi.
"Evidnento je da takvom državom i današnjim svetom upravljaju mnogi takvi tipovi. Bez obzira da li su ono mafiozi za kojima se traga ili su to mafiozi za kojima će se tek jednog dana tragati", kaže Ejdus.
Teatar bez scene
Kanjoš Macedonović je prva od pet ovogodišnjih premijera Grad teatra od kojih se četiri pripremaju u koprodukciji sa beogradskim pozorištima. Samo jedna sa pozorištem iz Crne Gore.
I ova će se premijera, nalik mnogima igrati u Srbiji, a na pitanje hoće li je vidjeti i publika u Crnoj Gori, direktor Grad teatra Merim Smailagić kaže:
"Nemamo unaprijed planirano gdje će se predstava odigrati već idemo tamo gdje nas pozovu."
Osim što se velikim novcem finansiraju projekti koji se ne igraju ni u Budvi ni u Crnoj Gori tokom ljeta, Grad teatar nema ni svoju scenu na kojoj bi nesmetano mogle nastajati predstave.
Tako je direktor Narodnog pozorišta Beograd Božidar Đurović ustvrdio da će zbog nepozorišnih uslova Kanjoš Macedonović zasjati tek u beogradskom pozorištu.
"Zašto jedan festival koji slavi četvrt veka postojanja ne bi isto zaslužio neku pažnju i neki trud da se i njemu obezbedi mesto igranja", pita rediteljka Vida Ognjenović.
"Ovde je takva kakofonija da se divim glumcima, rediteljki i svima jer zaista je teško pronaći koncentraciju i baviti se takvim poslom kao što je gluma, kao što je teatar, a vi čujete glasne zvukove i na 50 metara od scene. Vjerujete mi da to utiče na kvalitet predstave i na glumačku koncentraciju bez koje se teško može stvoriti ozbiljan pozorišni čin", smatra Đurović.
"Ako Tivat može da ima onako lepu, uređenu scenu, sa ambijentom koji se samo poželeti može, zašto jedan festival koji slavi četvrt veka postojanja ne bi isto zaslužio neku pažnju i neki trud da se i njemu obezbedi mesto igranja, da se sva ta mesta koja se promovišu kao scene adaptiraju i prilagode za taj letnji period", pita rediteljka Vida Ognjenović.
Grad tetara je i dalje jedan od najskupljih festivala u regionu čijih 50 dana građane Budve košta milion eura. Iako za organizaciju festivala zaposleni u Grad teatru dobijaju platu, isti posao odrađuje privatna firma za dodatni novac koji se crpi iz džepova građana. Kome onda treba teatar van Grad teatra?