Pošto je nikšićku Željezaru bacila na koljena, holandska kompanija MNSS BV, sada pokušava da se domogne još novca, na koji vjerovatno i ima zakonsko pravo.
Dio stručnjaka i nevladinog sektora više puta su upozoravali da se ovaj investitor, umjesto da u Željezaru uloži novac, godinama ponaša zelenaški, odnosno, da joj pozajmljuje novac uz zaračunatu kamatu.
Sad se postavlja pitanje - koliko će angažman MNSS-a u Željezari koštati građane Crne Gore.
Vlasnička prava je u međuvremenu izgubila upravo zbog činjenice da je u Željezaru uveden stečaj, ali se sad pojavljuje kao povjerilac koji traži višemilionski iznos.
U nevladinoj organizaciji, koja je sistematski pratila aktivnosti investitora koji je do nedavno upravljao nikšićkom metalskom kompanijom, kažu da nijesu iznenađeni.
"Od kad su ušli u Željezaru MNSS BV pokušava da iz nje izvuče što više novca", kaže za RSE direktor MANS-a Vanja Ćalović.
"Mi smo upozoravali više puta i predstavnike Vlade i Skupštine kada su razgovarali o Željezari da vlasnik ne investira u fabriku već pozajmljuje novac sam sebi, pod kamatu i da će Željezara doći u situaciju da, kada ti vlasnici odu, što se evo sada dešava, da će i dalje morati da nastavljaju da plaćaju i vraćaju dugove koje su oni sami prema sebi napravili u periodu dok su bili vlasnici kompanije. Ja vam, međutim, moram priznati da sam iznenađena da oni traže samo 15 miliona jer je opšte poznato da je Željezara svome vlasniku dužna i kompanijama povezanim sa vlasnikom oko 80 milioan eura", naglašava Ćalović.
Nikšićkoj Željezari nikako ne ide sa privatizacijom. Prethodno su njom, dva puta, gazdovali ruski investitori koji su preko noći napuštali fabriku i bježali iz Crne Gore.
Nakon toga, većinski udio u Željezari je preuzela firma Montenegro Specialty Steels, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, da bi naknadno, sve bilo prebačeno na holandsku MNSS BV.
Vujović: Država neće biti oštećena
Nevladina organizacija Mreža za afirmaciju nevladinog sektora je svojevremeno objavila podatke o Željezarinoj kćerki offshore kompaniji što je, po ocjeni MANS-a, predstavljao osnov za sumnju, da je razlog njenog postojanja izbjegavanje poreza, odnosno, pranje novca.
MNSS-ovo upravljanje Željezarom se završilo stečajem, a na pitanje - koliko će koštati neuspjela privatizacija ovog preduzeća, u Ministarstvu finansija nam je rečeno da će se ukupna Željezarina dugovanja znati nakon 19. maja, do kad je rok za prijavljivanje povjerilaca.
Dosadašnji zbir je, prema podacima koje je objavio stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić - 60 miliona eura.
"Jednom prijavom MNSS potražuje oko 13,7 miliona, a drugom firma Rekupero oko 47 miliona eura", rekao je Perišić, koji je prozvao MNSS da "diže prašinu", a da je "u Željezari ostavio pustoš, zbog čega je vrijednost fabrike sada veoma mala".
Pored Željezarinih dugova, potrebno je vratiti njen kredit od 26 miliona eura, koji je odobrila Credit Swiss banka, na osnovu državnih garancija.
Branko Vujović, bivši ministar ekonomije, Podgorica, 26. oktobar 2010. Bivši ministar ekonomije Branko Vujović, koji je od samog početka imao značajnu ulogu u aranžmanu sa MNSS-om, odgovarajući na naše pitanje - koliko će Crnu Goru koštati aranžman sa MNSS-om, kaže da je Crna Gora imala više koristi nego štete, a da MNSS, kao i svi povjerioci može da naplati potraživanja samo od Željezare, a ne od države.
"U skladu sa ugovorom o prodaji akcija u Željezari, Vlada je preuzela obavezu da subvencionira dio troškova po osnovu cijene struje. To je različit iznos na godišnjem nivou. U prošloj godini to je bilo million i 800 hiljada eura, za godinu. Prethodnih godina to je bilo i do sedam miliona, a zavisilo je od obima proizvodnje. Ono što nije bila obaveza po ugovoru, a kroz državnu pomoć Željezari u vrijeme finansijske krize preuzela je obavezu da da garanciju na iznos od 26, 3 miliona eura od čega je million i 300 hiljda bilo namijenjeno za rješavanje socijalnog programa radnika u Livnici, a 25 miliona za za prvu fazu investicija u Željezaru", naglašava Vujović.
RSE: Koliko bi to kumulativno bilo?
"Država će 26,3 miliona eura trebati da vrati jer je dala garancije na taj kredit. Što se tiče cijene struje to sada više nije aktuelno. Ono što će država svakako morati da uradi jeste da se riješi pitanje viška radnika, da se obezbijede sredstva za socijalni program, što bi inače u nekoj drugoj varijanti radila. Tako da je to finansijsko opterećenje nakon ove situacije u kojoj se Željezara sada nalazi. Dakle, potraživanja investitora ne mogu da budu od države. Znači, kao i svi drugi povjerioci, ako investitor ima neka druga potraživanja koja će utvrditi stečajni sudija on će se naplaćivati iz stečajne mase a ne od države. Prioritet naplate potraživanja definisan je Zakonom o solventnosti privrednih društava pa će radnici prvo naplatiti svoja zaostala potraživanja, a tek preostali dio će se podijeliti svim povjeriocima. Tako da ne treba očekivati da će država biti po tom osnovu opterećena".
Dio stručnjaka i nevladinog sektora više puta su upozoravali da se ovaj investitor, umjesto da u Željezaru uloži novac, godinama ponaša zelenaški, odnosno, da joj pozajmljuje novac uz zaračunatu kamatu.
Sad se postavlja pitanje - koliko će angažman MNSS-a u Željezari koštati građane Crne Gore.
Vlasnička prava je u međuvremenu izgubila upravo zbog činjenice da je u Željezaru uveden stečaj, ali se sad pojavljuje kao povjerilac koji traži višemilionski iznos.
U nevladinoj organizaciji, koja je sistematski pratila aktivnosti investitora koji je do nedavno upravljao nikšićkom metalskom kompanijom, kažu da nijesu iznenađeni.
"Od kad su ušli u Željezaru MNSS BV pokušava da iz nje izvuče što više novca", kaže za RSE direktor MANS-a Vanja Ćalović.
"Mi smo upozoravali više puta i predstavnike Vlade i Skupštine kada su razgovarali o Željezari da vlasnik ne investira u fabriku već pozajmljuje novac sam sebi, pod kamatu i da će Željezara doći u situaciju da, kada ti vlasnici odu, što se evo sada dešava, da će i dalje morati da nastavljaju da plaćaju i vraćaju dugove koje su oni sami prema sebi napravili u periodu dok su bili vlasnici kompanije. Ja vam, međutim, moram priznati da sam iznenađena da oni traže samo 15 miliona jer je opšte poznato da je Željezara svome vlasniku dužna i kompanijama povezanim sa vlasnikom oko 80 milioan eura", naglašava Ćalović.
Nikšićkoj Željezari nikako ne ide sa privatizacijom. Prethodno su njom, dva puta, gazdovali ruski investitori koji su preko noći napuštali fabriku i bježali iz Crne Gore.
Nakon toga, većinski udio u Željezari je preuzela firma Montenegro Specialty Steels, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, da bi naknadno, sve bilo prebačeno na holandsku MNSS BV.
Vujović: Država neće biti oštećena
Nevladina organizacija Mreža za afirmaciju nevladinog sektora je svojevremeno objavila podatke o Željezarinoj kćerki offshore kompaniji što je, po ocjeni MANS-a, predstavljao osnov za sumnju, da je razlog njenog postojanja izbjegavanje poreza, odnosno, pranje novca.
MNSS-ovo upravljanje Željezarom se završilo stečajem, a na pitanje - koliko će koštati neuspjela privatizacija ovog preduzeća, u Ministarstvu finansija nam je rečeno da će se ukupna Željezarina dugovanja znati nakon 19. maja, do kad je rok za prijavljivanje povjerilaca.
Dosadašnji zbir je, prema podacima koje je objavio stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić - 60 miliona eura.
"Jednom prijavom MNSS potražuje oko 13,7 miliona, a drugom firma Rekupero oko 47 miliona eura", rekao je Perišić, koji je prozvao MNSS da "diže prašinu", a da je "u Željezari ostavio pustoš, zbog čega je vrijednost fabrike sada veoma mala".
Pored Željezarinih dugova, potrebno je vratiti njen kredit od 26 miliona eura, koji je odobrila Credit Swiss banka, na osnovu državnih garancija.
"U skladu sa ugovorom o prodaji akcija u Željezari, Vlada je preuzela obavezu da subvencionira dio troškova po osnovu cijene struje. To je različit iznos na godišnjem nivou. U prošloj godini to je bilo million i 800 hiljada eura, za godinu. Prethodnih godina to je bilo i do sedam miliona, a zavisilo je od obima proizvodnje. Ono što nije bila obaveza po ugovoru, a kroz državnu pomoć Željezari u vrijeme finansijske krize preuzela je obavezu da da garanciju na iznos od 26, 3 miliona eura od čega je million i 300 hiljda bilo namijenjeno za rješavanje socijalnog programa radnika u Livnici, a 25 miliona za za prvu fazu investicija u Željezaru", naglašava Vujović.
RSE: Koliko bi to kumulativno bilo?
"Država će 26,3 miliona eura trebati da vrati jer je dala garancije na taj kredit. Što se tiče cijene struje to sada više nije aktuelno. Ono što će država svakako morati da uradi jeste da se riješi pitanje viška radnika, da se obezbijede sredstva za socijalni program, što bi inače u nekoj drugoj varijanti radila. Tako da je to finansijsko opterećenje nakon ove situacije u kojoj se Željezara sada nalazi. Dakle, potraživanja investitora ne mogu da budu od države. Znači, kao i svi drugi povjerioci, ako investitor ima neka druga potraživanja koja će utvrditi stečajni sudija on će se naplaćivati iz stečajne mase a ne od države. Prioritet naplate potraživanja definisan je Zakonom o solventnosti privrednih društava pa će radnici prvo naplatiti svoja zaostala potraživanja, a tek preostali dio će se podijeliti svim povjeriocima. Tako da ne treba očekivati da će država biti po tom osnovu opterećena".