Pristalice Osame bin Ladena na protestu u Kairu, 6.5.2011.
Je li Bin Laden bio lagan zadatak?
Autor: Richard A.Falkenrath, Foreign Affairs (Prevod: Ena Stevanović)
U nedjelju je Bin Ladena zadesila prikladna, ali zakašnjela smrt, nakon što je ubijen od strane američkih jedinica u vojnoj operaciji u Pakistanu.
Ubistvo Bin Ladena je bio pravedan i neophodan čin koji treba prihvatiti sa pomalo mračnim zadovoljstvom, ali ne i sa zanosom. Njegova smrt ima globalni značaj koji je istovremeno suptilan i kompleksan i možda će još više zakomplicirati život Sjedinjenim Državama u borbi protiv terorističkih grupa.
Nema razloga da očekujemo da će terorizam nestati kao rezult
Nema razloga da očekujemo da će terorizam nestati kao rezultat njegove smrti. Bin Laden je odavno prestao direktno kontrolirati globalne terorističke zavjere predvođene Al-Kaidom.
at njegove smrti. Bin Laden je odavno prestao direktno kontrolirati globalne terorističke zavjere predvođene Al-Kaidom, terorističkom organizacijom koja je osnovana 90ih godina.
On je bio osobno umiješan u planiranje i provedbu napada na Američke ambasade u Keniji i Tanzaniji 1998, u napad na američku flotu u Jemenu 2000 i naravno u teroristički napad 11.septembra 2001.
Međutim, nakon napada na njegovo skrovište u Afganistanu i nakon što je krajem 2001.otišao u Pakistan, postalo mu je jasno da je njegov opstanak moguć jedino ukoliko svede na minimum svoje kontakte sa vanjskim svijetom.
Planiranje i provođenje terorističkih napada koji su se desili nakon 11.septembra, kao što je eksplozija u londonskoj podzemnoj željeznici u julu 2005 je vodilo nekoliko komandanata od kojih nijedan nije preživio. Bin Laden je postao poznat samo kao bestjelesni glas na audio traci ili nejasna slika na televizijskom ekranu. Decentralizirani pokret
Čak i u toj ulozi, Bin Laden je bio duh pokretač nekolicine terorističkih napada manjih razmjera i tu ulogu će igrati i dalje, iako je mrtav.A Al-Kaida je već prerasla u decentralizirani pokret islamističkih terorista širom svijeta.
Video: Nakon Osamine smrti, nevjerica u Abbottabad, 6.5.2011.
Međutim, „odstranjivanje“ Bin Ladena s terorističke scene može zakomplicirati američke antiterorističke operacije. Mnoge značajne odlike efikasne borbe protiv terorizma kao što je naprimjer regrutacija agenata, baratanje oružjem s rizikom od kolateralne štete te ispitivanje, saslušavanje i ponekad i privođenje osumnjičenih su katastrofične, politički i pravno riskantne i nepopularne.
Napad koji se desio 11.septembra i gnjev američkog predsjednika i naroda koji je proizašao iz toga je uplašio vlade država koje prije toga nisu surađivale sa SAD-om u borbi protiv terorizma. Razmjena inteligncije i resursa između Washingtona i mnogih svjetskih glavnih gradova je ubrzano rasla.
Iako nije bez presedana, ovakva razina suradnje između SAD-a i drugih država kao naprimjer Saudijske Arabije, Malezije ili Kenije koje su ranije bile skeptične na američku vanjsku politiku će biti zabilježena u povijesti.
Može se desiti da će Bin Ladenova smrt zaustaviti zlatnu eru borbe protiv terorizma, nadnaravne decenije globalne politike u kojoj su nacionalne vlade surađivale kao nikada do sad kako bi se zaustavile terorističke grupe. Sigurno utočište
Nigdje to nije tako očito kao u Pakistanu, državi u kojoj se Bin Laden skrivao skupa s mnogim sljedbenicima iz Al-Kaide nakon što je uspio pobjeći američkim i britanskim specijalnim snagama u Afganistanu.
Iako nikad nije bio siguran kao Afganistan pod vođstvom Talibana, Pakistan je za Al-Kaidu bio sigurno utočište, sve do 2008. kada je američki predsjednik George W.Bush, izgubivši strpljenje i nadu u spremnost i sposobnost pakistanske vlade da uhvati Bin Ladena odobrio direktne američke vojne akcije protiv Al-Kaide unutar Pakistana.
S Bin Ladenovom smrću, Obama bi mogao izgubiti i ovaj posljednji izvor javne podrške za rat u Afganistanu.
Broj tih napada je porastao sa četiri 2007. na 33 2008.godine da bi se tijekom Obaminog mandata povećao sa 53 u 2009. do 118 u 2010.godini (svi podaci su preuzeti iz New American Foundation).
Povećan broj antiterorističkih pothvata u Pakistanu nije bio popularan među pakistanskom vladajućom elitom, posebno kada su napadi imali za metu domaće pakistanske ekstremističke grupe kao što je Tehrik-i-Taliban i Lashkar-e-Taiba. Iako su članovi ovih grupa nudili skrovište Al-Kaidinim operativcima, oni nemaju nikakvih ambicija za sprovođenje operacija izvan prostora južne Azije.
Pakistanskoj vladi će vjerojatno trebati nekoliko sedmica da se oporavi od činjenice da se Bin Ladenovo trajno skrovište nalazilo u neposrednoj blizini Islamabada. Ali kada se oporave, nema sumnje da će još intenzivnije zahtijevati od SAD-a da prestane zadirati u suverenitet Pakistana.
Fotogalerija: Osama bin Laden je mrtav, 2.5.2011.
x
Fotogalerija
Osama bin Laden je mrtav
Washington će međutim vrlo teško prihvatiti takav zahtjev s obzirom da Sjedinjene Države imaju nekoliko vitalnih interesa na tom području kao naprimjer sigurnost pakistanskog nuklearnog arsenala, snadbijevanje američkih vojnih snaga u Afganistanu sa pakistanskih luka te stabilnost Indo-Pakistanskih odnosa.
Bin Ladenova smrt će utjecati na rat u Afganistanu. Ovaj rat koji traje već skoro deceniju je počeo s ciljem da se uništi Al-Kaida, što je dobilo ogromnu političku podršku. Ali sad je američki narod umoran od toga. Jedini cilj tog rata je da se spriječi da Afganistan postane sigurno utočište za svjetske teroriste. S Bin Ladenovom smrću, Obama bi mogao izgubiti i ovaj posljednji izvor javne podrške za rat u Afganistanu. Izazovi pred SAD-om
Iznad svega toga, Bin Ladenova smrt zapravo ima simbolično značenje. On je simbol sa nekoliko različitih značenja u nekoliko različitih zajednica. Bin Ladenov prkosni opstanak u Pakistanu ne samo da je inspirirao džihad širom svijeta, ali i prikazao američku nacionalnu sigurnosnu politiku kao vrlo prostu i jednostavnu: zaštita američke zemlje od razarajućih terorističkih napada.
Kao što je Bush rekao 2001.godine: „S vremenom će biti važno da države znaju da će biti odgovorne za neaktivnost. Ili ste s nama ili ste protiv nas u borbi protiv terorizma.“
Iako je odustao od isprazne retorike, Obama je nastavio sa Bushov
om antiterorističkom politikom. Povećao je broj napada na Pakistan, po prvi put u povijesti stavio američkog državljanina Anwar-al-Awlakija na zaštićenu listu ljudi koje američke trupe mogu napasti i usmrtiti i postavio borbu protiv terorizma u središte odnosa SAD-a sa nizom „zaraćenih“ država od sjeverne Afrike do jugoistočne Azije.
Bin Ladenova smrt je stoga prekretnica za SAD još od napada 11.septembra 2001. Odbrana domovine i poraz Al-Kaide će postati ne samo otrcana fraza već sporedno pitanje za američke vlasti.
Bliski Istok trenutno ima vojne snage koje su daleko moćnije od Al-Kaide i predstavlja mnogo veći politički izazov za SAD nego što je terorizam ikad bio. Islamistički ekstremizam je samo jedan od mnogih rizika, ali nikako ne najveći, ako uzmemo u obzir promjene koje su se desile u Tunisu, Egiptu, Libiji, Bahreinu, Siriji i Jemenu.
Ovi događaji predstavljaju duboke, nerješive dileme za Obamu i njegove savjetnike. Da li, kada i kako dobiti podršku od nekada autokratskih saveznika koji se suočavaju s promjenama režima? Kako objasniti vrijednosnu politiku prema jednoj arapskoj zemlji dok se uporedno vodi interesna politika prema drugoj, još važnijoj arapskoj zemlji? Kada i kako koristiti vojne snage kako bi se zaštitila grupa pobunjenika protiv gnjevnog diktatora? Kako podržati unutarnje demokratske reforme u zemljama bez demokratskih tradicija i gdje je politički islam najlegitimnija alternativa korumpiranom režimu?
Obamina administracija će morati odgovoriti na sva ova pitanja dok se još uvijek bore sa Guantanamom i drugim problemima kao što je podijeljena domaća politika, nezaposlenost i slabašan ekonomski oporavak i ogroman vanjski dug.
I uprkos ovim izrazito prisutnim vlastitim problemima, ubistvo Bin Ladena je bilo najveći događaj u suvremenoj američkoj politici, nešto s čim se svako složio i zbog čega se svi osjećaju dobro. Vremenom će možda slanje specijalnih jedinica u Bin Ladenovo skrovište u predgrađu Islamabada biti promatrano kao jedna od najjednostavnijih odluka koje je Obama morao donijeti za vrijeme svog mandata.
Krvavi put Osame bin Laden
Krvavi put Osame bin Ladena
Najtraženiji terorista sveta rođen je 1957. godine u Rijadu (Saudijska Arabija). Osama bin Laden je jedno od 52 dece Muhameda bin Ladena, jednog od najbogatijih građevinskih preuzetnika u Saudijskoj Arabiji i neke od njegovih nebrojenih žena. Kada je Sovjetski Savez intervenisao u Avganistanu 26. decembra 1979. godine bin Laden je bio jedan od hiljada muslimana koji su se odazvali pozivu na džihad. Otputovao je u Pešavar, pogranični grad u Pakistanu koji je bio logističko središte snaga koje su se odupirale sovjetskoj invaziji.
Sa finansijskim sredstvima porodične kompanije (prema pisanju Washington Posta, na 300 miliona dolara) organizovao je i finansirao snage koje su se odupirale Sovjetima. Osama bin Laden je učestvovao u nekoliko bitaka, uključujući krvavu opsadu Džalabada koja je označila kraj sovjetske okupcije Avganistana 1989. godine. Zbog svojih zasluga Laden je slavljen kao heroj i u Avganistanu i u svojoj domovini. Godine 1991. godine Osama Bin Laden je napustio Saudijsku Arabiju i preselio se u Sudan gde je militantna islamska vlada preuzela vlast. Sa svojim nasledstvom, procenjenim na 250 miliona dolara investirao je u ovoj siromašnoj zemlji.
Započeo je nekoliko legalnih poslova, uključujući tu i veliku građevinsku kompaniju. Istovremeno je počeo da širi organizaciju Al Kaida (na arapskom: baza), mrežu mudžahedinskih veterana i drugih islamskih militarista, koju je osnovao pred kraj avganistansko-sovjetskog konflikta. Preko Al Kaide povezao se sa sličnim terorističkim grupama. Uskoro su Sjedinjene Države postale njegov glavni cilj.
Dana 3. oktobra 1993. godine osamnaest američkih vojnika je ubijeno u pucnjavi u glavnom gradu Somalije Mogadišu. Ovo krvoproliće dovelo je do toga da su se američke trupe povukle iz Somalije.
Do sredine 1990-ih ime Osame bin Ladena bilo je povezano s većinom značajnih terorističkih aktivnosti, uključujući tu i postavljanje bombe u Svetskom trgovinskom centru u Njujorku 1993. godine. Tom prilikom poginulo je šest ljudi.
Godine 1994. vlada Saudijske Arabije oduzela mu je državljanstvo i zamrznula njegovu imovinu. Takođe najuža porodica javno se odrekla Osame bin Ladena. U avgustu 1995. Osama je pisao kralju Fahdu pozivajući ga na gerilski rat protiv američkih trupa stacioniranih u Saudijskoj Arabiji.
U novembru iste godine izveden je bombaški napad na kamion američke vojske u Rijadu. Za napad su optužene četiri osobe koje su izjavile kako su na ovaj čin bile inspirirane Osamom bin Ladenom. Nakon ovog incidenta američka vlada je uz saudijsku podršku, vršila pritisak na vladu Sudana da kontroliše Osamu bin Ladena. Kao rezultat ovog pritiska Osama se skrasio u Avganistanu gde je imao jaku podršku. Bin Laden je pomogao talibanima, minornim radikalima da preuzmu vlast u zemlji zaslužujući tako njihovu lojalnost.
Godine 1998. bacio je fatvu pozivajući na smrt svih Amerikanaca bez obzira da li se radi o vojnim ili civilnim osobama. I bez obzira radi li se o muškarcima, ženama ili deci.
Dana 7. avgusta 1998. godine, tačno osam godina nakon što su američke snage stigle u Saudijsku Arabiju, za vreme Zalivskog rata dva kamiona bombe eksplodirala su ispred američke ambasade u Najrobiju u Keniji te Dar es Salamu u Tanzaniji. Eksplozija u Najrobiju ubila je 213 ljudi, a ranila 4.500. U Dar es Salamu ubijeno je 11 ljudi i 85 je ranjeno. Kao i u pređašnjim napadima Osama je porekao svoju upletenost. No, odali su ga faksovi koje je slao terorističkim ćelijama u Londonu.
Dve nedelje nakon napada na ambasade, američki predsednik Bil Klinton naredio je napade projektilima na mesta za koja se pretpostavljalo da su teroristički kampovi u Avganistanu kao i na farmaceutsko postrojenje koje je proizvodilo hemijsko oružje u Kartumu (Sudan).
U novembru 1998. godine američka vlada je ponudila pet miliona dolara nagrade za bilo kakvu informaciju koja bi vodila hapšenju Osame bin Ladena. Naredne 1999. godine FBI smestio ga je na listu deset najtraženijih zločinaca. Osamin teroristički niz je nastavljen - bomba u vazdušnoj luci u Los Anđelesu i bombaški napad na američki ratni brod U.S.S. Cole u jemenskoj luci Aden.
Najteži napad odigrao se 11. septembra 2001. kada su teroristi oteli četiri aviona na komercijalnim letovima i s dva aviona zaleteli se u Svetski trgovinski centar. Treći avion strmoglavio se na Pentagon u Vašingtonu dok se četvrti avion srušio u Pensilvaniji jer su putnici pružili otpor teroristima. Kao po pravilu Osama bin Laden porekao je svoju upletenost u ove događaje, ali ih je pozdravio.
Nedugo nakon napada na Svetski trgovinski centar, američki predsednik Džorž Buš zatražio je od avganistanskih vlasti da predaju Osamu bin Ladena. Oni su to odbili i usledio je američki oružani odgovor početkom oktobra 2001. godine. To je dovelo do pada talibanske vlasti u Avganistanu.
