Sarajevo - Dan nezavisnosti BiH
(Fotogalerija: Dan nezavisnosti u BiH)
Marija Arnautović
Neuređenost Bosne i Hercegovine kao države i društva možda se najbolje vidi u poštovanju ili nepoštovanju nekih praznika, među njima i onog koji se u utorak slavi opet samo u jednom dijelu zemlje. U Federaciji BiH se obilježava Dan nezavisnosti. Ovaj praznik slavi se u znak referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Sarajka Ehlimana Šečić jedna je od 63,7 posto građana BiH koji su tog 1. marta 1992. godine izašli na referendum. Glasala je za nezavisnost BiH. Sjeća se, kaže, kako je istovremeno bila i tužna i sretna.
„Bilo mi je kao građaninu BiH drago što ćemo i mi steći svoju nezavisnost. Sada kada razmišljam, moram vam reći da sam bila tog dana i radosna i nekim dijelom u duši tužna, jer sam u toj Jugoslaviji počela živjeti i završile su tu moje najljepše godine života. Ali ipak mislim da je trebalo da dam svoj doprinos i u toj nezavisnosti sam vidjela nešto mnogo više nego što to vidim danas“, kazala je Šečić.
29. februara i 1. marta1992. godine sjeća se i glavna urednica sarajevskog Oslobođenja Viladana Selimbegović. Kaže da je prvi dan referenduma do popodneva u Sarajevu bio miran i svečarski dan. Onda je Baščaršiji ubijen srpski svat.
Naveče su u Sarajevu postavljene barikade. Vildana Selimbegović je kao novinarka pokušala da sazna zašto su barikade tu. Sjeća se prvog susreta sa vojnicima i prvih pucnjeva u Sarajevu.
„Kada smo došli na Vrbanju, jedan momak pitao je ko sam, šta sam. Pokažem mu onu karticu. Onda se on okrenuo da kaže svom komandantu kako novinari hoće od njega izjavu. On je, naravno, prilično vulgarno nas odbio. I onda smo se mi vratili. Onda su policajci koji su stajali na drugoj strani počeli da im dovikuju:’Šta vam ljudi rade? Oni hoće samo da rade svoj posao, pustite ih’,“ prisjeća se Selimbegović.
Referendum je održan na cijelom teritoriju BiH, ali bosanski Srbi uglavnom su ga bojkotovali, što je i danas činjenica koja izaziva mnoga sporenja o karakteru nezavisnosti BiH. Na referendum je izašlo 63,7 posto građana BiH, a 92,7 posto onih koji su izašli glasali su za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. Već drugog dana referenduma počinju oružani neredi, naročito u Sarajevu. Nakon odluke da nastavi put kao samostalna i nezavisna država, u Bosni i Hercegovini počinje rat.
Devetnaest godina kasnije o referendumu i Danu nezavisnosti mišljenja su podijeljena. Za jedne je praznik, za druge ne, jedni ga slave, drugi ignorišu, baš kao i neke druge praznike. Za člana Predsjedništva BiH Željka Komšića nerazumljivo je da političari u RS negiraju nezavisnost BiH.
„Negiranje nezvisnosti BiH, a prihvatanje da živiš u državi BiH i kažeš da poštuješ njen ustav, nema veze s pameću“, ocjenjuje Komšić.
Problem sa samim sobom
S druge strane, svoj stav o Danu nezavisnosti u RS pravdaju činjenicom da u BiH još uvijek nema dogovora o zakonu o državnim praznicima.
„Zakon o praznicima RS poznaje Dejtonski sporazum kao praznik u BiH i praznik u RS, a istovremeno Federacija po zakonu države BiH kojeg nema, praznuje, i to na jednom dijelu svoje teritorije, 1.mart. Saglasnosti o praznicima BiH nikad nije bilo svih ovih godina, nema je ni sada“, kaže predsjednik entitetske Skupštine Igor Radojičić.
Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je, komentarišući činjenicu da se u RS 1. mart ne obilježava kao praznik, naveo da u BiH postoje različita gledanja na prošlost.
„Ljudi imaju pravo da imaju svoja viđenja. Samo je začuđujuće, recimo, kada ljudi negiraju vlastitu zemlju, kada je ne vole, kad ne vole njeno ime, kad vole da promijene nazive gradova u kojima se nalazi prefiks bosanski. Čovjek koji ne voli vlastitu grudu, ima problem sa samim osobom. I ja se nadam da će, prije svega, ta stvar biti izliječena i doći na pravo mjesto vremenom. I mislim da idu stvari u tome smjeru“, smatra Izetbegović.
Predsjednik Foruma parlamentaraca BiH-1990. Miro Lazović naveo je da slavljenje Dana nezavisnosti odbijaju političke partije koje u ime države BiH imaju ogromne privilegije i moć.
„Bez ovoga datuma niti bi oni mogli biti funkcioneri, niti bi mogli u ime države BiH da obnašaju tako značajne funkcije“, kazao je Lazović.
Prvi mart svake godine otvori niz pitanja o nefunkcionisanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite države, o različitim interpretacijama prošlosti i pogledima na budućnost. U isto vrijeme niko od političara ne razmišlja kako je onima koji su te 1992. godine odlučivali nezavisnost BiH ili ne.
Iako bi danas trebala da slavi, za Ehlimanu Šečić sa početka naše priče, 19 godina kasnije, 1. mart nije naročito sretan dan. Objašnjava zbog čega:
„Jer ako pola BiH slavi nezavisnost, a pola to ne prizna, onda to nije to. Mislim da će jednog dana BiH u pravom smislu te riječi biti nezavisna, a kada će to biti, ne znam. Ne bih mogla reći. S ovom garniturom koju imamo trenutno na vlasti - vrlo teško.“