Kurtić: Datum na kojem se prelama podijeljenost

Dr. Najil Kurtić, sveučilišni profesor na Univerzitetu u Tuzli povodom 1. ožujka Dana neovisnosti BiH za RSE govori kakav je imidž u posljednjih 19 godina izgradila ova zemlja.

Njegova istraživanja pokazala su da mnogi mladi u BiH još uvijek ne doživljavaju BiH kao svoju zemlju, mnogi građani ne znaju koje je pravo značenje današnjeg datuma.

Svijet Bosnu i Hercegovinu još uvijek promatra kao zaraćenu zonu, ali zato građani drugih zemalja znaju za Sarajevo film festival i Olimpijadu u Sarajevu - istraživanja su profesora Kurtića.

On smatra da veliku ulogu ima Međunarodna zajedica u ovoj zemlji te da EU treba ovu zemlju usisati u svoje okvire i tek onda joj nametati sankcije i uređivati je.

RSE: Nakon 19 godina od neovisnosti BiH kako bi ste ocijenili njen imidž kao sveučilišni profesor koji je vršio istraživanja među mladima koji trebaju biti ta nova pokretačka snaga ove zemlje?

Kurtić: Mislim da imamo bolji eksterni od internog imidža. Eksterni imidž ide od neutralnog ka negativnom. Neka istraživanja koja su provodili moje kolege i ja pokazuju da mi još uvijek bolujemo od CNN imidža, a to je onaj imidž koji je stvoren o ratnoj BiH i to o jednom neuobičajenom, drastičnom ratu koji je ovdje bio. U tom istraživanju o eksternom imidžu također ima elemenata koji potiču iz naše prošlosti kao što je olimpijada, ali imamo i elemente koji se pojavljuju kao rezultat nekih promjena, a tu mislim prije svega na kulturna događanja, filmsko stvaralaštvo i uspjeh Sarajevo film festivala.

Kada govorimo o internom imidžu tu mislim na način kako mi sami percipiramo BiH. Znamo da je naše društvo podijeljeno na najmanje tri nacionalne zajednice koje su postale subkomunikacijske i one su zatvorene u svoje medije i veoma malo ima kanala komuniciranja kojima mogu da dođu prave, istinite i objektivne poruke. To se sve multiplicira na jedan jako loš interni imidž. Istraživanja koja sam proveo među studentskom populacijom pokazala su da u određenim sredinama imamo problem doživljavanja BiH kao svoj državne zajednice, ali u svemu tome postoji i optimizam jer postoje uslovi pod kojima bi mladi u Banjaluci i zapadnom Mostaru istinski prihvatili BiH kao svoju domovinu.

Potrebna volja i komunikacija

RSE: Kako Vi promatrate imidž današnjeg datuma - Dana neovisnosti BiH s obzirom na prisustvo Međunarodne zajednice, pa i stalni pogled drugih zemalja Zapada na našu zemlju?

Kurtić: Imidž današnjeg datuma ne razumije jedan veliki broj naših građana, a koji je jako značajan. Oni ne znaju je li to Dan nezavisnosti ili Dan državnosti. Na žalost na odnosu prema tom datumu se i prelama interni imidž odnosno imidž podijeljenosti.

RSE: Koje bi modele, politički predstavnici koji odlučuju o budućnosti BiH, trebali koristiti kako bi se BiH približila i bila ravopravni partner razvijenim europskim zemljama kojima građani BiH danas teže?

Kurtić: Ja mislim da bi ovdje prije svega trebali upotrijebiti koncepte i taktike političkog marketinga. On je jasno koncipiran određenim tehnikama kojima se koristi EU i moderni svijet i mi prije svega našim građanima trebamo da damo ono što oni hoće, očekuju i preferiraju. Definitivno je prošlo vrijeme da neko drugom određuje sreću i da im govori šta je u njihovom interesu. Druga stvar, mi trebamo pogledati šta su uradili i šta rade naši susjedi, na koji način komuniciraju sa modernim svijetom i investitorima. Mi imamo i snage i znanja i potrebna je samo volja da se sve to pokrene. Narvno, potrebna je i komunikacija s građanima BiH koja bi bila iskrenija i što je vrlo važno, građani se moraju doživljavati kao partneri.

U ekonomskom smislu ne mogu puno reći, ali ono što je sigurno da ukoliko mi budemo imali bolji imidž i slali primamljiviju poruku izvan naših granica u toj mjeri ćemo biti privlačniji za investitore.

Završiti internacionalizaciju bosanskog pitanja

Kurtić: Kako onda ocjenjujete današnju stvarnu sliku političkog marketinga ove zemlje s obzirom na sveukupnu situaciju u njoj?

Kurtić: Mi danas u BiH nemamo nikakav strateški koncept i nemamo nikakve volje ni namjere da se instaliraju dobri propulzivni kanali jedne efikasne komunikacije kojoj je cilj da se uspostavi jedna dobra volja unutar BiH, a samim tim i prema ostalim državama. To danas samo postoji na jednoj teoriskoj osnovi jer imamo akademski obrazovane ljude koji su to izučavali ili se time bave. Onog trenutka kad u BiH budemo imali generalno opredjeljnje da se ova država gradi kao zajednica sva tri naroda mi ćemo u tom momentu imati sve ispunjene uslove da primjenjujemo sve savremene koncepte političkog marketinga.

RSE: U mnogo svojih radova govorili ste o ulozi medija u izgradnji javne percepcije o državi iz koje potječu. Mogu li danas mediji u okolnostima kakve su u BiH kroz svoj rad graditi pozitivan imidž i kolika je njihova odgovornost u cijelom tom procesu?

Kurtić: Ukoliko bih birao između toga da mediji stvaraju sliku da je ovdje sve „med i mlijeko“ i između toga da mediji pričaju ono što jeste, a to znači da vrše svoju izvornu funkciju da informišu građane o stanju kakvo jeste izabrao bih ovo drugo. Mediji ne mogu uljepšati ono što nije tako. Problem našeg identiteta nije uljepšavanje lijepe priče, naš problem je neriješena egzistencija ljudi i mnogi drugi fundamentalni problemi koji se moraju rjiešiti. Tek kada se to sve posloži onda mi možemo govoriti o jednom zahtjevu da izbalansiramo loše i pozitivne vijesti. Zbog toga ne bih mogao ništa prigovoriti medijima i mislim da je pravo pitanje kada će lideri javnog mišljenja biti mnogo odgovorniji i kada će konstruirati jednu pozitivnu bosansko-hercegovačku priču.

RSE: Povodom Dana neovisnosti BiH rekli ste da se mora dovršiti internacionalizacija BiH u Europsku uniju. U kojem smislu?

Kurtić: Logično je da se mora završiti pitanje internacionalizacije bosanskog pitanja. Bosansko pitanje je internacionalizirano 1992. godine i ono se nije rješavalo u krugu onih država koje su nastale raspadom Jugoslavije niti u internom bosanskom krugu. Tu se umiješala Međunarodna zajednica. Ja smatram da ta internacionalizacija bosanskog pitanja je ustvari ulazak BiH u EU i NATO savez. Mi tu dobivamo ne samo jednu sigurnost več i eliminaciju straha da nešto ne smijemo uraditi, popustiti ili reći. Mi ćemo tako dobiti jedan ambijent u kojem ćemo moći malo opuštenije razgovarati, fokusirati se na neka životna pitanja na kojima inzistira civilni sektor i članovi akademske zajednice. Mislim da bi taj problem trebala uočiti i Međunarodna zajednica, jer Međunarodnoj zajednici nije svejedno jel imaju mirnu Bosnu ili Bosnu koja je bure baruta. Oni se trebaju više angažirati ne stajući na jednu, drugu ili treću stranu. Oni nas trebaju usisati u EU pa nam onda nametnuti neke strože strandarde, pa i ako treba da nas uređuju.