Bosna ne zna što bi sama sa sobom, a kamoli sa susjedima, kaže naša slušateljica kad je čula kojom se temom bavimo. Književnik, publicist i analitičar, Ivan Lovrenović, tvrdi da bi ispravan redoslijed stvari, odnosno krivaca za bh. tapkanje u mjestu trebao biti: na prvom mjestu bh. političari, a potom susjedi.
On naglašava da je posljednjih deceniju došlo do bitnih evolutivnih promjena susjeda prema BiH.
Lovrenović: Ako uzmete u obzir stanje koje smo imali, onaj mučni, dugački status quo koji smo u tim odnosima imali čitavo desetljeće poslije Dejtona, pa i duže od toga, onda ovo što danas imamo na sceni, iako može izgledati kao ponovno uzburkavanje, ili neko preslagivanje, ipak, generalno govoreći, označava jedan veliki pozitivni korak naprijed.
Lovrenović: Mi imamo jako pametne i sposobne političare, ali u obavljanju nekih poslova koji nisu nužno u korist BiH, nego u njihovu vlastitu korist. To jeste osnovno i najteže pitanje i očito da niko (od Sarajeva, Mostara i Banja Luke, pa sve do Vašingtona i Brisela) ne zna kako sa tim izaći na kraj.
Ključni razlog za tu stagnaciju i nemogućnost da se izađe iz tog mrtvog kruga je dejtonska konstrukcija jer je dejtonska konstrukcija vrlo efikasno odigrala svoju jedinu ulogu koju je imala, a to je zaustavljanje rata. Onog časa kada je rat zaustavljen i kada su zaraćene strukture pacificirane i kasnije razoružane, tog časa je morala osvanuti jedna potpuno nova obnovljena konstrukcija uređenja u BiH. Problem je bio u tome što Dejtonski sporazum nije donesen voljom domaćih snaga. Dejtonski sporazum je donesen protiv volje domaćih snaga. On je njima nametnut, a onda je on postao njihova stvar. Onda su svi oni, koji su ga nametnuli, rekli – E, sada to vi treba sami da radite.
Zajednički nazivnik
Lovrenović: Naravno. Prihvatili su ga oni koji su ga prihvatili u partikularnom smislu. Govorim naravno o političarima iz Republike Srpske, koji su upravo u godinama neposredno poslije Dejtona bili njegovi najžešći protivnici. Kleli su se da ga nikada neće prihvatiti. Vrlo brzo su poslije toga shvatili da je Dejton zapravo od Republike Srpske napravio, u administrativnom smislu, jednu veoma povoljnu strukturu, vrlo upravljivu, koja može funkcionirati zahvaljujući tome što je poslužena po modelu jedne klasične nacionalne države. Tada su političari u Republici Srpskoj potpuno promijenili svoj odnos i tada je Dejton postao njihova politička Biblija.
Federacija je suprotan oblik organizacije - razmrvljen, fragmentiran, usitnjen, sa multipliciranim vlastima, a k tome je to entitet dvaju naroda, za razliku od Republike Srpske, koja je praktično mononacionalna. Ti odnosi nikada nisu razjašnjeni.
Danas to eskalira. Imamo pravu eskalaciju svega toga što je bilo u Federaciji od prije Dejtona, od 1994. godine, od Vašingtona pa do danas, što je ostalo pod tepihom neriješeno, nezadovoljeno. Tako dobivamo jednu strukturu koja je u grubim oblicima dvopolna. Nešto kao balkanski Kipar, ali još gore.
Lovrenović: Svakako. Moje je čvrsto uvjerenje da je ono što danas prema BiH dolazi od susjeda, u svakom slučaju politički mnogo konstruktivnije, nego ono što se u samoj Bosni radi. Ništa ne treba idealizirati. I Srbija i Hrvatska imaju svoje posebne državne i nacionalne interese. Ali, za razliku od one nekadašnje Hrvatske i nekadašnje Srbije, danas imamo dvije zemlje kojima je upravo vitalni, očajnički interes potpuno promijenjen. Nekadašnju politiku rata, ekspanzije, negiranja susjeda su pretvorili u jednu pro-evropsku politiku, ne zato što oni to vole, nego zato što je to njima jedini izlaz. Što prije i što bolje počnu da ga prakticiraju i što bolje počnu da realiziraju te planove, to bolje po njih. Taj njihov interes se u ovom trenutku poklapa sa boljitkom i sa interesom BiH.
Lovrenović: Potpuno sam u to uvjeren. To nije projekcija samo naših želja, nego je to u objektivnoj hladnoj analizi jedini zajednički nazivnik koji sve tri zemlje imaju.
On naglašava da je posljednjih deceniju došlo do bitnih evolutivnih promjena susjeda prema BiH.
Lovrenović: Ako uzmete u obzir stanje koje smo imali, onaj mučni, dugački status quo koji smo u tim odnosima imali čitavo desetljeće poslije Dejtona, pa i duže od toga, onda ovo što danas imamo na sceni, iako može izgledati kao ponovno uzburkavanje, ili neko preslagivanje, ipak, generalno govoreći, označava jedan veliki pozitivni korak naprijed.
RSE: Ako je stanje u BiH katastrofalno i ako se usuglasimo da zasluga za takvo stanje najviše pripada političarima u Bosni i Hercegovini, šta to Bosni i Hercegovini ne dozvoljava da iznjedri sposobne političare?
Lovrenović: Mi imamo jako pametne i sposobne političare, ali u obavljanju nekih poslova koji nisu nužno u korist BiH, nego u njihovu vlastitu korist. To jeste osnovno i najteže pitanje i očito da niko (od Sarajeva, Mostara i Banja Luke, pa sve do Vašingtona i Brisela) ne zna kako sa tim izaći na kraj.
Ključni razlog za tu stagnaciju i nemogućnost da se izađe iz tog mrtvog kruga je dejtonska konstrukcija.
Ključni razlog za tu stagnaciju i nemogućnost da se izađe iz tog mrtvog kruga je dejtonska konstrukcija jer je dejtonska konstrukcija vrlo efikasno odigrala svoju jedinu ulogu koju je imala, a to je zaustavljanje rata. Onog časa kada je rat zaustavljen i kada su zaraćene strukture pacificirane i kasnije razoružane, tog časa je morala osvanuti jedna potpuno nova obnovljena konstrukcija uređenja u BiH. Problem je bio u tome što Dejtonski sporazum nije donesen voljom domaćih snaga. Dejtonski sporazum je donesen protiv volje domaćih snaga. On je njima nametnut, a onda je on postao njihova stvar. Onda su svi oni, koji su ga nametnuli, rekli – E, sada to vi treba sami da radite.
Zajednički nazivnik
RSE: U međuvremenu su taj Dejtonski sporazum neki prihvatili, tako da ga sada štite kao rođeno dijete.
Lovrenović: Naravno. Prihvatili su ga oni koji su ga prihvatili u partikularnom smislu. Govorim naravno o političarima iz Republike Srpske, koji su upravo u godinama neposredno poslije Dejtona bili njegovi najžešći protivnici. Kleli su se da ga nikada neće prihvatiti. Vrlo brzo su poslije toga shvatili da je Dejton zapravo od Republike Srpske napravio, u administrativnom smislu, jednu veoma povoljnu strukturu, vrlo upravljivu, koja može funkcionirati zahvaljujući tome što je poslužena po modelu jedne klasične nacionalne države. Tada su političari u Republici Srpskoj potpuno promijenili svoj odnos i tada je Dejton postao njihova politička Biblija.
Federacija je suprotan oblik organizacije - razmrvljen, fragmentiran, usitnjen, sa multipliciranim vlastima, a k tome je to entitet dvaju naroda, za razliku od Republike Srpske, koja je praktično mononacionalna. Ti odnosi nikada nisu razjašnjeni.
Danas to eskalira. Imamo pravu eskalaciju svega toga što je bilo u Federaciji od prije Dejtona, od 1994. godine, od Vašingtona pa do danas, što je ostalo pod tepihom neriješeno, nezadovoljeno. Tako dobivamo jednu strukturu koja je u grubim oblicima dvopolna. Nešto kao balkanski Kipar, ali još gore.
RSE: Bosansko-hercegovački političari bi na takvoj političkoj sceni, i u takvoj strukturi, kakva BiH jeste, uspješno zaribali stvar i bez susjeda?
Nekadašnju politiku rata, ekspanzije, negiranja susjeda su pretvorili u jednu pro-evropsku politiku, ne zato što oni to vole, nego zato što je to njima jedini izlaz.
Lovrenović: Svakako. Moje je čvrsto uvjerenje da je ono što danas prema BiH dolazi od susjeda, u svakom slučaju politički mnogo konstruktivnije, nego ono što se u samoj Bosni radi. Ništa ne treba idealizirati. I Srbija i Hrvatska imaju svoje posebne državne i nacionalne interese. Ali, za razliku od one nekadašnje Hrvatske i nekadašnje Srbije, danas imamo dvije zemlje kojima je upravo vitalni, očajnički interes potpuno promijenjen. Nekadašnju politiku rata, ekspanzije, negiranja susjeda su pretvorili u jednu pro-evropsku politiku, ne zato što oni to vole, nego zato što je to njima jedini izlaz. Što prije i što bolje počnu da ga prakticiraju i što bolje počnu da realiziraju te planove, to bolje po njih. Taj njihov interes se u ovom trenutku poklapa sa boljitkom i sa interesom BiH.
RSE: Trebali bi stvari potpuno obrnuti – napraviti antitezu – stimulirati Srbiju i Hrvatsku da nastave ovim putom i da pojačano zbrinjavaju i postiču Bosnu da ide naprijed?
Lovrenović: Potpuno sam u to uvjeren. To nije projekcija samo naših želja, nego je to u objektivnoj hladnoj analizi jedini zajednički nazivnik koji sve tri zemlje imaju.