Preko 8.000 bošnjačkih muškaraca, među kojima su neki bili tek djeca, ubijeno je te, 1995. godine između 11. i 22. jula. Sa područja Srebrenice protjerano je oko 25.000 civila.
Majke i sestre ubijenih muškaraca koje su se vratile da žive u Srebrenici i danas su prinuđene da se sreću sa onima koji su učestvovali u prinudnom odvajanju muškaraca od svojih porodica, jer svi osumnjičeni za ovaj zločin nisu privedeni pred lice pravde.
Istovremeno, srpska udruženja tragaju za 43 nestale osobe srpske nacionalnosti za koje se sumnja da su ubijene tokom zločina koje su 1992. godine počinili pripadnici Armije RBiH.
Prema tvrdnjama srpskih udruženja, tokom rata je na području opštine Srebrenica ubijeno preko 3.000 osoba srpske nacionalnosti.
Jedanaestog juli 1995. godine vojni posmatrač UN-a u izvještaju iz Srebrenica zapisuje:
„Jutro je mirno, ali čudno. Jutro je nekako jezivo.“
Tog 11. jula 1995. godine Hanifa Đogaz krenula je ka Potočarima sa drugim ženama, djecom i starcima. Prisjeća se tog 11. jula 1995. godine kada je zatvorena u fabrici akomulatora u Potočarima:
„Kad sam bila u Akumulatorici tri dana samo su izvodili tamo preko rijeke muškarce, ubijali, klali. Poslije je UNPROFOR, kad smi mi izašli, išao tamo i skupljao njihove kosti. Eto šta su radili.“
Tišinu u Potočarima danas narušava tek zvuk česme i šapat onih koji su došli da se poklone nevinim žrtvama srebreničkog genocida.
Hanifa Đogaz: Vratila sam se zbog njihovih mrtvih kostiju da živim, da gledam u Memorijalni centar
Među preko 8.000 ukopanih Bošnjaka u Memorijalnom centru Potočari su i Hanifina dva sina, kćerka i muž. Pored svega svoj život odlučila je da nastavi u Srebrenici. Sa prozora svoje kuće svakog jutra gleda na Potočare - mjesto gdje su ukopani njeni najbliži:
„Vratila sam se zbog njihovih mrtvih kostiju da živim, da gledam u Memorijalni centar. Opet, kad gledam u njihove kosti gdje su smještene kao da su i oni živi. Sretam stalno zločince, ali živjeti se mora.“
Presude
U blizini Memorijalnog centra živi i Mejra Đogaz. Ne živi u svojoj kući jer su, kako kaže, dva puta od kada se vratila 2002. godine pokušali da je ubiju.
U Srebrenici je izgubila tri sina i muža. Nezadovoljna je presudama za počinjene zločine. Petnaest godina nakon genocida još uvijek nisu uhapšeni svi počinioci. To je i najporaznija činjenica za žrtve zločina, kaže Mejra:
„Da se jednom ratnom zločincu presudi smrtna kazna ne bi se ovo dešavalo ovako. Budim se, ustajem, liježem, gledam u ovaj Memorijalni centar - sto metara nema od Memorijalnog centra gdje živim.“
Među nekoliko hiljada muškaraca koji su spas pokušali pronaći u šumi bila su i dva sina Hanife Đogaz. Nisu preživjeli.
Žrtve genocida u Srebrenici nezadovoljne su presudama i procesuiranjem ratnih zločina, ali i procesom traženja nestalih. U Srebrenicu se prije osam godina vratila i Hatidža Mehmedović.
Ona danas okuplja žena povratnice pod okrilje udruženja Srebreničke majke. Kaže da u bobri za pravdu nema šta da izgubi jer je jula 1995. godine izgubila sve što je imala:
„Kad pogledam suđenja u Haškom tribunalu i kad pogledam sve one zločince koji se nađu pred licem pravde, vjerujte Bogu da im se isplatio i genocid i zločin, i sve ono. Međutim, kad jedan zločinac kaže da se ne osjeća krivim, da nije istina to, da su ljudi ubijali sami sebe i sve to, tako se rane povređuju, tako je to tužno. Još čak traži te smrtne liste da mu se dostave! Znači da se zločincima isplatilo da budu zločinci, da se genocid isplaćuje. A ne znaju da još uvijek kopaju po ranama našim, dubokim ranama koje nikada ne mogu zamladiti, kojima lijeka nema.“
Udruženja koja okupljaju stradale Srbe takođe su nezadovoljna procesuiranjem ratnih zločina. Tragaju za oko 40 nestalih sa područja opštine Srebrenica. Predsjednik opštinske organizacije porodica nestalih i zarobljenih boraca i civila Mladen Grujičić kaže:
„Svako realan i svaki posmatrač sa strane koji je upoznat i koji nije upoznat sa dešavanjima u Srebrenici samoj uvidjeće da tu nešto nije u redu. Jer nemoguće je rat ratovati samo sa jednim narodom, da ne postoji druga strana. A sami vidite da su Srbi osuđeni na preko hiljadu godina, dok na bošnjačkoj strani tek na nekoliko godina, i to neki sitni zločinci, dok su ovi krupni pomilovani ili čak nagrađeni. Mislim prvenstveno na Nasera Orića.“
"Ne ponovilo se"
Iz istog udruženja Milanka Krajišnik dodaje:
„Jer su žrtve obično žene i djeca. Recimo, spomenula sam malog Cvetka Ristića gdje mu je komplet porodica pobijena, on je slučajno izmakao. Jedna majka je pokušala da pobjegne sa djecom preko mosta - ubili su joj dvoje djece u naručju, od četiri i devet godina, i ranili sina od 13 godina. Zar ima veće kazne nego kad vam neko ubije u naručju dvoje djece, a vi ostanete živi, neokrznuti?"
Prema podacima kojima raspolažu udruženja koja okupljaju stradale Srbe, u organizovanim napadima na srpska sela jedinice Armije RBiH ubile su 550 Srba od 6. maja 1992. godine do 16. januara 1993. godine i popalile više od 50 sela i zaselaka na području opštine Srebrenica.
Evo šta o zločinima nakon 15 godina misle građani Srebrenice:
- „Šta uopšte mislim? Pa svugdje su se zločini desili.“
- „Zločini su zločini, stvar prošlosti. Mislim, svakako treba oprostiti ljudima koji su to činili. Ja imam prijatelje Srbe, Bošnjak sam. Ali jednostavno izgleda da neki ljudi ne mogu da zaborave te stvari koje su se desile. Može se to svakako primijetiti.“
- „Moj najbolji prijatelj je bio Srđan Vasić iz Bratunca, i danas dan je - a kad on meni nije smio reći šta se dešava! To je tužno.“
- „A šta možeš da misliš o zločinima? Ništa dobro, ništa. Ne ponovilo se!“
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Spor put do pravde
Janja Beč Neumman: Fenomen poricanja genocida
Porodice žrtava nastavljaju život u Srebrenici
Zločinci moraju biti kažnjeni
Procesi haškog tribunala za ratne zločine u Srebrenici
Svjedoci zločina u Bratuncu
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE