Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake, među kojima je bila i Profesorica na sveučilištu William i Mary u Virginiji Paula Pickering, koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama.
"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa", pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.
Pickering: Aposlutno ne. No, Daytonski Ustav jest stvorio sistem koji je zaustavio rat, no nije pomogao građanima Bosne i Hercegovine da stvore funkcionalnu državu i održivu vlast koja bi omogućila svima da bolje žive. Nije iznenađujuće što Daytonski okvir ima priličnu krutu institucionalnu strukturu, no upravo to omogućuje BiH političarima da se ponašaju onako kako se ponašaju. Daytonski ustav iskorišten je za daljnje etničke podjele, a političarima je omogućio da se bave vlastitim, umjesto općim interesima svih građana BiH.
Pickering: Ja sam uvjerena da građani BiH sada moraju preuzeti na sebe odgovornost i reformirati Daytonski sporazum. Reforme su izuzetno bitne i potrebne. Međunarodna zajednica može imati ulogu onog koji podržava i pomaže reforme. Vrlo je važno da međunarodna zajednica ostane angažirana u zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Posebno moraju raditi na tome da se da više odgovornosti građanima kako bi mogli zahtijevati od svojih političara da donesu i primjene reforme koje će unaprijediti sistem vlasti u BiH. Proces reformi bi trebao biti javniji nego je sada, mora uključiti prijedloge građana i civilnog društva, umjesto da ovisi, kao do sada isključivo od mišljenja političkih elita.
Ratna retorika
Pickering: Ratna retorika postoji. Političke elite to rade koristeći sredstva koja su pod njihovom kontrolom, potom zahvaljujući državnoj birokraciji iskorištavaju ekonomiju koja je korumpirana, kao i medije, a sve kako bi zatrovali bilo kakavu raspravu u BiH. Žele li građani normalan život i vlast koja je njima odgovora njihovim potrebama, to mora mijenjati. Političke elite same po sebi neće mijenjati sistem koji im odgovora, svakako ne bez snažne prisile, koja bi trebala, doći od običnih gradjana. A tim građanima treba dati veće ovlasti, i to bi im trebali omogućiti međunarodni akteri. Daytonski sporazum im, na žalost, ne omogućuje da ostvare vrlo praktične potrebe, i donesu zakone, koji će im omogućiti bolju ekonomsku budućnost, zaštitu individualnih i kolektivnih prava, i sve ono što im donosi sigurnu i stabilnu budućnot.
Pickering: Građani BiH žele demokratsko društvo, prihvatili su demokratske vrijednosti , i to samo 15 godina nakon rata. To je velika stvar, pogotovo u sadašnjoj ekonomskoj situaciji. Oni pokušavaju stvoriti normalan život, tolerantno društvo, čak i više od onih koji su sada na javnim funkcijama. Naravno, moraju biti svijesni da im ništa neće biti poklonjeno i da sami trebaju za to izboriti.
Pickering: Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa, kako bi se u potpunosti ispunili zahtjevi EU, uključujući i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Političari često nemaju osjećaj za dnevne potrebe građana, što dovodi do velikog razočaranja i apstinencije u političkom životu. Građani BiH smatraju da sadašnje institucije ne odgovaraju njihovim potrebama. Oni žele reforme koje vode evropskim integracijama, i uopće boljem životu svih u BiH. Zaključili smo da nakon izbora, i pošto su SAD i EU, kao i ostale članice međunarodne zajednice, obećale aktivniji angažman, postoji šansa za BiH, njihove političare i građane, da se fokusiraju na težak posao - ostvarivanje reformi koje će osigurati funkcionalniju državu i vlast. Ne treba miješati reformu sistema upravljanja državom i ustavne reforme. Mišljenje naše grupe je da treba razdvojiti odgovornosti na državnoj od one na lokalnim razinama. Smatramo da treba zaštiti opće interese građana i onemogućiti blokadu stvaranja zakonskih okvira koji će unaprijediti život svih u BiH.
Mi smo bili jedinstveni u stavu da građani moraju biti konzultirani i imati pravo da utječu na reforme koje žele. Nismo davali nikakve upute, već samo mišljenje, iznijeli smo prijedloge, razne opcije, koje bi trebalo razmotriti, no čvrsto vjerujemo da građani BiH i njihovi političari moraju sami voditi reformske procese koji će voditi fukcionalnoj i održivoj zemlji.
Pickering: Ne mogu predvijedeti budućnost. Ali znam jedno. Interes svih građana je da žive u jednoj državi, u BiH, koja će u cjelosti biti integrirana u evropske institucije. Oni koji podržavaju manje, izolirane, dijelove teritorija, zapravo se zalažu za nešto što nije suvremeno, za projekte koji ne mogu unaprijediti život građana u takvim malim, izoliranim entitetima. Vjerujem da će i sami građani shvatiti da ova vrsta takozvanih teritorijalnih projekata ne mogu voditi boljem životu u Bosni i Hercegovini.
***
Paula M. Pickering je profesorica na koledžu William and Mary u Virginiji. Od 1990., do 1994., radila je kao analitičar za Balkan u State Departmentu, a 1996-u je provela u Bosni i Hercegovini kao dužnosnik za ljudska prava u Misiji OSCE. Objavila je niz radova medju kojima i knjigu „Gradnja mira na Balkanu“ ( Pogled odozdo).
"Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa", pojašnjava u intervjuu za RSE Paula Pickering.
RSE: 21. oktobra napuniti će se 15 godina Daytonskog sporazuma. Svi se slažu, donio je mir, ali nije Bosnu i Hercegovinu učinio funkcionalnom državom. Mnogi čak zajedljivo tvrde da je međunarodna zajednica sporazumom navukla jednu vrstu luđačke košulje građanima BiH, i da se svi čude što se sada tako ponašaju. Slažete li se s takvim tvrdnjama?
Pickering: Aposlutno ne. No, Daytonski Ustav jest stvorio sistem koji je zaustavio rat, no nije pomogao građanima Bosne i Hercegovine da stvore funkcionalnu državu i održivu vlast koja bi omogućila svima da bolje žive. Nije iznenađujuće što Daytonski okvir ima priličnu krutu institucionalnu strukturu, no upravo to omogućuje BiH političarima da se ponašaju onako kako se ponašaju. Daytonski ustav iskorišten je za daljnje etničke podjele, a političarima je omogućio da se bave vlastitim, umjesto općim interesima svih građana BiH.
RSE: Daytonski sporazum donešen je na inicijativu međunarodne zajednice. Očito je da se mora mijenjati. Da li je za to potrebna nova međunarodna konferencija, ili je sada red na građane BiH da mijenjaju neke odrednice Daytonskog sporazuma?
Pickering: Ja sam uvjerena da građani BiH sada moraju preuzeti na sebe odgovornost i reformirati Daytonski sporazum. Reforme su izuzetno bitne i potrebne. Međunarodna zajednica može imati ulogu onog koji podržava i pomaže reforme. Vrlo je važno da međunarodna zajednica ostane angažirana u zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Posebno moraju raditi na tome da se da više odgovornosti građanima kako bi mogli zahtijevati od svojih političara da donesu i primjene reforme koje će unaprijediti sistem vlasti u BiH. Proces reformi bi trebao biti javniji nego je sada, mora uključiti prijedloge građana i civilnog društva, umjesto da ovisi, kao do sada isključivo od mišljenja političkih elita.
Ratna retorika
RSE: Spomenuli ste političke elite. Upravo iz tih redova čuje se i danas ratna retorika, kao i prije Daytona. Kako to jednom zauvijek promijeniti?
Pickering: Ratna retorika postoji. Političke elite to rade koristeći sredstva koja su pod njihovom kontrolom, potom zahvaljujući državnoj birokraciji iskorištavaju ekonomiju koja je korumpirana, kao i medije, a sve kako bi zatrovali bilo kakavu raspravu u BiH. Žele li građani normalan život i vlast koja je njima odgovora njihovim potrebama, to mora mijenjati. Političke elite same po sebi neće mijenjati sistem koji im odgovora, svakako ne bez snažne prisile, koja bi trebala, doći od običnih gradjana. A tim građanima treba dati veće ovlasti, i to bi im trebali omogućiti međunarodni akteri. Daytonski sporazum im, na žalost, ne omogućuje da ostvare vrlo praktične potrebe, i donesu zakone, koji će im omogućiti bolju ekonomsku budućnost, zaštitu individualnih i kolektivnih prava, i sve ono što im donosi sigurnu i stabilnu budućnot.
RSE: Građani bi, dakle, trebali biti aktiviniji, tražiti da se se poštuju njihova prava. Da li su već sada prihvatili demokratske vrijednosti razvijenih demokracija?
Pickering: Građani BiH žele demokratsko društvo, prihvatili su demokratske vrijednosti , i to samo 15 godina nakon rata. To je velika stvar, pogotovo u sadašnjoj ekonomskoj situaciji. Oni pokušavaju stvoriti normalan život, tolerantno društvo, čak i više od onih koji su sada na javnim funkcijama. Naravno, moraju biti svijesni da im ništa neće biti poklonjeno i da sami trebaju za to izboriti.
RSE: Nedavno je američka Nacionalna fondacija za demokraciju iz Washingtona objavila izvještaj radne grupe koja je okupile ugledne stručnjake koji su iznijeli svoje viđenje nužnih promjena u BiH kako funkcionalne države na putu euro atlantskim integracijama. Vi ste jedna od članica te grupe, kakvi su zaključci?
Pickering: Zaključili smo da su reforme u Bosni i Herecgovini nužne jer je sadašnji sistem upravljanja državom neodrživ. Država stagnira, a institucionalni nedostaci države najvidljiviji su u propustima političkog sustava da omogući kompromis između lidera etničkih grupa, kako bi se u potpunosti ispunili zahtjevi EU, uključujući i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Političari često nemaju osjećaj za dnevne potrebe građana, što dovodi do velikog razočaranja i apstinencije u političkom životu. Građani BiH smatraju da sadašnje institucije ne odgovaraju njihovim potrebama. Oni žele reforme koje vode evropskim integracijama, i uopće boljem životu svih u BiH. Zaključili smo da nakon izbora, i pošto su SAD i EU, kao i ostale članice međunarodne zajednice, obećale aktivniji angažman, postoji šansa za BiH, njihove političare i građane, da se fokusiraju na težak posao - ostvarivanje reformi koje će osigurati funkcionalniju državu i vlast. Ne treba miješati reformu sistema upravljanja državom i ustavne reforme. Mišljenje naše grupe je da treba razdvojiti odgovornosti na državnoj od one na lokalnim razinama. Smatramo da treba zaštiti opće interese građana i onemogućiti blokadu stvaranja zakonskih okvira koji će unaprijediti život svih u BiH.
Mi smo bili jedinstveni u stavu da građani moraju biti konzultirani i imati pravo da utječu na reforme koje žele. Nismo davali nikakve upute, već samo mišljenje, iznijeli smo prijedloge, razne opcije, koje bi trebalo razmotriti, no čvrsto vjerujemo da građani BiH i njihovi političari moraju sami voditi reformske procese koji će voditi fukcionalnoj i održivoj zemlji.
RSE: Govorimo o funkcionalnoj državi, no i dalje postoje prijetnje u RS o izdvajanju toga entiteta iz BH, a i hrvatski političari u BiH opet oživljavaju ideju o trećem entitetu. Kako vidite budučnost?
Pickering: Ne mogu predvijedeti budućnost. Ali znam jedno. Interes svih građana je da žive u jednoj državi, u BiH, koja će u cjelosti biti integrirana u evropske institucije. Oni koji podržavaju manje, izolirane, dijelove teritorija, zapravo se zalažu za nešto što nije suvremeno, za projekte koji ne mogu unaprijediti život građana u takvim malim, izoliranim entitetima. Vjerujem da će i sami građani shvatiti da ova vrsta takozvanih teritorijalnih projekata ne mogu voditi boljem životu u Bosni i Hercegovini.
***
Paula M. Pickering je profesorica na koledžu William and Mary u Virginiji. Od 1990., do 1994., radila je kao analitičar za Balkan u State Departmentu, a 1996-u je provela u Bosni i Hercegovini kao dužnosnik za ljudska prava u Misiji OSCE. Objavila je niz radova medju kojima i knjigu „Gradnja mira na Balkanu“ ( Pogled odozdo).
