Majke, sestre, supruge i kćerke ovako su prije dva mjeseca ispratile 775 od 8.000 ubijenih Srebreničana na vječni počinak u Potočare:
Kroz Potočare put vodi u Srebrenicu. Pored hiljada mramornih nišana, ispod kojih jedni uz druge leže očevi, sinovi i djedovi, provezao se nedavno i premijer RS Milorad Dodik na stranački skup SNSD u Srebrenici, gdje je ustvrdio:
„Ne mogu nerođena srspka djeca biti kriva za nešto što je bilo prije 10, 15 godina. Ne mogu i neće biti. I nije bio genocid ovdje. I nećemo prihvatiti da je bio genocid, jer nije bio genocid. Više je Bošnjaka tih mjeseci izašlo iz Srebrenice i otišlo putem Tuzle i Sarajeva nego što ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid.“
Ni činjenice koje je utvrdio sud, ni hiljade svjedoka, ni priznanja učesnika u najvećem pokolju na tlu Evrope nakon holokausta nisu dovoljna da negiranje prestane. Ako je i za predizborne potrebe - previše je.
U komentaru za RSE ugledni novinar Ivan Lovrenović kazao je da, i kad bi bile samo predizborni politički folklor, opisane manifestacije negacionizma i zakovanosti u ratnu prošlost bile bi dovoljno alarmantne. Ali pred izbore je samo pojačano ono što je ukorijenjeni sadržaj svakodnevnoga psihopolitičkog života, raspoloženja i političke prakse. Čak i nominalno nenacionalne partije nastupaju sa najžešćih nacionalnih pozicija, i koriste sredstva i poruke koje padaju u najdublje slojeve kolektivnih strahova, poriva ili apetita, smatra Lovrenović.
„Stranka nezavisnih socijaldemokrata i njezin šef Dodik izrazit su primjer takve preobrazbe i takvoga ponašanja. Ono se očituje u silovitom nastojanju za rehabilitacijom Republike Srpske od ratne prošlosti i od bilo kakvoga povezivanja njezine geneze sa zločinima počinjenim na tom putu. U tom poslu Dodik je danas mnogo revnosniji i od samoga ratnog lidera i organizatora Srpske demokratske stranke. Tako je, u jeku predizborne kampanje, pribjegao i najmračnijem od svih agitacijskih sredstava kada je na skupu u Srebrenici po tko zna koji put ponovio svoju negacionističku tezu o srebreničkom genocidu,“ kazao je on.
Pali na osnovnom ispitu
Genocid u Srebrenici je toliko užasan zločin da je njegovo breme teško nositi - lakše je negirati, nego priznati istinu, smatra članica Međunarodnog udruženja istraživača i profesora genocida Janja Beč - Neumann.
Oni koji negiraju genocid i prijete otcjepljenjem, kaže, pali bi na osnovnom ispitu.
„Kada bi gospodin Dodik, ili ti koji viču o tome došli kod mene na ispit, stvarno se bojim da ne bi prošli radi elementarnih kriterijuma znanja i standarda. Ja sam sigurna da oni ne znaju čak ni šta znači ta reč: genos i cide - ubiti grupu, ubiti pleme. To je to pitanje lukavosti, a ne inteligencije, koja stvarno samo otežava sledećim generacijama time što im ostavljaju jedno strašno nasleđe, teraju ih da i oni dele tu sramotu, koje se ne može izbrisati. Oni ne ostavljaju u nasleđe jednu prosperitetnu, sigurnu, stabilnu, pravednu zajednicu, nego ostavljaju jednu osramoćenu, osiromašenu, nestabilnu, nesigurnu, bez vizije budućnosti toj sledećoj generaciji. Otcepiti se! Pa ko će da se otcepi? Kako? Da pobiju onda još, ne znam koliko ima, dva posto koji nisu te srpske nacije? I onda će kao da budu čisti i onda će kao da budu sretni. S kim? Pa mi smo ljudska bića, mi moramo da živimo s drugima. Takve zajednice nestaju koje nisu u stanju da komuniciraju sa drugima. Meni je jedna briga i tuga, u krajnoj liniji: koji je taj ambijent u RS, i međunarodni, koji omogućava posle toliko godina da takav neko bude na vlasti?“ rekla je ona.
Svi elementi poricanja su, vjeruje Neumann, prisutni u RS, ali i u Srbiji. No, iza poricanja i nedonošenja zakona o zabrani negiranja genocida, stoji strategija koju zanima isključivo interes.
„Kao što je genocid zločin države, tako je poricanje genocida strategija države koja je, nažalost, skoro ista, skoro neizmenjena od one koja je to počinila. Bitan momenat je pitanje moći. Time se gubi ogromna moć koja je, verovatno je svakome jasno, ustvari materijalna i finansijska. Tu nema puno stida. Tu je uglavnom ta volja za moć koja omogućava ogromnu pljačku i preraspodelu koja traje poslednjih 20 godina, ali to je neka druga tema. Znači, mi moramo da vidimo ko je iza, ko ima koristi od toga da ne prođe takav zakon, odnosno da poricanje u RS postane trajno, što je takođe malo verovatno po meni, ali, recimo, moguće,“ smatra Janja Beč - Neumann.
Napraviti prosperitetnu zemlju, priznati da se genocid dogodio i ići naprijed značilo bi da srpska i sva ostala djeca prestaju biti taoci politike koja se vodi već 15 godina. Ali to bi značilo odustati i od vila, aviona, skupih automobila...
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Iza poricanja genocida stoji strategija interesa
Brammertz: Mladić mora biti uhapšen što prije
Od slučaja Glavaš zavisiće sporazumi BiH, Hrvatske i Srbije
"Signali srca" - priče o hrabrim i plemenitim ljudima
Svedoci: Jurišić je samo preneo naređenja
Perišić kršio embargo, potvrdio svjedok odbrane
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Kroz Potočare put vodi u Srebrenicu. Pored hiljada mramornih nišana, ispod kojih jedni uz druge leže očevi, sinovi i djedovi, provezao se nedavno i premijer RS Milorad Dodik na stranački skup SNSD u Srebrenici, gdje je ustvrdio:
„Ne mogu nerođena srspka djeca biti kriva za nešto što je bilo prije 10, 15 godina. Ne mogu i neće biti. I nije bio genocid ovdje. I nećemo prihvatiti da je bio genocid, jer nije bio genocid. Više je Bošnjaka tih mjeseci izašlo iz Srebrenice i otišlo putem Tuzle i Sarajeva nego što ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid.“
Ni činjenice koje je utvrdio sud, ni hiljade svjedoka, ni priznanja učesnika u najvećem pokolju na tlu Evrope nakon holokausta nisu dovoljna da negiranje prestane. Ako je i za predizborne potrebe - previše je.
U komentaru za RSE ugledni novinar Ivan Lovrenović kazao je da, i kad bi bile samo predizborni politički folklor, opisane manifestacije negacionizma i zakovanosti u ratnu prošlost bile bi dovoljno alarmantne. Ali pred izbore je samo pojačano ono što je ukorijenjeni sadržaj svakodnevnoga psihopolitičkog života, raspoloženja i političke prakse. Čak i nominalno nenacionalne partije nastupaju sa najžešćih nacionalnih pozicija, i koriste sredstva i poruke koje padaju u najdublje slojeve kolektivnih strahova, poriva ili apetita, smatra Lovrenović.
„Stranka nezavisnih socijaldemokrata i njezin šef Dodik izrazit su primjer takve preobrazbe i takvoga ponašanja. Ono se očituje u silovitom nastojanju za rehabilitacijom Republike Srpske od ratne prošlosti i od bilo kakvoga povezivanja njezine geneze sa zločinima počinjenim na tom putu. U tom poslu Dodik je danas mnogo revnosniji i od samoga ratnog lidera i organizatora Srpske demokratske stranke. Tako je, u jeku predizborne kampanje, pribjegao i najmračnijem od svih agitacijskih sredstava kada je na skupu u Srebrenici po tko zna koji put ponovio svoju negacionističku tezu o srebreničkom genocidu,“ kazao je on.
Pali na osnovnom ispitu
Genocid u Srebrenici je toliko užasan zločin da je njegovo breme teško nositi - lakše je negirati, nego priznati istinu, smatra članica Međunarodnog udruženja istraživača i profesora genocida Janja Beč - Neumann.
Oni koji negiraju genocid i prijete otcjepljenjem, kaže, pali bi na osnovnom ispitu.
„Kada bi gospodin Dodik, ili ti koji viču o tome došli kod mene na ispit, stvarno se bojim da ne bi prošli radi elementarnih kriterijuma znanja i standarda. Ja sam sigurna da oni ne znaju čak ni šta znači ta reč: genos i cide - ubiti grupu, ubiti pleme. To je to pitanje lukavosti, a ne inteligencije, koja stvarno samo otežava sledećim generacijama time što im ostavljaju jedno strašno nasleđe, teraju ih da i oni dele tu sramotu, koje se ne može izbrisati. Oni ne ostavljaju u nasleđe jednu prosperitetnu, sigurnu, stabilnu, pravednu zajednicu, nego ostavljaju jednu osramoćenu, osiromašenu, nestabilnu, nesigurnu, bez vizije budućnosti toj sledećoj generaciji. Otcepiti se! Pa ko će da se otcepi? Kako? Da pobiju onda još, ne znam koliko ima, dva posto koji nisu te srpske nacije? I onda će kao da budu čisti i onda će kao da budu sretni. S kim? Pa mi smo ljudska bića, mi moramo da živimo s drugima. Takve zajednice nestaju koje nisu u stanju da komuniciraju sa drugima. Meni je jedna briga i tuga, u krajnoj liniji: koji je taj ambijent u RS, i međunarodni, koji omogućava posle toliko godina da takav neko bude na vlasti?“ rekla je ona.
Svi elementi poricanja su, vjeruje Neumann, prisutni u RS, ali i u Srbiji. No, iza poricanja i nedonošenja zakona o zabrani negiranja genocida, stoji strategija koju zanima isključivo interes.
„Kao što je genocid zločin države, tako je poricanje genocida strategija države koja je, nažalost, skoro ista, skoro neizmenjena od one koja je to počinila. Bitan momenat je pitanje moći. Time se gubi ogromna moć koja je, verovatno je svakome jasno, ustvari materijalna i finansijska. Tu nema puno stida. Tu je uglavnom ta volja za moć koja omogućava ogromnu pljačku i preraspodelu koja traje poslednjih 20 godina, ali to je neka druga tema. Znači, mi moramo da vidimo ko je iza, ko ima koristi od toga da ne prođe takav zakon, odnosno da poricanje u RS postane trajno, što je takođe malo verovatno po meni, ali, recimo, moguće,“ smatra Janja Beč - Neumann.
Napraviti prosperitetnu zemlju, priznati da se genocid dogodio i ići naprijed značilo bi da srpska i sva ostala djeca prestaju biti taoci politike koja se vodi već 15 godina. Ali to bi značilo odustati i od vila, aviona, skupih automobila...
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Iza poricanja genocida stoji strategija interesa
Brammertz: Mladić mora biti uhapšen što prije
Od slučaja Glavaš zavisiće sporazumi BiH, Hrvatske i Srbije
"Signali srca" - priče o hrabrim i plemenitim ljudima
Svedoci: Jurišić je samo preneo naređenja
Perišić kršio embargo, potvrdio svjedok odbrane
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)