Prilog iz RSE magazina TV Liberty o odnosu vlasti prema vrhunskim sportistima,
autor Ivan Katavić
Još jednom će zazvučati nevjerovatan podatak da u Bosni i Hercegovini ima tek 15 zaslužnih sportaša, makar za zvaničnu statistiku. Ostala proslavljena imena bosanskohercegovačkog sporta i nekadašnje Jugoslavije izgleda da ne postoje. Međutim, i one kojima su nedavno priznali zasluge, poput atletičara Zlatana Saračevića ili legendarne košarkašice Razije Mujanović, država je odmah ponizila mizernim iznosom dotacije.
Ivan Katavić
U Bosni i Hercegovini trenutačno postoji šest zaslužnih sportaša u Republici Srpskoj i devet u Federaciji, koji su u svojim karijerama osvojili najsjajnija odličja na olimpijskim, svjetskim i europskim takmičenjima. Sportaši iz Federacije, odlukom Državnog ministarstva za civilne poslove, tek su od nedavno počeli dobijati naknade za doprinos u sportu.
Zlatan Saračević, prvak Europe u bacanju kugle i jedan od najboljih atletičara Bosne i Hercegovine svih vremena, kaže da prima iznos od oko 240 eura, što je za njega, kao i za ostale zaslužene sportaše, poniženje.
„Osjećamo se svi poniženo. Nama su prema Zakonu ugrožena i sama ljudska prava“, kaže Saračević.
Osvajačice srebrene medalje u košarci na Olimpijskim igrama u Seulu - Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić - za svoje sportske rezultate dobijaju također oko 240 eura, samo zato što žive u Federaciji, dok njihova kolegica, Slađana Golić, za istu medalju, u Republici Srpskoj, dobija oko 800 eura.
„To je smiješna cifra. Zaslužni sportaši u Republici Srpskoj imaju adekvatna primanja“, kaže Razija Mujanović.
„Na Olimpijskim igrama u Seulu, iz Bosne i Hercegovine, bilo je nas četvero. Nas tri iz Federacije ne primamo doživotnu nadoknadu, a Slađana Golić iz Republike Srpske je prima“, navodi Vesna Bajkuša.
„Mi smo svi zajedno postizali te rezultate. Ovom prilikom želim da im dam podršku, da i one iz Federacije dobiju nadoknadu, kao mi iz Republike Srpske“, kaže Slađana Golić.
Krivi sportski savezi
U Bosni i Hercegovini godinama nema rezultata u sportu. Za to su najviše odgovorni sportski savezi, koji nisu registrirani i u kojim sjede nekompetentni ljudi, te vlasti koje vrlo malo ulažu u sport.
„Zakonom i pravilnikom je određeno da kandidaturu mogu podnijeti samo sportski savezi koji su, u skladu za Zakonom, uredno registrovani. Ali, oni to nisu bili i nisu mogli podnijeti kandidaturu. Da bi pomogli sportistima, da bi tu nepravduispravili, promijenili smo Pravilnik i omogućili sportistima da i sami mogu da konkurišu“, navodi Mustafa Demir, pomoćnik ministra za sport Federacije Bosne i Hercegovine.
O sudbini zaslužnih sportaša iz Federacije, odlučivalo je povjerenstvo Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, u kojem su, prema mišljenju sportaša, također sjedili nekompetentni ljudi. Da je sve loše uređeno, svjesni su i oni sami.
„Mislim da to nije dobar odnos i nadam se da će oni koji odlučuju o budžetu voditi računa o tome i da će izaći u susret našim zahtjevima iz Ministarstva civilnih poslova. Mislim da nije pošteno da zaslužni sportisti, u jednom dijelu države, primaju naknadu jedne visine, a u drugom dijelu države, nižu naknadu“, kaže Suad Džafić, pomoćnik ministra za sport Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
Iz Zakona o sportu i kategorizaciji sporta Bosne i Hercegovine, na osnovu kojeg su se dodjeljivale naknade, izbrisani su sportski treneri, što je još jedan apsurd jer su upravo oni mnoge bosnasko-hercegovačke sportaše doveli do najsjajnijih odličja.
„Taj član 6, koji je uvrštavao i trenere, je izbrisan. Tako su svi treneri u Bosni i Hercegovini poniženi jer im je uskraćen zanos i nivo svijesti prema sportu. Došli su u apsurdnu situaciju jer čemu trud i rad, kada oni od toga nemaju ništa“, kaže Zlatan Saračević.
Dok u većini zemalja vrhunski sportaši imaju status idola nacije i za to dobijaju zaslužena visoka primanja, bosanskohercegovački sportaši u jednom dijelu države za svoje rezultate dobijaju minorna primanja.
*****
Ukoliko vas zanima, ovdje možete naći i ostale priče iz teme sedmice o tretmanu sportista u regionu:
Kreditom na Evropsko prvenstvo.
Sportisti bez prava na državnu mirovinu
Titule stižu, a plate kasne
autor Ivan Katavić
Još jednom će zazvučati nevjerovatan podatak da u Bosni i Hercegovini ima tek 15 zaslužnih sportaša, makar za zvaničnu statistiku. Ostala proslavljena imena bosanskohercegovačkog sporta i nekadašnje Jugoslavije izgleda da ne postoje. Međutim, i one kojima su nedavno priznali zasluge, poput atletičara Zlatana Saračevića ili legendarne košarkašice Razije Mujanović, država je odmah ponizila mizernim iznosom dotacije.
Ivan Katavić
U Bosni i Hercegovini trenutačno postoji šest zaslužnih sportaša u Republici Srpskoj i devet u Federaciji, koji su u svojim karijerama osvojili najsjajnija odličja na olimpijskim, svjetskim i europskim takmičenjima. Sportaši iz Federacije, odlukom Državnog ministarstva za civilne poslove, tek su od nedavno počeli dobijati naknade za doprinos u sportu.
Zlatan Saračević, prvak Europe u bacanju kugle i jedan od najboljih atletičara Bosne i Hercegovine svih vremena, kaže da prima iznos od oko 240 eura, što je za njega, kao i za ostale zaslužene sportaše, poniženje.
„Osjećamo se svi poniženo. Nama su prema Zakonu ugrožena i sama ljudska prava“, kaže Saračević.
Osvajačice srebrene medalje u košarci na Olimpijskim igrama u Seulu - Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić - za svoje sportske rezultate dobijaju također oko 240 eura, samo zato što žive u Federaciji, dok njihova kolegica, Slađana Golić, za istu medalju, u Republici Srpskoj, dobija oko 800 eura.
„To je smiješna cifra. Zaslužni sportaši u Republici Srpskoj imaju adekvatna primanja“, kaže Razija Mujanović.
„Na Olimpijskim igrama u Seulu, iz Bosne i Hercegovine, bilo je nas četvero. Nas tri iz Federacije ne primamo doživotnu nadoknadu, a Slađana Golić iz Republike Srpske je prima“, navodi Vesna Bajkuša.
„Mi smo svi zajedno postizali te rezultate. Ovom prilikom želim da im dam podršku, da i one iz Federacije dobiju nadoknadu, kao mi iz Republike Srpske“, kaže Slađana Golić.
Krivi sportski savezi
U Bosni i Hercegovini godinama nema rezultata u sportu. Za to su najviše odgovorni sportski savezi, koji nisu registrirani i u kojim sjede nekompetentni ljudi, te vlasti koje vrlo malo ulažu u sport.
„Zakonom i pravilnikom je određeno da kandidaturu mogu podnijeti samo sportski savezi koji su, u skladu za Zakonom, uredno registrovani. Ali, oni to nisu bili i nisu mogli podnijeti kandidaturu. Da bi pomogli sportistima, da bi tu nepravdu
"Mislim da nije pošteno da zaslužni sportisti, u jednom dijelu države, primaju naknadu jedne visine, a u drugom dijelu države, nižu naknadu“, kaže Suad Džafić, pomoćnik ministra za sport Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
O sudbini zaslužnih sportaša iz Federacije, odlučivalo je povjerenstvo Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, u kojem su, prema mišljenju sportaša, također sjedili nekompetentni ljudi. Da je sve loše uređeno, svjesni su i oni sami.
„Mislim da to nije dobar odnos i nadam se da će oni koji odlučuju o budžetu voditi računa o tome i da će izaći u susret našim zahtjevima iz Ministarstva civilnih poslova. Mislim da nije pošteno da zaslužni sportisti, u jednom dijelu države, primaju naknadu jedne visine, a u drugom dijelu države, nižu naknadu“, kaže Suad Džafić, pomoćnik ministra za sport Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
Iz Zakona o sportu i kategorizaciji sporta Bosne i Hercegovine, na osnovu kojeg su se dodjeljivale naknade, izbrisani su sportski treneri, što je još jedan apsurd jer su upravo oni mnoge bosnasko-hercegovačke sportaše doveli do najsjajnijih odličja.
„Taj član 6, koji je uvrštavao i trenere, je izbrisan. Tako su svi treneri u Bosni i Hercegovini poniženi jer im je uskraćen zanos i nivo svijesti prema sportu. Došli su u apsurdnu situaciju jer čemu trud i rad, kada oni od toga nemaju ništa“, kaže Zlatan Saračević.
Dok u većini zemalja vrhunski sportaši imaju status idola nacije i za to dobijaju zaslužena visoka primanja, bosanskohercegovački sportaši u jednom dijelu države za svoje rezultate dobijaju minorna primanja.
*****
Ukoliko vas zanima, ovdje možete naći i ostale priče iz teme sedmice o tretmanu sportista u regionu:
Kreditom na Evropsko prvenstvo.
Sportisti bez prava na državnu mirovinu
Titule stižu, a plate kasne