Posljednji primjer napisa kako je reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bio zapravo saradnik UDBA-e, i to pod kodnim imenom Vezir, još jedanput dokazuje koliko je neophodan bio proces lustracije. No, opšte raspoloženje na Balkanu je takvo da će se teško ikada očistiti redovi javnih i državnih institucija. Odluke bi, naime, morali donijeti upravo oni koje bi trebalo očistiti.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, pa i svih zemalja bivše Jugoslavije, jedan od najvećih krivaca za izostanak ovog procesa jeste rat. No, ne treba isključiti i druge faktore, napominje publicista i analitičar Željko Ivanković.
„Same godine su počistile onaj dio koji je lustracija trebala učiniti. Nisam baš siguran da je svima onima, pa čak i onima koji glasno pričaju o lustraciji, uvijek stalo da se to provede jer se plaše da bi ta lustracija koješta otkrila. Nisam baš siguran da su voljni provesti lustraciju oni kadrovi koji nisu željeli provesti i neke druge zakone“, kaže Ivanković.
Eliminacija iz bosanskohercegovačkog političkog života onih koji su bili visoko pozicionirani u bivšem sistemu jeste težak zadatak koji nije lako provesti, smatra predlagač zakona o lustraciji u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Stanko Primorac i dodaje:
„Oni su neprijatelji socijaliziranog društva. Nisam optimista, s obzirom na činjenicu da se u nacionalnim strankama na vrlo ozbiljnim funkcijama nalazi veliki broj ljudi koje bi lustracija trebala obuhvatiti.“
Saradnik UDBA-e, prema vlastitom priznanju, bio je i nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zastupnik u Domu naroda državnog Parlamenta Ivo Miro Jović, a u mnogim strankama i parlamentima u zemlji, sjede i oni koji su po dužnosti radili za kontraobavještajnu službu, među kojima su i bivši oficiri JNA koji su početkom rata prešli na stranu Armije Bosne i Hercegovine.
Lustracija danas, 20 godina nakon što je trebala biti provedena, i nema nekog smisla - smatra savjetnik u Centru za ljudska prava pri Univerzitetu u Sarajevu Dino Abazović.
„Mislim da je danas veoma neozbiljno pokušavati razmatrati bilo kakve lustracione efekte, izuzev činjenice da se treba suočiti sa eventualnim kršenjima ljudskih prava koja su se dešavala u bivšoj državi. Mi nemamo konsolidovanu demokratiju. Lustracija je demokratski institut koji ima ne samo institucionalnu mjeru u smislu da se onemogući one iz bivšeg režima koji su praktično bili u frontu kršenja ljudskih prava građana, nego da se radi i o jednom psihološkom lustracionom, odnosno kataratičkom elementu. Mi nemamo moment koji je važan da se ta mjera shvati, prije svega na psihološko-moralnom planu, kao važna. Sve bi u protivnom bilo fingiranje demokratije", objašnjava Abazović.
No, lustracija je u Bosni i Hercegovini savršeno oružje za eliminaciju političkih protivnika, smatra novinar i književnik Dragan Marjanović.
„Svi smo znali u susjedstvu ko je koketirao sa UDBA-om, ali kada su došli višestranački izbor svako je prigrlio svoje - bolje je da je s nama nego da je s njima. Sada mi, 20 godina nakon prvih višestranačkih izbora, pokušavamo nametnuti to više kao način da eliminiramo, shvaitet ovo uvjetno, ’njihove’ udbaše, a ne ’naše’. A unutar jednoga korpusa, neko ko je siguran da nema tu vrstu mrlje u biografiji, svakako će se potruditi da nekome nametne sankcije i da ga uvuče u sankcijski proces lustracije samo zato da ga makne sa određenog mjesta, bilo u nekom trgovinskom lobiju, bilo u nekom vjerskom ili političkom“, kaže Marjanović.
Potrebna saglasnost
Građani nemaju pristupe dosijeima i svako malo pojavi se nešto što potegne pitanje rješavanja nečega što je bilo ranije, ili se radi o još jednom potezu koji za cilj ima manipulaciju, kaže Ivanković i dodaje:
„Isto tako sam siguran da će oni koji su sudjelovali u tome na bilo koji način, ili koji nisu sigurni da su čisti, učiniti sve da se takve stvari prikriju, ako već u ovih 20 godina, na ovim našim balkanskim prostorima, nisu u dobroj mjeri ti dosijei na neki način već uništeni, spaljeni.“
U Rezoluciji Vijeća Evrope o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sistema stoji koje su opasnosti od propalog prelaznog procesa:
„U najboljem slučaju nastat će oligarhija umjesto demokratije, korupcija umjesto vladavine prava i organizirani kriminal umjesto ljudskih prava. U najgorem slučaju rezultat bi mogao biti baršunasta obnova totalitarnoga režima, ili prije - nasilno svrgavanje mlade demokratije.“
U većini, slažu se analitičari, Bosna i Hercegovina se može naći. Ipak, govoriti o procesu uklanjanja osoba iz javnoga političkog života koje su bili aktivne u službi totalitarnih režima je diskutabilno jer ne postoji saglasnost ni o tome na čemu se režim zasnivao, kaže Marjanović:
„Kako uopće razgovarati o lustraciji, o vremenu između 1941. i 1991. godine, kada se u Bosni i Hercegovini 2010. godine vodi parlamentarna rasprava jesu li četnici bili fašisti ili nisu. Postoji u narodu komentar, kada nešto ne voli, sa tri slova, opak, kao i ostale opake riječi: rak, rat, nož - e ovo je Fuj!“
U Parlamentu Bosne i Hercegovine drugi put je predložen zakon o lustraciji, no sva su predviđanja da ipak neće proći proceduru, tim prije što se radi o izbornoj godini, te su manipulacije ovim pojmom i procesom moguć scenario na kome se može zasnivati politička kampanja.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Mahmutčehajić: Bez političkog osvješćenja nema evropske budućnosti
Crna gora nije se suočila s "mrljama" iz prošlosti
„Pročišćavanje“ hrvatskog društva nije napravljeno
O lustraciji u Srbiji niko ne razmišlja
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Što se tiče Bosne i Hercegovine, pa i svih zemalja bivše Jugoslavije, jedan od najvećih krivaca za izostanak ovog procesa jeste rat. No, ne treba isključiti i druge faktore, napominje publicista i analitičar Željko Ivanković.
„Same godine su počistile onaj dio koji je lustracija trebala učiniti. Nisam baš siguran da je svima onima, pa čak i onima koji glasno pričaju o lustraciji, uvijek stalo da se to provede jer se plaše da bi ta lustracija koješta otkrila. Nisam baš siguran da su voljni provesti lustraciju oni kadrovi koji nisu željeli provesti i neke druge zakone“, kaže Ivanković.
Eliminacija iz bosanskohercegovačkog političkog života onih koji su bili visoko pozicionirani u bivšem sistemu jeste težak zadatak koji nije lako provesti, smatra predlagač zakona o lustraciji u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Stanko Primorac i dodaje:
„Oni su neprijatelji socijaliziranog društva. Nisam optimista, s obzirom na činjenicu da se u nacionalnim strankama na vrlo ozbiljnim funkcijama nalazi veliki broj ljudi koje bi lustracija trebala obuhvatiti.“
Saradnik UDBA-e, prema vlastitom priznanju, bio je i nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i zastupnik u Domu naroda državnog Parlamenta Ivo Miro Jović, a u mnogim strankama i parlamentima u zemlji, sjede i oni koji su po dužnosti radili za kontraobavještajnu službu, među kojima su i bivši oficiri JNA koji su početkom rata prešli na stranu Armije Bosne i Hercegovine.
Govoriti o procesu uklanjanja osoba iz javnoga političkog života koje su bili aktivne u službi totalitarnih režima je diskutabilno jer ne postoji saglasnost ni o tome na čemu se režim zasnivao
Lustracija danas, 20 godina nakon što je trebala biti provedena, i nema nekog smisla - smatra savjetnik u Centru za ljudska prava pri Univerzitetu u Sarajevu Dino Abazović.
„Mislim da je danas veoma neozbiljno pokušavati razmatrati bilo kakve lustracione efekte, izuzev činjenice da se treba suočiti sa eventualnim kršenjima ljudskih prava koja su se dešavala u bivšoj državi. Mi nemamo konsolidovanu demokratiju. Lustracija je demokratski institut koji ima ne samo institucionalnu mjeru u smislu da se onemogući one iz bivšeg režima koji su praktično bili u frontu kršenja ljudskih prava građana, nego da se radi i o jednom psihološkom lustracionom, odnosno kataratičkom elementu. Mi nemamo moment koji je važan da se ta mjera shvati, prije svega na psihološko-moralnom planu, kao važna. Sve bi u protivnom bilo fingiranje demokratije", objašnjava Abazović.
No, lustracija je u Bosni i Hercegovini savršeno oružje za eliminaciju političkih protivnika, smatra novinar i književnik Dragan Marjanović.
„Svi smo znali u susjedstvu ko je koketirao sa UDBA-om, ali kada su došli višestranački izbor svako je prigrlio svoje - bolje je da je s nama nego da je s njima. Sada mi, 20 godina nakon prvih višestranačkih izbora, pokušavamo nametnuti to više kao način da eliminiramo, shvaitet ovo uvjetno, ’njihove’ udbaše, a ne ’naše’. A unutar jednoga korpusa, neko ko je siguran da nema tu vrstu mrlje u biografiji, svakako će se potruditi da nekome nametne sankcije i da ga uvuče u sankcijski proces lustracije samo zato da ga makne sa određenog mjesta, bilo u nekom trgovinskom lobiju, bilo u nekom vjerskom ili političkom“, kaže Marjanović.
Potrebna saglasnost
Građani nemaju pristupe dosijeima i svako malo pojavi se nešto što potegne pitanje rješavanja nečega što je bilo ranije, ili se radi o još jednom potezu koji za cilj ima manipulaciju, kaže Ivanković i dodaje:
„Isto tako sam siguran da će oni koji su sudjelovali u tome na bilo koji način, ili koji nisu sigurni da su čisti, učiniti sve da se takve stvari prikriju, ako već u ovih 20 godina, na ovim našim balkanskim prostorima, nisu u dobroj mjeri ti dosijei na neki način već uništeni, spaljeni.“
U Parlamentu Bosne i Hercegovine drugi put je predložen zakon o lustraciji, no sva su predviđanja da ipak neće proći proceduru, tim prije što se radi o izbornoj godini, te su manipulacije ovim pojmom i procesom moguć scenario
U Rezoluciji Vijeća Evrope o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sistema stoji koje su opasnosti od propalog prelaznog procesa:
„U najboljem slučaju nastat će oligarhija umjesto demokratije, korupcija umjesto vladavine prava i organizirani kriminal umjesto ljudskih prava. U najgorem slučaju rezultat bi mogao biti baršunasta obnova totalitarnoga režima, ili prije - nasilno svrgavanje mlade demokratije.“
U većini, slažu se analitičari, Bosna i Hercegovina se može naći. Ipak, govoriti o procesu uklanjanja osoba iz javnoga političkog života koje su bili aktivne u službi totalitarnih režima je diskutabilno jer ne postoji saglasnost ni o tome na čemu se režim zasnivao, kaže Marjanović:
„Kako uopće razgovarati o lustraciji, o vremenu između 1941. i 1991. godine, kada se u Bosni i Hercegovini 2010. godine vodi parlamentarna rasprava jesu li četnici bili fašisti ili nisu. Postoji u narodu komentar, kada nešto ne voli, sa tri slova, opak, kao i ostale opake riječi: rak, rat, nož - e ovo je Fuj!“
U Parlamentu Bosne i Hercegovine drugi put je predložen zakon o lustraciji, no sva su predviđanja da ipak neće proći proceduru, tim prije što se radi o izbornoj godini, te su manipulacije ovim pojmom i procesom moguć scenario na kome se može zasnivati politička kampanja.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Mahmutčehajić: Bez političkog osvješćenja nema evropske budućnosti
Crna gora nije se suočila s "mrljama" iz prošlosti
„Pročišćavanje“ hrvatskog društva nije napravljeno
O lustraciji u Srbiji niko ne razmišlja
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)