U Sarajevu se od 23. do 31. srpnja održava Sarajevo Film Festival, koji ove godine doživljava svoje 16. izdanje. Festival se za kratko vrijeme profilirao u jedan od najboljih festivala u Jugoistočnoj Europi i među deset festivala u Europi. Festival je baziran na regionalnu kinematografiju i na promociju autora iz regije. Važnu ulogu u tome ima i Elma Tataragić, dugogodišnja selektorica takmičarskog programa igranih i kratkih filmova.
Tataragić: Festival iz godine u godinu raste. Ono što je bio neki put Festivala, je put koji smo jako brzo prešli. Zapravo, mi smo u suštini jedan vrlo mlad festival, ali u kontekstu ostalih festivala i u nekom rejtingu i poređenju svjetskih festivala, mi smo uspjeli da u vrlo kratko vrijeme dođemo u top 10 festivala u Europi, možda čaki i šire. Ono što je utjecalo na to da se Festival na taj način probije na svjetsku scenu, koja je puna i velikih i malih festivala, je zapravo to profiliranje našeg programa prema regiji, tako da smo mi danas jedini festival na svijetu koji prikazuje igrane, kratke, animirane i dokumentarne filmove iz regije.
Tataragić: Ove godine je, dakle, devet filmova. Prošle godine smo imali deset. Ono što je zanimljivo, za razliku od prethodnih godina u kojima smo imali jako puno debitanata, ove godine imamo samo dva debitanta, ali po prosjeku godina ovo je najmlađi program do sada, što znači da imamo autore koji su zreli, koji su u svojim nekim kasnim 30-im ili na početku 40-ih godina, a imaju već tri ili četiri igrana filma. Iz BiH imamo čak dva filma, oba duga, igrana filma: film Nedžada Begovića „Jasmina“ i film Jasmina Durakovića “Sevdah za Karima“. Nama je vrlo važno promovirati bosanskohercegovačke autore. I ova godina je posebna za bh. film. Samo je u godinu dana završeno osam igranih filmova i, dakle, od tih osam, dva su ušla u našu glavnu konkurenciju.
Grad živi sa festivalom
Projekcija u Otvorenom kinu Metalac 15. augusta 2009. godine Tataragić: Uopšte se ne obazirem na temu. Ja čak i prije nego što gledam neki film, trudim se da ne znam ništa o tom filmu. Naravno, nemoguće je da ne znam baš ništa. Znam autora, znam producente, glumce. Što se tiče same teme, trudim se da ne znam toliko. Ono što je zanimljivo da ove godine teške teme, koje su prije bile tretirane također vrlo ozbiljno, sada su tretirane ozbiljno, ali uz jedna estetski otklon - i mislim da je to jedna nova pojava u regionalnoj kinematografiji i mislim da je to jedan novi kvalitet. To je jedna mogućnost da se naši autori, najzad, odvoje od tema koje ih tište u posljednjih 20 godina i da o njima govore ozbiljno, ali ne zaobilazeći humor. Humor je jako dugo nedostajao u regionalnoj kinematografiji.
Tataragić: Otvoreno kino ove godine ima fenomenalni program. Takva je jednostavno godina bila da su i veliki autori kao što su Roman Polanski ili Woody Allen napravili fenomenalne filmove. Mislim da je napravljen jedna fantastičan spoj meinstrim filma koji nije baš holivudski i onog što je meinstrim europske kinematografije, pa i neke južnoameričke. Ali ono što je posebno za mene važno, s obzirom da je moja specijalizacija regija, da su u tom Otvorenom kinu čak tri filma iz regije. Jedan je bosanskohercegovački - film Danisa Tanovića, a druga dva filma su: „Ako mi se fućka, fućkam“ iz Rumunije od Floriana Serbana, koji je osvojio Srebrenog medvjeda, i film koji je osvojio Zlatnog medvjeda Semiha Kaplanougkla „Med“ iz Turske.
Tataragić: Ja mislim da jeste. Mislim da Festival potpuno promijeni sliku grada. Koliko god Festival godi gradu, toliko i ovaj grad godi Festivalu. Moram da kažem da je to jedna uzajamna i ljubav, ali i partnerstvo. Malo je festivala koji se mogu pohvaliti ovakvom atmosferom kakvu mi imamo u gradu. I to je jedan kvalitet koji nama puno pomaže. Naša orijentacija je da uz gotovo svaki film imamo gosta i, naravno, ti gosti kada dođu - to su ljudi koji putuju po mnogim festvalima kojima je u suštini ljeto vrijeme za odmor, a ne za posao i hodanje po festivalima - oni svi budu oduševljeni. I nama je lakše raditi u gradu koji se priprema za Festival i koji živi sa Festivalom.
*****
Mogao bi vas interesovati i ovaj tekst:
Purivatra: Sarajevo postalo relevantna tačka na filmskoj mapi
RSE: Bliži se 16. Sarajevo Film Festival. Kada promatramo Festival s aspekta zrelosti, koliko je napredavao u posljednjih nekoliko godina?
Tataragić: Festival iz godine u godinu raste. Ono što je bio neki put Festivala, je put koji smo jako brzo prešli. Zapravo, mi smo u suštini jedan vrlo mlad festival, ali u kontekstu ostalih festivala i u nekom rejtingu i poređenju svjetskih festivala, mi smo uspjeli da u vrlo kratko vrijeme dođemo u top 10 festivala u Europi, možda čaki i šire. Ono što je utjecalo na to da se Festival na taj način probije na svjetsku scenu, koja je puna i velikih i malih festivala, je zapravo to profiliranje našeg programa prema regiji, tako da smo mi danas jedini festival na svijetu koji prikazuje igrane, kratke, animirane i dokumentarne filmove iz regije.
RSE: Ove godine u takmičarskom programu za igrani film natječe se devet filmova. O kakvim filmovima i autorima je riječ?
Tataragić: Ove godine je, dakle, devet filmova. Prošle godine smo imali deset. Ono što je zanimljivo, za razliku od prethodnih godina u kojima smo imali jako puno debitanata, ove godine imamo samo dva debitanta, ali po prosjeku godina ovo je najmlađi program do sada, što znači da imamo autore koji su zreli, koji su u svojim nekim kasnim 30-im ili na početku 40-ih godina, a imaju već tri ili četiri igrana filma. Iz BiH imamo čak dva filma, oba duga, igrana filma: film Nedžada Begovića „Jasmina“ i film Jasmina Durakovića “Sevdah za Karima“. Nama je vrlo važno promovirati bosanskohercegovačke autore. I ova godina je posebna za bh. film. Samo je u godinu dana završeno osam igranih filmova i, dakle, od tih osam, dva su ušla u našu glavnu konkurenciju.
Grad živi sa festivalom
RSE: Na prethodnim festivalima u takmičarskom progamu dominirale su mračne teme, kao što su prostitucija, abortus, narkomanija. Koliko su ovakve teme zanimljive kritičarima, a i vama kao selektoru?
RSE: Na ovogdišnjem Sarajevo Film Festivalu bit će prikazano preko 200 filmova. Sigurno se izdvajaju neki naslovi?
Tataragić: Otvoreno kino ove godine ima fenomenalni program. Takva je jednostavno godina bila da su i veliki autori kao što su Roman Polanski ili Woody Allen napravili fenomenalne filmove. Mislim da je napravljen jedna fantastičan spoj meinstrim filma koji nije baš holivudski i onog što je meinstrim europske kinematografije, pa i neke južnoameričke. Ali ono što je posebno za mene važno, s obzirom da je moja specijalizacija regija, da su u tom Otvorenom kinu čak tri filma iz regije. Jedan je bosanskohercegovački - film Danisa Tanovića, a druga dva filma su: „Ako mi se fućka, fućkam“ iz Rumunije od Floriana Serbana, koji je osvojio Srebrenog medvjeda, i film koji je osvojio Zlatnog medvjeda Semiha Kaplanougkla „Med“ iz Turske.
RSE: Da li je SFF događaj koji građani Sarajeva s nestrpljenjem čekaju tijekom cijele godine?
Tataragić: Ja mislim da jeste. Mislim da Festival potpuno promijeni sliku grada. Koliko god Festival godi gradu, toliko i ovaj grad godi Festivalu. Moram da kažem da je to jedna uzajamna i ljubav, ali i partnerstvo. Malo je festivala koji se mogu pohvaliti ovakvom atmosferom kakvu mi imamo u gradu. I to je jedan kvalitet koji nama puno pomaže. Naša orijentacija je da uz gotovo svaki film imamo gosta i, naravno, ti gosti kada dođu - to su ljudi koji putuju po mnogim festvalima kojima je u suštini ljeto vrijeme za odmor, a ne za posao i hodanje po festivalima - oni svi budu oduševljeni. I nama je lakše raditi u gradu koji se priprema za Festival i koji živi sa Festivalom.
*****
Mogao bi vas interesovati i ovaj tekst:
Purivatra: Sarajevo postalo relevantna tačka na filmskoj mapi
