Hrvatski USKOK – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala – istražuje svoj dosad financijski najkrupniji slučaj.
Bivše šefove Hrvatske elektroprivrede i šibenske Tvornice lakih metala, ali i bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca sumnjiči se da su uvozom skupe električne energije, koju su potom za četiri puta nižu cijenu prodavali šibenskom TLM-u oštetili ovo javno poduzeće za 600 milijuna kuna, odnosno oko 80 milijuna eura.
Hrvatska eletroprivreda skupo kupuje struju na stranim tržištima, potom je četiri puta jeftinije proda šibenskom TLM-u, a on je pak samo transferira u mostarski Aluminij, koji im zauzvrat šalje sirovinu.
Bivši direktori Hrvatske elektroprivrede i Tvornice lakih metala Ivan Mravak i Ivan Koštan zanijekali su u istrazi svaku krivnju, a bivši potpredsjednik Vlade za ekonomiju Damir Polančec, kojeg se sumnjiči da je bio politički sponzor cijele priče poručuje preko odvjetnika da se o svemu odlučivalo na užem kabinetu Vlade, pa – „koliko je on kriv, kriv je i uži kabinet Vlade.“ Njegov odvjetnik Anto Nobilo:
„Postavlja se pitanje – ako je to bila politička odluka, da li organi kaznenog progona mogu procjenjivati da li je neko kazneno djelo neka politička odluka Vlade, koja je možda proizvela neke loše ekonomske efekte? Pa se onda postavlja pitanje – tko je gazda u ovoj državi, tko koga kontrolira i gdje je tome kraj?“
Koga to Polančec nastoji učiniti suodgovornim, i koliku težinu ima ta njegova izjava, za RSE pojašnjava urednik časopisa Forbes Hrvatska Viktor Vresnik:
„U to vrijeme su tamo bili Andrija Hebrang, Jadranka Kosor i on, i ministri koji su mogli biti pozvani. Sada – koga su oni zvali, to mi ne znamo. Ne želim reći da Polančec govori istinu, niti da laže, međutim činjenica je da on nije rekao: 'ja o tome ne znam ništa,' nego je rekao 'koliko znam ja, toliko znaju i oni!' A čovjek kada se brani, prvo kaže 'ja ne znam ništa. To su napravili oni bez mene, prije mene, poslije mene, bilo kad.' A on je rekao da zna!“
Jadranka Kosor, Foto: Midhat PoturovićVlada bez komentara
Premijerka Jadranka Kosor nije uopće željela polemizirati sa tom Polančecovom izjavom.
„Vlada neće komentirati određene izjave odvjetnika i odvjetničkih ureda, i na taj način ih zapravo posredno i reklamirati. Nitko nas u tom procesu neće i ne može zastrašiti.“
Cijela ova priča počinje još početkom devedesetih, kada je Dalmacija kninskom paradržavom prometno i energetski bila odsječena od kontinenta, i – kako nema struje ni za građanstvo, a kamoli za privredu – donesena je odluka da se ugasi elekroliza u šibenskoj Tvornici lakih metala TLM.
Elektroliza postoji u Mostaru, pa je problem riješen, razmišljalo se u Zagrebu, pogotovo što je tada postojala i Herceg-bosna, koju je hrvatska politika podupirala. Rat je gotov i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, mostarski Aluminijski kombinat je privatiziran, s tim da Hrvatska ima 12 posto dionica, ali imaju problema sa energijom. Privatizira se i 80 posto šibenskog TLM-a, a USKOK sumnjiči Polančeca da je kao predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju stajao iza prodaje – za 1 kunu – većinskog paketa TLM-a koncernu Adrial.
Također, Fond odobrava prebacivanje 145 milijuna kuna vrijednih dionica Janafa HEP-u radi prikrivanja HEP-ovih gubitaka nastalih zbog isporuke jeftine struje TLM-u. U oba slučaja USKOK tereti Polančeca da je kao glavni operativac odradio sve pripreme i na taj način usmjeravao Vladu kakve bi odluke trebala donijeti. Neki mediji navode kako je politika radila što je radila, ali da je ipak lavovski dio od 600 mlijuna kuna od skupo kupljene, pa jeftino prodane struje otišao šefovima tvrtki iz koncerna Adrial, većinskog vlasnika TLM-a.
Dvije od tih tvrtki su Dalekovod i Konstruktor, obje pod istragom za korupciju u poslovanju sa Hrvatskim auto-cestama, a i Hrvatska elektroprivreda sama posljednjih se mjeseci trese od korupcijskih skandala. Nitko ne želi špekulirati do kuda će doći istraga. Za sada se zna da bivši premijer Sanader nije među pedesetak osoba koje USKOK u prvom krugu planira ispitati.
Bivše šefove Hrvatske elektroprivrede i šibenske Tvornice lakih metala, ali i bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca sumnjiči se da su uvozom skupe električne energije, koju su potom za četiri puta nižu cijenu prodavali šibenskom TLM-u oštetili ovo javno poduzeće za 600 milijuna kuna, odnosno oko 80 milijuna eura.
Hrvatska eletroprivreda skupo kupuje struju na stranim tržištima, potom je četiri puta jeftinije proda šibenskom TLM-u, a on je pak samo transferira u mostarski Aluminij, koji im zauzvrat šalje sirovinu.
Bivši direktori Hrvatske elektroprivrede i Tvornice lakih metala Ivan Mravak i Ivan Koštan zanijekali su u istrazi svaku krivnju, a bivši potpredsjednik Vlade za ekonomiju Damir Polančec, kojeg se sumnjiči da je bio politički sponzor cijele priče poručuje preko odvjetnika da se o svemu odlučivalo na užem kabinetu Vlade, pa – „koliko je on kriv, kriv je i uži kabinet Vlade.“ Njegov odvjetnik Anto Nobilo:
„Postavlja se pitanje – ako je to bila politička odluka, da li organi kaznenog progona mogu procjenjivati da li je neko kazneno djelo neka politička odluka Vlade, koja je možda proizvela neke loše ekonomske efekte? Pa se onda postavlja pitanje – tko je gazda u ovoj državi, tko koga kontrolira i gdje je tome kraj?“
Koga to Polančec nastoji učiniti suodgovornim, i koliku težinu ima ta njegova izjava, za RSE pojašnjava urednik časopisa Forbes Hrvatska Viktor Vresnik:
„U to vrijeme su tamo bili Andrija Hebrang, Jadranka Kosor i on, i ministri koji su mogli biti pozvani. Sada – koga su oni zvali, to mi ne znamo. Ne želim reći da Polančec govori istinu, niti da laže, međutim činjenica je da on nije rekao: 'ja o tome ne znam ništa,' nego je rekao 'koliko znam ja, toliko znaju i oni!' A čovjek kada se brani, prvo kaže 'ja ne znam ništa. To su napravili oni bez mene, prije mene, poslije mene, bilo kad.' A on je rekao da zna!“
Premijerka Jadranka Kosor nije uopće željela polemizirati sa tom Polančecovom izjavom.
„Vlada neće komentirati određene izjave odvjetnika i odvjetničkih ureda, i na taj način ih zapravo posredno i reklamirati. Nitko nas u tom procesu neće i ne može zastrašiti.“
Cijela ova priča počinje još početkom devedesetih, kada je Dalmacija kninskom paradržavom prometno i energetski bila odsječena od kontinenta, i – kako nema struje ni za građanstvo, a kamoli za privredu – donesena je odluka da se ugasi elekroliza u šibenskoj Tvornici lakih metala TLM.
Elektroliza postoji u Mostaru, pa je problem riješen, razmišljalo se u Zagrebu, pogotovo što je tada postojala i Herceg-bosna, koju je hrvatska politika podupirala. Rat je gotov i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, mostarski Aluminijski kombinat je privatiziran, s tim da Hrvatska ima 12 posto dionica, ali imaju problema sa energijom. Privatizira se i 80 posto šibenskog TLM-a, a USKOK sumnjiči Polančeca da je kao predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju stajao iza prodaje – za 1 kunu – većinskog paketa TLM-a koncernu Adrial.
Također, Fond odobrava prebacivanje 145 milijuna kuna vrijednih dionica Janafa HEP-u radi prikrivanja HEP-ovih gubitaka nastalih zbog isporuke jeftine struje TLM-u. U oba slučaja USKOK tereti Polančeca da je kao glavni operativac odradio sve pripreme i na taj način usmjeravao Vladu kakve bi odluke trebala donijeti. Neki mediji navode kako je politika radila što je radila, ali da je ipak lavovski dio od 600 mlijuna kuna od skupo kupljene, pa jeftino prodane struje otišao šefovima tvrtki iz koncerna Adrial, većinskog vlasnika TLM-a.
Dvije od tih tvrtki su Dalekovod i Konstruktor, obje pod istragom za korupciju u poslovanju sa Hrvatskim auto-cestama, a i Hrvatska elektroprivreda sama posljednjih se mjeseci trese od korupcijskih skandala. Nitko ne želi špekulirati do kuda će doći istraga. Za sada se zna da bivši premijer Sanader nije među pedesetak osoba koje USKOK u prvom krugu planira ispitati.
