Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International pozvala je vlasti u BiH da omoguće zadovoljenje pravde za žrtve seksualnog nasilja tokom rata.
U svom izvještaju oni pozivaju da se svi slučajevi silovanja i ostalih seksualnih zločina tokom rata istraže brzo, nepristrasno i efikasno, te da se odgovorni krivično gone u skladu sa međunarodnim standardima poštenih suđenja. Žene - žrtve silovanja tokom rata u BiH nezadovoljne su sporim procesuiranjem ratnih zločinaca i činjenicom da je veliki broj osumnjičenih još na slobodi.
Emsija Kundo je jedna od, kako se procjenjuje, 20.000 silovanih žena tokom rata u BiH. Od aprila do avgusta 1992. godine, sa dvoje djece i u poodmakloj trudnoći, bila je zatočena i silovana u logoru u Foči:
„Najstariji sin imao je devet godina, kćerkica sedam mjeseci, trudna sam bila. Sin koji je imao šest godina je živio kod svekrve mi na selu, tako da sam ja s ovo dvoje djece i trudna bila zarobljena - i da sam u poodmakloj trudnoći vođena na silovanje.“
Nakon svega dobila je status civilne žrtve rata. Danas živi u Sarajevu, sa četvoro djece u stanu malo većem od 30 kvadrata. Niko od ljudi koji su je držali zatočenu i koji su je silovali u logoru u Foči do danas nije procesuiran:
„Ti se ljudi i danas-danile nalaze u Foči. Od tih ljudi još niko nije priveden. Ja sam već i davala te izjave i ja te ljude znam. Neke ne poznajem. One koji su bili iz Beograda, njih ne znam. Ali ovi mještani i danas-danile su tu, drugi policajac - neki Crnogorac, sad ne znam da li je on tu, da li je negdje, a ovi jesu tu, u Foči.“
Na neefikasno procesuiranje ratnog zločina silovanja upozorila je nedavno i međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty Internatonal.
Navode da su zabrinuti zbog činjenice da su počinioci seksualnih zločina tokom rata u BiH i dalje na slobodi. U izvještaju ove organizacije kaže se da tome najviše doprinose neadekvatna definicija ratnog zločina silovanja u pravnom sistemu države, kao i nedovoljna zaštita i podrška svjedocima.
Žrtve silovanja u BiH 15 godina nakon rata nisu ostvarile sva prava, naročito na nivou države. Naročito su nezadovoljne procesuiranjem ratnih zločinaca. Enisa Salčinović, iz Sekcije logorašica BiH:
„Ni pet posto nisam zadovoljna u odnosu na zločin koji su napravili što se tiče Foče. Zamislite, samo tri procesuirana ratna zločinca. To je tako mizerno. Nas su toliko ponizili, potcijenili, obraz nam ukaljali. To je nešto što ja nisam mogla očekivati ni da će uraditi Haški tribunal, a kamoli Sud i Tužilaštvo BiH. Sramno je, prvo, što sporo ide, a drugo što se tako malo ti ratni zločinci kažnjavaju za one stvari, za onaj genocid koji su napravili.“
I Saliha Đuderija, iz državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kaže da prava silovanih žena nisu riješena na najbolji način:
„Njihov najveći problem je pitanje njihove zaštite kod svjedočenja, pitanje njihovog povratka u ranija prebivališta ako se osjećaju ugroženima, odnosno sigurnosti zbog tog što nisu sve osobe koje su optužene za ta krivična djela uhapšene. I na kraju dolazi ključni problem koji je vezan za obeštećenje, invalidnost, neka materijalna davanja i zdravstvenu rehabilitaciju. Sva ta pitanja na neki način postoje unutar zakonodavstva BiH, ali nisu u velikoj mjeri prilagođena njihovim potrebama.“
Amnesty International podsjeća da neadekvatna zaštita svjedoka dovodi do toga da oni nisu spremni da svjedoče, što može da dovede do neuspješnog krivičnog gonjenja i nekažnjavanja počinilaca seksualnih zločina tokom rata. U izvještaju se dodaje i to da pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu nisu dovoljno profesionalni i da su u nekim slučajevima otkrivali javnosti imena svjedoka i nisu bili u stanju da brzo reaguju kada je bila ugrožena sigurnost svjedoka. Enisa Salčinović i sama je bila svedok na suđenjima. Kaže da se dešavalo da nakon toga dobija prijetnje:
„Ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja - znate, ti iz SIPE koji dolaze da uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide... Zašto? Iz koga razloga? Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi. Da se napravi strah ponovo.“
Emsija Kundo danas nerado ide u Foču. Nije joj svejedno - jer na ulici može sresti ljude koji su je silovali i koji su još uvijek na slobodi:
„Ja kad dođem u Foču, neke stvari koje želim da zaboravim ili da potisnem negdje, meni tog momenta se svaka slika vrati. Ja se bojim čak ovdje u Sarajevu, gdje živim, da ne bi neko došao, pošto ja govorim javno, da naudi mom djetetu, ne meni. Ja sam prošla - i više ja ne znam šta bi moglo da me snađe, da prođem, ali ja se bojim za djecu.“
Amnesty International nije objavio svoju procjenu o broju žrtava silovanja tokom rata u BiH. Prema podacima Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope procjenjuje se da da je riječ o 20.000 žena.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Radoičić svjedočio na suđenju Đorđeviću
Sud najavljuje suđenja za zločin u Trusini
BiH i dalje bez Rezolucije o Srebrenici
Kako je dočekana deblokada poglavlja o pravosuđu
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
U svom izvještaju oni pozivaju da se svi slučajevi silovanja i ostalih seksualnih zločina tokom rata istraže brzo, nepristrasno i efikasno, te da se odgovorni krivično gone u skladu sa međunarodnim standardima poštenih suđenja. Žene - žrtve silovanja tokom rata u BiH nezadovoljne su sporim procesuiranjem ratnih zločinaca i činjenicom da je veliki broj osumnjičenih još na slobodi.
Emsija Kundo je jedna od, kako se procjenjuje, 20.000 silovanih žena tokom rata u BiH. Od aprila do avgusta 1992. godine, sa dvoje djece i u poodmakloj trudnoći, bila je zatočena i silovana u logoru u Foči:
„Najstariji sin imao je devet godina, kćerkica sedam mjeseci, trudna sam bila. Sin koji je imao šest godina je živio kod svekrve mi na selu, tako da sam ja s ovo dvoje djece i trudna bila zarobljena - i da sam u poodmakloj trudnoći vođena na silovanje.“
Nakon svega dobila je status civilne žrtve rata. Danas živi u Sarajevu, sa četvoro djece u stanu malo većem od 30 kvadrata. Niko od ljudi koji su je držali zatočenu i koji su je silovali u logoru u Foči do danas nije procesuiran:
„Ti se ljudi i danas-danile nalaze u Foči. Od tih ljudi još niko nije priveden. Ja sam već i davala te izjave i ja te ljude znam. Neke ne poznajem. One koji su bili iz Beograda, njih ne znam. Ali ovi mještani i danas-danile su tu, drugi policajac - neki Crnogorac, sad ne znam da li je on tu, da li je negdje, a ovi jesu tu, u Foči.“
Na neefikasno procesuiranje ratnog zločina silovanja upozorila je nedavno i međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty Internatonal.
Navode da su zabrinuti zbog činjenice da su počinioci seksualnih zločina tokom rata u BiH i dalje na slobodi. U izvještaju ove organizacije kaže se da tome najviše doprinose neadekvatna definicija ratnog zločina silovanja u pravnom sistemu države, kao i nedovoljna zaštita i podrška svjedocima.
Žrtve silovanja u BiH 15 godina nakon rata nisu ostvarile sva prava, naročito na nivou države. Naročito su nezadovoljne procesuiranjem ratnih zločinaca. Enisa Salčinović, iz Sekcije logorašica BiH:
„Ni pet posto nisam zadovoljna u odnosu na zločin koji su napravili što se tiče Foče. Zamislite, samo tri procesuirana ratna zločinca. To je tako mizerno. Nas su toliko ponizili, potcijenili, obraz nam ukaljali. To je nešto što ja nisam mogla očekivati ni da će uraditi Haški tribunal, a kamoli Sud i Tužilaštvo BiH. Sramno je, prvo, što sporo ide, a drugo što se tako malo ti ratni zločinci kažnjavaju za one stvari, za onaj genocid koji su napravili.“
I Saliha Đuderija, iz državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kaže da prava silovanih žena nisu riješena na najbolji način:
„Njihov najveći problem je pitanje njihove zaštite kod svjedočenja, pitanje njihovog povratka u ranija prebivališta ako se osjećaju ugroženima, odnosno sigurnosti zbog tog što nisu sve osobe koje su optužene za ta krivična djela uhapšene. I na kraju dolazi ključni problem koji je vezan za obeštećenje, invalidnost, neka materijalna davanja i zdravstvenu rehabilitaciju. Sva ta pitanja na neki način postoje unutar zakonodavstva BiH, ali nisu u velikoj mjeri prilagođena njihovim potrebama.“
Zaštita svjedoka i prijetnje
Amnesty International nije objavio svoju procjenu o broju žrtava silovanja tokom rata u BiH. Prema podacima Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope procjenjuje se da da je riječ o 20.000 žena.
„Ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja - znate, ti iz SIPE koji dolaze da uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide... Zašto? Iz koga razloga? Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi. Da se napravi strah ponovo.“
Emsija Kundo danas nerado ide u Foču. Nije joj svejedno - jer na ulici može sresti ljude koji su je silovali i koji su još uvijek na slobodi:
„Ja kad dođem u Foču, neke stvari koje želim da zaboravim ili da potisnem negdje, meni tog momenta se svaka slika vrati. Ja se bojim čak ovdje u Sarajevu, gdje živim, da ne bi neko došao, pošto ja govorim javno, da naudi mom djetetu, ne meni. Ja sam prošla - i više ja ne znam šta bi moglo da me snađe, da prođem, ali ja se bojim za djecu.“
Amnesty International nije objavio svoju procjenu o broju žrtava silovanja tokom rata u BiH. Prema podacima Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope procjenjuje se da da je riječ o 20.000 žena.
* * *
Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Radoičić svjedočio na suđenju Đorđeviću
Sud najavljuje suđenja za zločin u Trusini
BiH i dalje bez Rezolucije o Srebrenici
Kako je dočekana deblokada poglavlja o pravosuđu
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)