Povodom Dana borbe protiv nasilja nad ženama, Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je priredio prijem, a Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić otvorio izložbu sa dječijim radovima na tu temu.
Međutim, prema ocjenama aktivistkinja za prava žena, čini se da osim protokolarnih ceremonija država ne čini ništa konkretno kako bi se eliminisalo nasilje nad ženama.
“Značajan broj žena u Crnoj Gori su žrtve nasilja u porodici i izvan nje, a država ne preduzima potrebne mjere za rješavanje ovog problema”, rekla je za naš Radio psihološkinja i aktivistkinja za ženska prava Ljupka Kovačević, koja kaže da nijedan od zahtjeva žena upućenih prošlog marta predsjedniku Vlade Milu Djukanoviću i Predsjedniku parlamenta Ranku Krivokapiću, nije ispunjen.
“Tražili smo da se usvoji antidiskriminacioni zakon, obezbijede ženske kvote na svim nivoima vlasti, da se intenzivira sprovodjenje nacionalnih strategija", kaže Kovačević:
"Ništa od toga nije, ma ništa, ama baš ništa do dana današnjeg urađeno da bi se u ovom trenutku predsjednik države i predsjednik parlamenta pravili prijeme za žene od svih ovih zahtjeva. Svi ti mehanizmi koji garantuju rodnu ravnopravnost prava žena u ovoj zemlji se ne poštuju, ali ima novca, ima vremena, ima strpljenja za slike i za prijeme."
Slike o kojima je riječ su radovi crnogorskih osnovaca koji su izloženi u skupštinskom foajeu. Krivokapić je otvarajući izložbu zaključio da dječije slike treba da posluže kao podsticaj državi:
"Ove slike su, kao i obično u životu, najbolji put do istine. Naravno, to često i najčešće ide preko ružnih spoznaja, velikih strahova. Na njima vidimo taj osnovni strah đece, taj osnovni strah za mir u porodici, taj osnovni trah za očuvanje onoga što daje temeljnu stabilnost svake ličnosti, i te slike iskazuju na način koji nas prije svega mora zamisliti, koji nas prije svega mora obavezati da institucionalno budemo u početku snažna prijetnja, a u osnovi i potpunoa prepreka da se nasilje u porodice dešava."
NE ZATVARATI OČI
“Država Crna Gora neće zatvarati oči pred problemom nasilja u porodici i odlučna je u namjeri da se takve pojave ne tolerišu”, rekao je danas Vujanović. Prijemom u predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju, označen je početak kampanje "16. dana aktivizma protiv nasilja u porodici”.
Medjutim, Crna Gora još uvijek nema ni zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
Biljana Zeković iz SOS telefona kaže da se na njemu radi, ali da ne postoje ni mnogi drugi mehanizmi potrebni za prevenciju i zaštitu.
"Kada govorimo o institucionalnim mehanizmima govorimo naravno o strateškim planovima Vlade i dokumentima tog tipa na lokalnom nivou. Mi smo jedina zemlja u regionu koja apsolutno nijedan dokument o ovom problematici nema, ako izuzmemo naravno prethodni koji je donešen 2002. godine, a čija važnost je istekla 2003. i apsolutno ono što smo kroz analizu, u stvari kroz praćenje tog strateškog dokumenta ustvrdili ništa nije urađeno po tom pitanju."
Jedna od glavnih otežavajućih okolnosti je odbijanje žena da govore o nasilju koje trpe.
"One ćute u odnosu na državu. One ne smiju javno da kažu svoj glas jer nema ko da ga čuje. To je ono što je specifično u Crnoj Gori," kaže Kovačević.
Upravo zbog odbijanja žena koje su žrtve nasilja da govore na tu temu, koleginica Lela Šćepanović je uspjela da dodje samo do posrednih saznanja o ovom problemu, jer Nikšićanke govore samo o tudjim iskustvima:
Međutim, prema ocjenama aktivistkinja za prava žena, čini se da osim protokolarnih ceremonija država ne čini ništa konkretno kako bi se eliminisalo nasilje nad ženama.
“Značajan broj žena u Crnoj Gori su žrtve nasilja u porodici i izvan nje, a država ne preduzima potrebne mjere za rješavanje ovog problema”, rekla je za naš Radio psihološkinja i aktivistkinja za ženska prava Ljupka Kovačević, koja kaže da nijedan od zahtjeva žena upućenih prošlog marta predsjedniku Vlade Milu Djukanoviću i Predsjedniku parlamenta Ranku Krivokapiću, nije ispunjen.
“Tražili smo da se usvoji antidiskriminacioni zakon, obezbijede ženske kvote na svim nivoima vlasti, da se intenzivira sprovodjenje nacionalnih strategija", kaže Kovačević:
"Ništa od toga nije, ma ništa, ama baš ništa do dana današnjeg urađeno da bi se u ovom trenutku predsjednik države i predsjednik parlamenta pravili prijeme za žene od svih ovih zahtjeva. Svi ti mehanizmi koji garantuju rodnu ravnopravnost prava žena u ovoj zemlji se ne poštuju, ali ima novca, ima vremena, ima strpljenja za slike i za prijeme."
Slike o kojima je riječ su radovi crnogorskih osnovaca koji su izloženi u skupštinskom foajeu. Krivokapić je otvarajući izložbu zaključio da dječije slike treba da posluže kao podsticaj državi:
"Ove slike su, kao i obično u životu, najbolji put do istine. Naravno, to često i najčešće ide preko ružnih spoznaja, velikih strahova. Na njima vidimo taj osnovni strah đece, taj osnovni strah za mir u porodici, taj osnovni trah za očuvanje onoga što daje temeljnu stabilnost svake ličnosti, i te slike iskazuju na način koji nas prije svega mora zamisliti, koji nas prije svega mora obavezati da institucionalno budemo u početku snažna prijetnja, a u osnovi i potpunoa prepreka da se nasilje u porodice dešava."
NE ZATVARATI OČI
“Država Crna Gora neće zatvarati oči pred problemom nasilja u porodici i odlučna je u namjeri da se takve pojave ne tolerišu”, rekao je danas Vujanović. Prijemom u predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju, označen je početak kampanje "16. dana aktivizma protiv nasilja u porodici”.
Medjutim, Crna Gora još uvijek nema ni zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
Biljana Zeković iz SOS telefona kaže da se na njemu radi, ali da ne postoje ni mnogi drugi mehanizmi potrebni za prevenciju i zaštitu.
Mi smo jedina zemlja u regionu koja apsolutno nijedan dokument o ovom problematici nema, ako izuzmemo naravno prethodni koji je donešen 2002. godine, a čija važnost je istekla 2003.
"Kada govorimo o institucionalnim mehanizmima govorimo naravno o strateškim planovima Vlade i dokumentima tog tipa na lokalnom nivou. Mi smo jedina zemlja u regionu koja apsolutno nijedan dokument o ovom problematici nema, ako izuzmemo naravno prethodni koji je donešen 2002. godine, a čija važnost je istekla 2003. i apsolutno ono što smo kroz analizu, u stvari kroz praćenje tog strateškog dokumenta ustvrdili ništa nije urađeno po tom pitanju."
Jedna od glavnih otežavajućih okolnosti je odbijanje žena da govore o nasilju koje trpe.
"One ćute u odnosu na državu. One ne smiju javno da kažu svoj glas jer nema ko da ga čuje. To je ono što je specifično u Crnoj Gori," kaže Kovačević.
Upravo zbog odbijanja žena koje su žrtve nasilja da govore na tu temu, koleginica Lela Šćepanović je uspjela da dodje samo do posrednih saznanja o ovom problemu, jer Nikšićanke govore samo o tudjim iskustvima:
