“Pušenje ubija” - poruka je koja je dovela do smanjenja broja pušača u svijetu i ublažavanja pogubnih posljedica cigareta po zdravlje ljudi.
I Crna Gora bilježi pad uživalaca nikotina koji je, prema naučnim istraživanjima nakon heroina najjači opijat.
Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih prozivoda iz 2005., međutim, gotovo da niko ne poštuje. Nemoguće je doći do podatka koliko je vlasnika kafića i restorana i pušača kažnjeno zbog nepoštovanja zakona.
Država kao da je položila oružje pred ugostiteljima koji su na znak ,,zona za pušače,, u svojim objektima gledali kao na dio inventara koji ih u suštini ni na šta ne obavezuje. Agima Ljajević iz Nacionalne komisije za kontrolu pušenja:
"Ili kafići nijesu podijeljeni ili ako su podijeljeni onda su neadekvatno podijeljeni jer je češće manji prostor za nepušače nego za pušače. Ima dobrih primjera, dobre fizičke podijeljenosti između pušačke i nepušačke zone, ali i u tim slučajevima se neprimjenjuje zakon zato što vrlo često i nepušači sjede sa prijateljima pušačima u zoni koja je za pušače, tako da zaista postoji problem u implementaciji."
Ni inspekcije, koje su navodno kontrolisale vlasnike kafića i restorana, nijesu bile na visini zadatka:
"Moram da kažem da to nije na zadovoljavajućem nivou, a oni vrlo često govore o problemima s kojima se suočavaju, definitvno problemi postoje i mi to znamo, ali moraćemo naći načina. Radiće se na dopunama i izmjenama zakona kako bi se on mogao u potpunosti implementirati."
U Srbiji je u toku javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani pušenja koji će biti znatno rigorozniji prema onima koji ga ne budu poštovali. U očekivanju da tamošnja vlast rastjera duvanski dim po kafanama i restoranima, trenutna situacija je takva da zakon iz 1995. gotovo da niko ne poštuje, kaže Ika Pešić iz Nacionalne komisije za kontrolu pušenja:
"Ne, nije se to poštovalo i mi u Beogradu imamo svega dva, tri kafića u kojima se ne puši samo zato što su i na inicijativu naše komisije i ministarstva, a i jednom su baš hteli da to bude kao jedan ekološki kafić sa zdravim napitcima."
Kada je počela javna rasprava u Srbiji se odmah pobunila duvanska industrija i preko tamošnjih medija vršila pritisak na javnost. No, uslijedio je adekvatan odgovor i pušača i nepušača:
"Na fejzbuku jedan momak je formirao grupu i za svega desetak dana preko 25.000 mladih se pridružilo tome. Među njima je bilo i jako puno pušača koji su apsolutno za zabranu jer su svesni da će im to pomoći i sami apeluju da se tako nešto uvede."
Dok u Crnoj Gori i Srbiji rade na pooštravanju propisa o zabrani pušenja, u Hrvatskoj je pod pritiskom duvanske industrije i ugostitelja ublažen Zakon o ograničavanju pušenja. Tamo je vlasnicima kafića manjih od 50 m2 omogućeno da sami izaberu hoće li u svojim lokalima dozvoliti pušenje.
Proglašavajući 11. novembar nacionalnim Danom kontrole pušenja, ministar zdravlja Miodrag Radunović je upozorio i na vezu duvana i novog gripa:
"Koristim priliku da se obratim vlasnicima ugostiteljiskih objakata da u trenutku epidemije virusa gripa AH1N1 daju puni doprinos mjerama koje preduzimaju sve relevantne institucije, a to je da zabrane pušenje u svojim lokalima dok traje epidemija jer nikotin pospješuje mordibitet respiratornog sistema uz prisustvo ovog virusa."
Najteža odluka za strastvenog pušača je da ostavi duvan.To je odluka u interesu njegovog zdravlja, ali ne i duvanske industrije koja čini sve da bi došla do profita. U prilog tome, ministar Radunović je saopštio i slijedeći podatak:
"Zahvaljujući proizvođačima duvana prisustvo amonijaka u duvanu izaziva brzu transmisiju nikotina od pluća do mozga za nekih tri do četiri sekunde. I zato ja najteže ostaviti heroin, pa nikotin, a potom slijede kokain, alkohol i drugi."
I Crna Gora bilježi pad uživalaca nikotina koji je, prema naučnim istraživanjima nakon heroina najjači opijat.
Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih prozivoda iz 2005., međutim, gotovo da niko ne poštuje. Nemoguće je doći do podatka koliko je vlasnika kafića i restorana i pušača kažnjeno zbog nepoštovanja zakona.
Država kao da je položila oružje pred ugostiteljima koji su na znak ,,zona za pušače,, u svojim objektima gledali kao na dio inventara koji ih u suštini ni na šta ne obavezuje. Agima Ljajević iz Nacionalne komisije za kontrolu pušenja:
"Ili kafići nijesu podijeljeni ili ako su podijeljeni onda su neadekvatno podijeljeni jer je češće manji prostor za nepušače nego za pušače. Ima dobrih primjera, dobre fizičke podijeljenosti između pušačke i nepušačke zone, ali i u tim slučajevima se neprimjenjuje zakon zato što vrlo često i nepušači sjede sa prijateljima pušačima u zoni koja je za pušače, tako da zaista postoji problem u implementaciji."
Ni inspekcije, koje su navodno kontrolisale vlasnike kafića i restorana, nijesu bile na visini zadatka:
U Srbiji je u toku javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani pušenja koji će biti znatno rigorozniji prema onima koji ga ne budu poštovali. U očekivanju da tamošnja vlast rastjera duvanski dim po kafanama i restoranima, trenutna situacija je takva da zakon iz 1995. gotovo da niko ne poštuje, kaže Ika Pešić iz Nacionalne komisije za kontrolu pušenja:
"Ne, nije se to poštovalo i mi u Beogradu imamo svega dva, tri kafića u kojima se ne puši samo zato što su i na inicijativu naše komisije i ministarstva, a i jednom su baš hteli da to bude kao jedan ekološki kafić sa zdravim napitcima."
Pobuna duvanske industrije
Kada je počela javna rasprava u Srbiji se odmah pobunila duvanska industrija i preko tamošnjih medija vršila pritisak na javnost. No, uslijedio je adekvatan odgovor i pušača i nepušača:
"Na fejzbuku jedan momak je formirao grupu i za svega desetak dana preko 25.000 mladih se pridružilo tome. Među njima je bilo i jako puno pušača koji su apsolutno za zabranu jer su svesni da će im to pomoći i sami apeluju da se tako nešto uvede."
Dok u Crnoj Gori i Srbiji rade na pooštravanju propisa o zabrani pušenja, u Hrvatskoj je pod pritiskom duvanske industrije i ugostitelja ublažen Zakon o ograničavanju pušenja. Tamo je vlasnicima kafića manjih od 50 m2 omogućeno da sami izaberu hoće li u svojim lokalima dozvoliti pušenje.
"Koristim priliku da se obratim vlasnicima ugostiteljiskih objakata da u trenutku epidemije virusa gripa AH1N1 daju puni doprinos mjerama koje preduzimaju sve relevantne institucije, a to je da zabrane pušenje u svojim lokalima dok traje epidemija jer nikotin pospješuje mordibitet respiratornog sistema uz prisustvo ovog virusa."
Najteža odluka za strastvenog pušača je da ostavi duvan.To je odluka u interesu njegovog zdravlja, ali ne i duvanske industrije koja čini sve da bi došla do profita. U prilog tome, ministar Radunović je saopštio i slijedeći podatak:
"Zahvaljujući proizvođačima duvana prisustvo amonijaka u duvanu izaziva brzu transmisiju nikotina od pluća do mozga za nekih tri do četiri sekunde. I zato ja najteže ostaviti heroin, pa nikotin, a potom slijede kokain, alkohol i drugi."