Nakon posljednjeg intervjua koji je Ratko Knežević, bivši bliski saradnik i intimus crnogorskog premijera dao TV Vijesti, Milo Đukanović se osvrnuo na Kneževićeve tvrdnje rekavši da su to sve "trućanja bezvrijednih ličnosti".
„ Nijesam pročitao nijednu novu okolnost i nijesam pročitao ni jedan, ni stari ni novi dokaz, kao što se priča. Komentar da su to, da budem vrlo otvoren, budalasta trućanja balkanskih nesrećnika, koji su pronašli način da privuku svijetla javnosti prema svojim bezvrijednim ličnostima", rekao je Đukanović i dodao:
"Dugo sam mislio da su me gospoda Knežević i njegovo društvo zamijenili s nekim. Ja mislim da je ovdje po srijedi ozbiljna zabluda u osnovi marginalnih, nedokazanih, bezvrijednih ljudi, tipičnih nesrećnih Balkanaca, koji misle da bi na ovakav način mogli sebi dati veću važnost nego što je imaju. U osnovi ne shvataju da su samo igračke, da su samo potrošna roba.“
Knežević je u intervjuu za TV “Vijesti” iznio niz teških optužbi na račun crnogorskog premijera i njegovog prijatelja, odbjeglog srpskog bzinsmena Stanka Subotića Caneta. Knežević je Đukanovića povezao i sa nerasvijetljenim ubistvima nakon kojih je, kako kaže, premijer postao “igračka u raljama mafije”:
„Bez njegove dozvole nikakav se posao sa cigaretama nije mogao uraditi. Kada sam ja počeo javno da govorim o samostalnoj Crnoj Gori, Đukanović je bio Miloševićevac „sa dna kace“. Ja mislim da je to ubistvo gospodina Stojičića, na neki način, bilo nešto što je bilo okidač u životu gospodina Đukanovića. Da je u tom trenutku on, na žalost, postao igračkom u raljama te mafije“, rekao je Knežević.
Zamoljen da pojasni na šta je mislio kada je spomenuo "podgorički uži kabinet smrti", Knežević je odgovorio:
"Ja mislim da o životima u Crnoj Gori odlučuju Milo Đukanović, Stanko Subotić Cane i Vesko Barović."
POSAO ZA INSTITUCIJE
Kontroverzni biznismen Ratko Knežević, bio je godinama Đukanovićev specijalni savjetnik i šef Trgovinske misije u Vašingtonu. Osim poslovnih, njih dvojicu veže i kumstvo, jer je Đukanović bio vjenčani kum na Kneževićevoj svadbi 1997. godine.
Prve ozbiljne optužbe na račun dojučerašnjeg saradnika i prijatelja Knežević je počeo da iznosi 2001. godine, u okviru afere “Nacional”, optužujući Đukanovića da se skupa sa Stankom Subotićem nalazi na čelu duvanskog kartela. Tada je crnogorska vlast tvrdila da je Knežević eksponent struktura i agentura koje podrivaju projekat crnogorske nezaivisnosti.
Knežević je napravio dužu pauzu, a onda je nakon ubistva svog dugogodišnjeg prijatelja urednika “Nacionala” Iva Pukanića, izašao sa još monstruoznijim optužbama, povezujući duvanski kartel sa tim i mnogim drugim nerasvijetljenim ubistvima. Iako Knežević tvrdi da istupa iz humanih i patritoskih motiva, njegovi kritičari podsjećaju i na njegovu lukrativnu crtu i činjenicu da je i tokom saradnje sa Đukanovićem bio umiješan u niz afera - od nabavke policijskih uniformi u vrijeme sankcija protiv SRJ, do sumnjjive nabavke aviona za potrebe crnogorske aviokompanije “Montenegroairlines”-a.
Knežević uporno demantuje da je u ovoj priči samo eksponent nečijih interesa, a na direktno pitanje - da li je špijun neke strane vlade, pošto ne krije dobre veze sa nekim diplomatskim krugovima - kaže da je to teorija zavjere.
Univerzitetski profesor Svetozar Jovićević kaže da je pratio otvaranje žestoke polemike između dojučerašnjih saradnika i kumova.
„Jedini osjećaj koji imam povodom svega ovoga slučaja je osjećaj jedne mučnine i nijednu riječ manje od toga neću reći. Ono što, međutim, jeste bitno i što se kao pouka može izvući iz svega ovoga, jeste da organi vlasti, institucije vlasti blagovremeno ne otkriju pravu istinu o nečemu, i saopšte koliko god bi ona mogla biti neprijatna bilo kome. Ali, ako to ne učine na vrijeme i u cjelini daje otvoren širok prostor za mešetarnje razne vrste i zloupotrebu tih afera različite vrste“, ocjenjuje Jovićević.
On kaže da je jasno da je država godinama mnoge prljave stvari gurala pod tepih i da postoji samo jedan lijek za tu situaciju.
„ Naravno, uvijek će se javiti oni nedobronamjerni koji će to iskoristiti. To mogu biti pojedinci, to mogu biti pojedinci u stranim nekakvim institucijama ili same te institucije. Jedini pravi odgovor na to jeste da je otkrivanje prave istine uvijek blagovremeno i uvijek u potpunosti“, zaključuje Jovićević.
„ Nijesam pročitao nijednu novu okolnost i nijesam pročitao ni jedan, ni stari ni novi dokaz, kao što se priča. Komentar da su to, da budem vrlo otvoren, budalasta trućanja balkanskih nesrećnika, koji su pronašli način da privuku svijetla javnosti prema svojim bezvrijednim ličnostima", rekao je Đukanović i dodao:
"Dugo sam mislio da su me gospoda Knežević i njegovo društvo zamijenili s nekim. Ja mislim da je ovdje po srijedi ozbiljna zabluda u osnovi marginalnih, nedokazanih, bezvrijednih ljudi, tipičnih nesrećnih Balkanaca, koji misle da bi na ovakav način mogli sebi dati veću važnost nego što je imaju. U osnovi ne shvataju da su samo igračke, da su samo potrošna roba.“
Knežević je u intervjuu za TV “Vijesti” iznio niz teških optužbi na račun crnogorskog premijera i njegovog prijatelja, odbjeglog srpskog bzinsmena Stanka Subotića Caneta. Knežević je Đukanovića povezao i sa nerasvijetljenim ubistvima nakon kojih je, kako kaže, premijer postao “igračka u raljama mafije”:
„Bez njegove dozvole nikakav se posao sa cigaretama nije mogao uraditi. Kada sam ja počeo javno da govorim o samostalnoj Crnoj Gori, Đukanović je bio Miloševićevac „sa dna kace“. Ja mislim da je to ubistvo gospodina Stojičića, na neki način, bilo nešto što je bilo okidač u životu gospodina Đukanovića. Da je u tom trenutku on, na žalost, postao igračkom u raljama te mafije“, rekao je Knežević.
Zamoljen da pojasni na šta je mislio kada je spomenuo "podgorički uži kabinet smrti", Knežević je odgovorio:
"Ja mislim da o životima u Crnoj Gori odlučuju Milo Đukanović, Stanko Subotić Cane i Vesko Barović."
POSAO ZA INSTITUCIJE
Kontroverzni biznismen Ratko Knežević, bio je godinama Đukanovićev specijalni savjetnik i šef Trgovinske misije u Vašingtonu. Osim poslovnih, njih dvojicu veže i kumstvo, jer je Đukanović bio vjenčani kum na Kneževićevoj svadbi 1997. godine.
Prve ozbiljne optužbe na račun dojučerašnjeg saradnika i prijatelja Knežević je počeo da iznosi 2001. godine, u okviru afere “Nacional”, optužujući Đukanovića da se skupa sa Stankom Subotićem nalazi na čelu duvanskog kartela. Tada je crnogorska vlast tvrdila da je Knežević eksponent struktura i agentura koje podrivaju projekat crnogorske nezaivisnosti.
Knežević je napravio dužu pauzu, a onda je nakon ubistva svog dugogodišnjeg prijatelja urednika “Nacionala” Iva Pukanića, izašao sa još monstruoznijim optužbama, povezujući duvanski kartel sa tim i mnogim drugim nerasvijetljenim ubistvima. Iako Knežević tvrdi da istupa iz humanih i patritoskih motiva, njegovi kritičari podsjećaju i na njegovu lukrativnu crtu i činjenicu da je i tokom saradnje sa Đukanovićem bio umiješan u niz afera - od nabavke policijskih uniformi u vrijeme sankcija protiv SRJ, do sumnjjive nabavke aviona za potrebe crnogorske aviokompanije “Montenegroairlines”-a.
Knežević uporno demantuje da je u ovoj priči samo eksponent nečijih interesa, a na direktno pitanje - da li je špijun neke strane vlade, pošto ne krije dobre veze sa nekim diplomatskim krugovima - kaže da je to teorija zavjere.
Univerzitetski profesor Svetozar Jovićević kaže da je pratio otvaranje žestoke polemike između dojučerašnjih saradnika i kumova.
„Jedini osjećaj koji imam povodom svega ovoga slučaja je osjećaj jedne mučnine i nijednu riječ manje od toga neću reći. Ono što, međutim, jeste bitno i što se kao pouka može izvući iz svega ovoga, jeste da organi vlasti, institucije vlasti blagovremeno ne otkriju pravu istinu o nečemu, i saopšte koliko god bi ona mogla biti neprijatna bilo kome. Ali, ako to ne učine na vrijeme i u cjelini daje otvoren širok prostor za mešetarnje razne vrste i zloupotrebu tih afera različite vrste“, ocjenjuje Jovićević.
On kaže da je jasno da je država godinama mnoge prljave stvari gurala pod tepih i da postoji samo jedan lijek za tu situaciju.
„ Naravno, uvijek će se javiti oni nedobronamjerni koji će to iskoristiti. To mogu biti pojedinci, to mogu biti pojedinci u stranim nekakvim institucijama ili same te institucije. Jedini pravi odgovor na to jeste da je otkrivanje prave istine uvijek blagovremeno i uvijek u potpunosti“, zaključuje Jovićević.
