Žene u poduzetništvu ili takozvano žensko poduzetništvo sve je češća tema brojnih konferencija, znanstvenih skupova, programa vlada i političara diljem svijeta. U Evropskoj uniji 70 posto malih preduzeća vode žene.
Na Balkanu je taj broj daleko manji jer je riječ, reći će mnoge, ''o dominantnom muškom svijetu, a time i biznisu''. No i ovdje se prilike polako mijenjaju. Vijeće za regionalnu saradnju jugoistočne Evrope, u saradnji sa Ekonomskom komisijom UN-a za Evropu, radi na programima jačanja uloge žene u poduzetništvu, kroz finansijsku potporu, edukaciju, ali i regionalno povezivanje.
Narcisa Kavazović vlasnica je male fabrike tekstila KANA. Zapošljava 24 žene. Mnogi hotelijeri regiona oduševljeni su posteljinama iz ove fabrike, a koriste ih sve više i u evropskim hotelima. Narcisa Kavazović, danas priznata poduzetnica, kaže kako je početak uvijek težak:
„Vrlo teško. Od garaže smo krenuli, a evo danas se nalazimo u ovom novom prostoru koji smo sagradili. U ovom društvu su jako bitne žene, međutim jako im je teško doći do nečega. U ovoj zemlji niko ti ne nudi nikakvu pomoć, nikakvu olakšicu da bi žena mogla napredovati, da bi mogla imati ili ono svoje sačuvati.“
Iako danas veliki broj žena izdržava svoje porodice, za pokretanje vlastitog biznisa treba mnogo više od želje. Najveće su prepreke i poteškoće dostupnost financijskih sredstava, informacija, tržišta, ali mnogim ženama je potrebna i edukacija, naročito u ruralnim sredinama, kaže Senka Zulun, izvršna direktorica organizacije Viktorija 99, koja već godinama educira žene u manjim sredinama kako da ideju pretvore u biznis:
„Sve što se dobivalo na ekonomskom osnaživanju žena, to se pitalo mušku stranu, ništa se nije pitalo žensku stranu. Međutim, žene su imale različite ideje, ali nisu znale na koji način mogu to i da ostvare.“
Razvoj malog i srednjeg ženskog poduzetništva znatno je usporen i ekonomskom krizom koja je zahvatila i ovaj region jer poduzetnice nisu mogle doći do kredita. Mi Bospo je jedna od mikrokreditnih organizacija, koja nije obustavila svoje kreditne programe. Imaju 30.000 klijentica, koje novac vraćaju na vrijeme. Direktorica Neira Nalić napominje da je riječ o malim sredstvima - do 5.000 eura:
„Najčešće su to poljoprivredne djelatnosti - i trgovina, naravno. Žene rade na pijacama ili imaju male radnje po selima ili u malim mahalama, tako da te aktivnosti prevladavaju. Naravno, bave se i proizvodnjom hrane ili uslugama. Znači naše poduzetnice su žene kojima 10.000 maraka i manje može da pomogne da razvijaju ili održe svoj posao. Naše klijentice kombinuju sredstva iz banaka ako imaju veće biznise, ali i to onda moraju biti jako mala sredstva da ne bi bile prezadužene.“
Kada su u pitanju razvojne banke ili druge institucije koje daju mnogo veća sredstva, žena je tu zanemarivo mali broj, te se i u tome ogleda neravnopravnost u odnosu na muškarce koji se bave biznisom.
Dok u većini zemalja broj žena poduzetnica u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca uključenih u poduzetničke aktivnosti, postoje zemlje u kojima žensko poduzetništvo predstavlja najdinamičniji segment male privrede. Gotovo polovina svih američkih kompanija u većinskom su vlasništvu žena. U Kanadi se u posljednji 15-tak godina broj poduzetnica povećao za 250 posto, u usporedbi s porastom broja muških poduzetnika od 38 posto. U zemljama Evropske unije 70 posto poduzetnica vode male firme.
U tranzicijskim zemljama srednje i istočne Evrope ekonomski položaj žena je pogoršan zahvaljujući povećanoj stopi nezaposlenosti, većoj nesigurnosti zaposlenja i lošem stanju društvenog sistema socijalne zaštite, napominje Malinka Koparanova, viša slubenica za socijalna pitanja Ekonomske komisije UN-a za Evropu:
„Žene u zemljama jugoistočne Evrope nedovoljno su zastupljene na tržištu rada - veoma daleko od cilja Lisabonske strategije koja preporučuje zastupljenost 60 posto. Uglavnom su zastupljene u nekim tradicionalno ženskim zanimanjima gdje je njihova situacija, naročito u ruralnim sredinama, nesigurna. Također, velika je razlika u platama muškaraca i žena. Žene sa Balkana su još uvijek neiskorišten izvor poslovanja i otvaranja novih radnih mjesta, a suočavaju se sa značajnim preprekama pri otvaranju ili širenju svog preduzeća. To mi želimo promijeniti.''
U oktobru je tim povodom planirana regionalna konferencija u Istambulu na kojoj je planirano, između ostalog, regionalno povezivanje žena koje se bave biznisom i formiranje četiri poslovna inkubatora isključivo za žene, najavljuje Neclae Haliloglu, direktorica odjela za poduzetništvo iz Turske:
„Žene poduzetnice koje su voljne rizikovati i za sebe stvoriti prilike predstavljaju veoma značajan sloj društva za budućnost ovog regiona i mi podržavamo sve napore ka razvoju poduzetništva kao puta finansijskog osnaživanja žena.“
Sve značajniju ulogu žena u ekonomiji potvrdile su brojne studije, kao i nedavna studija Goldmana Sachsa u kojoj se navodi kako će žene biti pokretač ekonomskog rasta u narednih pet godina.
Prema Boston konsalting grupi, jednoj od najprestižnijih konsultanstkih firmi u SAD-u, žene širom svijeta drže ključ ponovnog pokretanja svjetske ekonomije s obzirom da će u narednih nekoliko godina biti odgovorne za pet triliona dolara povećanja potrošnje roba i usluga svih vrsta, podaci su Ekonomske komisije UN-a.
Na Balkanu je taj broj daleko manji jer je riječ, reći će mnoge, ''o dominantnom muškom svijetu, a time i biznisu''. No i ovdje se prilike polako mijenjaju. Vijeće za regionalnu saradnju jugoistočne Evrope, u saradnji sa Ekonomskom komisijom UN-a za Evropu, radi na programima jačanja uloge žene u poduzetništvu, kroz finansijsku potporu, edukaciju, ali i regionalno povezivanje.
Narcisa Kavazović vlasnica je male fabrike tekstila KANA. Zapošljava 24 žene. Mnogi hotelijeri regiona oduševljeni su posteljinama iz ove fabrike, a koriste ih sve više i u evropskim hotelima. Narcisa Kavazović, danas priznata poduzetnica, kaže kako je početak uvijek težak:
„Vrlo teško. Od garaže smo krenuli, a evo danas se nalazimo u ovom novom prostoru koji smo sagradili. U ovom društvu su jako bitne žene, međutim jako im je teško doći do nečega. U ovoj zemlji niko ti ne nudi nikakvu pomoć, nikakvu olakšicu da bi žena mogla napredovati, da bi mogla imati ili ono svoje sačuvati.“
Iako danas veliki broj žena izdržava svoje porodice, za pokretanje vlastitog biznisa treba mnogo više od želje. Najveće su prepreke i poteškoće dostupnost financijskih sredstava, informacija, tržišta, ali mnogim ženama je potrebna i edukacija, naročito u ruralnim sredinama, kaže Senka Zulun, izvršna direktorica organizacije Viktorija 99, koja već godinama educira žene u manjim sredinama kako da ideju pretvore u biznis:
„Sve što se dobivalo na ekonomskom osnaživanju žena, to se pitalo mušku stranu, ništa se nije pitalo žensku stranu. Međutim, žene su imale različite ideje, ali nisu znale na koji način mogu to i da ostvare.“
Pomoć mikrokreditnih organizacija
Razvoj malog i srednjeg ženskog poduzetništva znatno je usporen i ekonomskom krizom koja je zahvatila i ovaj region jer poduzetnice nisu mogle doći do kredita. Mi Bospo je jedna od mikrokreditnih organizacija, koja nije obustavila svoje kreditne programe. Imaju 30.000 klijentica, koje novac vraćaju na vrijeme. Direktorica Neira Nalić napominje da je riječ o malim sredstvima - do 5.000 eura:
„Najčešće su to poljoprivredne djelatnosti - i trgovina, naravno. Žene rade na pijacama ili imaju male radnje po selima ili u malim mahalama, tako da te aktivnosti prevladavaju. Naravno, bave se i proizvodnjom hrane ili uslugama. Znači naše poduzetnice su žene kojima 10.000 maraka i manje može da pomogne da razvijaju ili održe svoj posao. Naše klijentice kombinuju sredstva iz banaka ako imaju veće biznise, ali i to onda moraju biti jako mala sredstva da ne bi bile prezadužene.“
Kada su u pitanju razvojne banke ili druge institucije koje daju mnogo veća sredstva, žena je tu zanemarivo mali broj, te se i u tome ogleda neravnopravnost u odnosu na muškarce koji se bave biznisom.
Dok u većini zemalja broj žena poduzetnica u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca uključenih u poduzetničke aktivnosti, postoje zemlje u kojima žensko poduzetništvo predstavlja najdinamičniji segment male privrede. Gotovo polovina svih američkih kompanija u većinskom su vlasništvu žena. U Kanadi se u posljednji 15-tak godina broj poduzetnica povećao za 250 posto, u usporedbi s porastom broja muških poduzetnika od 38 posto. U zemljama Evropske unije 70 posto poduzetnica vode male firme.
Daleko od Lisabonske strategije
U tranzicijskim zemljama srednje i istočne Evrope ekonomski položaj žena je pogoršan zahvaljujući povećanoj stopi nezaposlenosti, većoj nesigurnosti zaposlenja i lošem stanju društvenog sistema socijalne zaštite, napominje Malinka Koparanova, viša slubenica za socijalna pitanja Ekonomske komisije UN-a za Evropu:
„Žene u zemljama jugoistočne Evrope nedovoljno su zastupljene na tržištu rada - veoma daleko od cilja Lisabonske strategije koja preporučuje zastupljenost 60 posto. Uglavnom su zastupljene u nekim tradicionalno ženskim zanimanjima gdje je njihova situacija, naročito u ruralnim sredinama, nesigurna. Također, velika je razlika u platama muškaraca i žena. Žene sa Balkana su još uvijek neiskorišten izvor poslovanja i otvaranja novih radnih mjesta, a suočavaju se sa značajnim preprekama pri otvaranju ili širenju svog preduzeća. To mi želimo promijeniti.''
U oktobru je tim povodom planirana regionalna konferencija u Istambulu na kojoj je planirano, između ostalog, regionalno povezivanje žena koje se bave biznisom i formiranje četiri poslovna inkubatora isključivo za žene, najavljuje Neclae Haliloglu, direktorica odjela za poduzetništvo iz Turske:
„Žene poduzetnice koje su voljne rizikovati i za sebe stvoriti prilike predstavljaju veoma značajan sloj društva za budućnost ovog regiona i mi podržavamo sve napore ka razvoju poduzetništva kao puta finansijskog osnaživanja žena.“
Sve značajniju ulogu žena u ekonomiji potvrdile su brojne studije, kao i nedavna studija Goldmana Sachsa u kojoj se navodi kako će žene biti pokretač ekonomskog rasta u narednih pet godina.
Prema Boston konsalting grupi, jednoj od najprestižnijih konsultanstkih firmi u SAD-u, žene širom svijeta drže ključ ponovnog pokretanja svjetske ekonomije s obzirom da će u narednih nekoliko godina biti odgovorne za pet triliona dolara povećanja potrošnje roba i usluga svih vrsta, podaci su Ekonomske komisije UN-a.
