Hoće li nezaposleni u Hrvatskoj, koji primaju naknadu od države, morati ubuduće odrađivati taj novac volontiranjem? Takva ideja čula se u srijedu na sjednici Ekonomskog vijeća, savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske u sklopu rasprave o uštedama i reformama za slijedeću godinu, a komentari su različiti - jedni je smatraju suludom, a drugi opravdavaju:
Bio je to najčešći komentar nezaposlenih Zagrepčana o ideji „obaveznog volonterskog rada“ koje smo anketirali pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.
Čelnik Sindikata znanosti i član Ekonomskog vijeća Vlade Republike Hrvatske, Vilim Ribič, potvrdio je da je upravo on inicijator takve ideje:
„Bilo je govora da bi se trebala smanjiti naknada za nezaposlenost jer ljudi nisu motivirani da idu u radni odnos. Tvrdio sam da ne treba smanjiti nakade za nezaposlenost, ali da one trebaju biti povećane i približne plaći. Ljudi bi trebali imati društvenu i moralnu obavezu da nekome u ovoj zemlji pomognu. Ne može se sjediti kod kuće, primati naknada i odbijati poslove. Volonterski rad nije kazna za ljude. To je nešto čime treba unaprijediti zajednicu. Ovo je zemlja koja nema nikakve volonterske kulture. Naravno da su nezaposleni to dočekali na nož jer rade na crno.“
Novinar i ekonomski analitičar, Ratko Bošković, također misli da ideja nije loša:
„Privreda, poduzetnici i sami građani trebaju nešto sami raditi, ali ako nisu u stanju i ne žele, a primaju neku naknadu i sposobni su za rad, onda barem mogu nešto uraditi za javno dobro, vratiti to što dobivaju, a ne sjediti doma ili po kafićima.“
Građani priznaju da među 270.000 nezaposlenih u Hrvatskoj, prijavljenih na Zavodu, ima i onih koji ne žele raditi, a koriste državnu naknadu, da mnogi rade na crno, ali da se to treba rješavati na drugi način, a ne prisilnim volonterskim radom jer ako je obavezan, onda i nije volonterski, iako je, kažu, u Hrvatskoj sve moguće:
Sveučilišni profesor, doktor Ljubo Jurčić, također član vladina Ekonomskog vijeća, smatra da je takva ideja izvan svake ekonomske logike:
„Naknada je jedno, a volontiranje je drugo. Ako neko nešto radi za naknadu, onda to više nije naknada. Ljudi mogu volontirati koji su zaposleni, ali nezaposleni ne. U ekonomiji je potpuno jasno što je što. Ako bi država tražila da se radi dobrovoljno, a za to davala naknadu, onda je to igra skrivača. Država treba osigurati ljudima da se zaposle, a ne davati im naknadu i nuditi im da dobrovoljno rade.“
Gradovi i općine bi trebali smišljenije angažirati nezaposlene, ističe predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, ali uz naknadu, a ne besplatno:
„Trebali bi da se potpomognu nekakvi oblici javnih naplata, recimo krčenje nečega, pročišćavanje šumskih putova vezano uz sva požarišta u šumama i tako redom. Dalo bi se svašta, ali nije dovoljno reći - idemo dovlačiti nezaposlene da to urade, nego bi trebalo naći neka dodatna sredstva sa kojima će im se pripomoći.“
Regionalna koordinatorica Međunarodne konfederacije sindikata, Jasna Petrović, tvrdi da se sa takvim oblikom besplatnog angažiranja nezaposlenih nigdje u Europi nije srela i da bi to bilo kršenje njihovih prava i Ustava:
„Prinudno volontiranje je smiješna kategorija. Čak i u zatvoru oni nemaju obavezu raditi. Oni mogu birati hoće li raditi, ili neće. Ali tražiti da radiš za nešto što je socijalna naknada, i ne biti pri tome plaćen, ulazimo u kategoriju neplaćenog rada.“
Bio je to najčešći komentar nezaposlenih Zagrepčana o ideji „obaveznog volonterskog rada“ koje smo anketirali pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.
Čelnik Sindikata znanosti i član Ekonomskog vijeća Vlade Republike Hrvatske, Vilim Ribič, potvrdio je da je upravo on inicijator takve ideje:
„Bilo je govora da bi se trebala smanjiti naknada za nezaposlenost jer ljudi nisu motivirani da idu u radni odnos. Tvrdio sam da ne treba smanjiti nakade za nezaposlenost, ali da one trebaju biti povećane i približne plaći. Ljudi bi trebali imati društvenu i moralnu obavezu da nekome u ovoj zemlji pomognu. Ne može se sjediti kod kuće, primati naknada i odbijati poslove. Volonterski rad nije kazna za ljude. To je nešto čime treba unaprijediti zajednicu. Ovo je zemlja koja nema nikakve volonterske kulture. Naravno da su nezaposleni to dočekali na nož jer rade na crno.“
Novinar i ekonomski analitičar, Ratko Bošković, također misli da ideja nije loša:
„Privreda, poduzetnici i sami građani trebaju nešto sami raditi, ali ako nisu u stanju i ne žele, a primaju neku naknadu i sposobni su za rad, onda barem mogu nešto uraditi za javno dobro, vratiti to što dobivaju, a ne sjediti doma ili po kafićima.“
Građani priznaju da među 270.000 nezaposlenih u Hrvatskoj, prijavljenih na Zavodu, ima i onih koji ne žele raditi, a koriste državnu naknadu, da mnogi rade na crno, ali da se to treba rješavati na drugi način, a ne prisilnim volonterskim radom jer ako je obavezan, onda i nije volonterski, iako je, kažu, u Hrvatskoj sve moguće:
Sveučilišni profesor, doktor Ljubo Jurčić, također član vladina Ekonomskog vijeća, smatra da je takva ideja izvan svake ekonomske logike:
„Naknada je jedno, a volontiranje je drugo. Ako neko nešto radi za naknadu, onda to više nije naknada. Ljudi mogu volontirati koji su zaposleni, ali nezaposleni ne. U ekonomiji je potpuno jasno što je što. Ako bi država tražila da se radi dobrovoljno, a za to davala naknadu, onda je to igra skrivača. Država treba osigurati ljudima da se zaposle, a ne davati im naknadu i nuditi im da dobrovoljno rade.“
Gradovi i općine bi trebali smišljenije angažirati nezaposlene, ističe predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, ali uz naknadu, a ne besplatno:
„Trebali bi da se potpomognu nekakvi oblici javnih naplata, recimo krčenje nečega, pročišćavanje šumskih putova vezano uz sva požarišta u šumama i tako redom. Dalo bi se svašta, ali nije dovoljno reći - idemo dovlačiti nezaposlene da to urade, nego bi trebalo naći neka dodatna sredstva sa kojima će im se pripomoći.“
Regionalna koordinatorica Međunarodne konfederacije sindikata, Jasna Petrović, tvrdi da se sa takvim oblikom besplatnog angažiranja nezaposlenih nigdje u Europi nije srela i da bi to bilo kršenje njihovih prava i Ustava:
„Prinudno volontiranje je smiješna kategorija. Čak i u zatvoru oni nemaju obavezu raditi. Oni mogu birati hoće li raditi, ili neće. Ali tražiti da radiš za nešto što je socijalna naknada, i ne biti pri tome plaćen, ulazimo u kategoriju neplaćenog rada.“
