"Predivno je. Pejzaž je zadivljujući".
Oduševljenje ove strankinje dijele mnogi koji iskuse splavarenje najdubljim evropskim kanjonom rijeke Tare, drugim po dubini na svijetu. Iako sezona raftinga tek počinje, vikendom se od Brštenovice do Šćepan Polja spušti par stotina gostiju željnih adrenalina:
"Najčešće su gosti za sada domaći. Ima i stranaca, Poljaka, Bugara, Nijemaca. To su gosti koji vole planinu i rijeku".
"Rafting traje 16,5 kilometara. U proljećnom dijelu traje dva sata jer je voda izuzetno visoka i brza, a tokom jula i avgusta to traje par sati duže. Ostaju brzaci, ali je rijeka mnogo sporije nego sada u proljećnom dijelu".
Sezona ratinga zavisiće prvenstveno od turističke posjete na primorju, kažu domaćini:
"Agencije s kojima sarađujemo dovode goste. Svi gosti koji sada dolaze na Taru, organizuju dolazak preko interneta, ili su to gosti koji su već splavarili, i opet se vraćaju".
Borovi, Varda, Ćelije, Vjernovića Buk ' to su najatraktivniji brzaci na Tari kojim se spuštaju čamci sa po desetak ljubitalja prirode i avanture, uz obaveznog skipera. Slavko Blagojević iz Plužina već godinama mnogima otkriva unikatnu ljepotu kanjona:
"Kada gosti dođu na Šćepan Polje imaju doručak, dobijaju zaštitnu opremu, zaštitno odijelo, kacige, sigurnosne pojaseve, onda sjedamo u džipove, idemo 18 kilometara uzvodno do Brštanovice, to je polazna tačka splavarenja".
Rafting je šansa i za ukus sjevernjačke nacionalne kuhinje:
"Imamo domaći kajmak, domaći sir, domaću pršutu. Za doručak i priganice.Za ručak čorbu, supu, ribu pastrmku. Kasnije ćemo imati jagnjetinu i to je uglavnom to".
RSE: Što je najtraženije nakon raftinga?
Kuvarica: Najtraženija je riba i jagnjetina.
Duž crnogorske i bosanskohercegovačke granice niču novi rafting kampovi i etno sela, a uvećava se i ponuda privatnog smještaja. Srijećemo dvije Australijanke koje žive u Londonu:
"Ovakvu prirodu nikada nijesam vidjela".
«Ali», kaže njena prijateljica, «ako želite da unaprijedite turizam morate da se više reklamirati jer do sada nijesmo u Londonu vidjele nijednu reklamu za Crnu Goru».
RSE: Što je sa cijenama? Jesmo li skupa destinacija s obzirom na proizvod koji nudimo?
Turistikinja: Mislim da ne. Hrana i piće imaju cijenu koju zavrijeđuje njihov kvalitet.
Rafting Tarom je jedan od najinteresantnijih, i po broju turista najuspješnijih izleta koje nude hoteli na Jadranu. Ipak, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji zakon o splavarenju, pa su među brojnim organizatorima raftinga i oni koji to rade «na divlje». Slavko Blagojević iz "Monterafta":
"Ministar saobraćaja i ministar turizma su bili ovdje, sa našim predstavnicima oformili su radnu grupu, ali Zakon o raftingu još uvijek ne postoji. Ljudi koji to rade privatno su neregistrovane osobe".
Tara ipak odolijeva:
"Trudimo se da održimo Taru čistu. S proljeća se splavari skupe očiste ono što nanese rijeka. Tako da je ona reklama sa CNN-a kojom se promoviše pijenje Tare, još uvijek aktuelna".
Oduševljenje ove strankinje dijele mnogi koji iskuse splavarenje najdubljim evropskim kanjonom rijeke Tare, drugim po dubini na svijetu. Iako sezona raftinga tek počinje, vikendom se od Brštenovice do Šćepan Polja spušti par stotina gostiju željnih adrenalina:
"Najčešće su gosti za sada domaći. Ima i stranaca, Poljaka, Bugara, Nijemaca. To su gosti koji vole planinu i rijeku".
"Rafting traje 16,5 kilometara. U proljećnom dijelu traje dva sata jer je voda izuzetno visoka i brza, a tokom jula i avgusta to traje par sati duže. Ostaju brzaci, ali je rijeka mnogo sporije nego sada u proljećnom dijelu".
Sezona ratinga zavisiće prvenstveno od turističke posjete na primorju, kažu domaćini:
"Agencije s kojima sarađujemo dovode goste. Svi gosti koji sada dolaze na Taru, organizuju dolazak preko interneta, ili su to gosti koji su već splavarili, i opet se vraćaju".
Borovi, Varda, Ćelije, Vjernovića Buk ' to su najatraktivniji brzaci na Tari kojim se spuštaju čamci sa po desetak ljubitalja prirode i avanture, uz obaveznog skipera. Slavko Blagojević iz Plužina već godinama mnogima otkriva unikatnu ljepotu kanjona:
"Kada gosti dođu na Šćepan Polje imaju doručak, dobijaju zaštitnu opremu, zaštitno odijelo, kacige, sigurnosne pojaseve, onda sjedamo u džipove, idemo 18 kilometara uzvodno do Brštanovice, to je polazna tačka splavarenja".
Rafting je šansa i za ukus sjevernjačke nacionalne kuhinje:
"Imamo domaći kajmak, domaći sir, domaću pršutu. Za doručak i priganice.Za ručak čorbu, supu, ribu pastrmku. Kasnije ćemo imati jagnjetinu i to je uglavnom to".
RSE: Što je najtraženije nakon raftinga?
Kuvarica: Najtraženija je riba i jagnjetina.
Duž crnogorske i bosanskohercegovačke granice niču novi rafting kampovi i etno sela, a uvećava se i ponuda privatnog smještaja. Srijećemo dvije Australijanke koje žive u Londonu:
"Ovakvu prirodu nikada nijesam vidjela".
«Ali», kaže njena prijateljica, «ako želite da unaprijedite turizam morate da se više reklamirati jer do sada nijesmo u Londonu vidjele nijednu reklamu za Crnu Goru».
RSE: Što je sa cijenama? Jesmo li skupa destinacija s obzirom na proizvod koji nudimo?
Turistikinja: Mislim da ne. Hrana i piće imaju cijenu koju zavrijeđuje njihov kvalitet.
Rafting Tarom je jedan od najinteresantnijih, i po broju turista najuspješnijih izleta koje nude hoteli na Jadranu. Ipak, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji zakon o splavarenju, pa su među brojnim organizatorima raftinga i oni koji to rade «na divlje». Slavko Blagojević iz "Monterafta":
"Ministar saobraćaja i ministar turizma su bili ovdje, sa našim predstavnicima oformili su radnu grupu, ali Zakon o raftingu još uvijek ne postoji. Ljudi koji to rade privatno su neregistrovane osobe".
Tara ipak odolijeva:
"Trudimo se da održimo Taru čistu. S proljeća se splavari skupe očiste ono što nanese rijeka. Tako da je ona reklama sa CNN-a kojom se promoviše pijenje Tare, još uvijek aktuelna".
